Priča o jednoj od najvećih tajnih operacija Drugog svjetskog rata
Dobro poznata tema, Drugi svjetski rat, i manje poznat dio teme, doprinos Alana Turinga pobjedi, čine ovu napetu dramu koja je zasjela na veliki ekran početkom ove godine. Ne toliko proslavljen redatelj u, nama najpoznatijim, američkim krugovima, Norvežanin Morten Tydlum, odlučio je svijetu pokazati tko su junaci iza zavjese Drugog svjetskog rata, i dodati istinitoj priči dozu filmske napetosti i drame. To mu je, čini se zasad, bila vrlo dobra odluka, s obzirom na to da do ovog filma nikad nije osvojio filmsku nagradu van Europe, a sad mu se smiješi upravo ona najveća, Oscar.
Da u ovom hvalospjevu ne bi zauzeo svo mjesto redatelj, treba spomenuti i odličnog glavnog glumca, Benedicta Cumberbatcha, svijetu većinom poznatog i obožavanog zbog glavne uloge u seriji Sherlock. Genijalnost lika, ovaj put ne detektivsku već znanstvenu, ponovno je uspio savršeno prikazati, ali i savršenu dozu tjeskobe, neobičnosti i čudnog ponašanja u društvu. Još jedna komponenta koja čini lik Alana Turinga jest njegova homoseksualnost, koju je Cumberbatch uspio vrlo nenametljivo i suptilno prikazati na način da i oni koji nisu znali tu informaciju prije filma, posumnjaju upravo na to dok ga gledaju. Njegova partnerica u filmu, Keira Knightley, najpoznatija po trilogiji Pirati s Kariba i romantičnoj drami Ponos i predrasude, ponovno je briljirala. Donijela je u film potrebnu dozu nježnosti, te su upravo scene koje uključuju nju one koje izazivaju najviše empatije, a možda kod nekoga i suza. Dio postave koji bi mogao privući žensko gledateljstvo (ako Cumberbatch već nije), je Matthew Goode. Malo koga nije dirnuo njegov prijelaz sa ”zle” na dobru stranu.
A koje su to zla i dobra strana? Počnimo kako spada, od početka. A početak filma, ironično, počinje gotovo na samom kraju. Preciznije, vidimo Alana Turinga u policijskog stanici gdje ga ispituju zbog sumnje na homoseksualni čin. Ostatak filma gledamo retrospektivno, kroz Alanova sjećanja, i to u dva dijela, jedan iz ranog djetinjstva, a drugi iz Drugog svjetskog rata. U dijelu iz djetinjstva saznajemo za njegovog najboljeg prijatelja, Christophera. Upravo tako je Alan nazvao i uređaj koji mu je pomogao da dešifrira Enigmu, preteču današnjih računala. A Enigma dovodi do drugog dijela njegovih sjećanja. Među mnogim drugim kandidatima pronađenih diljem Engleske, našao se i on na razgovoru za posao u Bletchley parku, ne znajući za koji se posao prijavljuje. Bolje rečeno, jedini znajući za koji se posao prijavljuje, čime ga je na kraju vrlo neobičnog razgovora s generalom Dennistonom i zaslužio.
Generala glumi Charles Dance, većini poznat po svojoj ulozi Tywina Lannistera iz serije Igra prijestolja, a ulogom u filmu još jednom potvrđuje kako mu odlično ide portretiranje hladnih, bezosjećajnih, ali neopisivo zanimljivih likova. Nakon što dobije povjerenje generala, Alan osmišlja plan kojim treba ići, a to je izgradnja uređaja koji će dešifrirati Enigmu. Kao i sve ostalo što radi, način pronalaženja partnera u tom poslu mu je iznimno neobičan. Daje u novine oglas, s molbom da se javi osoba koja uspije riješiti određenu križaljku u kratkom vremenu, a zatim kandidati dolaze Alanu na test. Jedina koja uspije riješiti njegov test brže od ostalih kandidata, a ujedno i brže od samog Alana, jest Joan Clarke (Keira Knightley). Tu počinje njegova snažna privrženost za nju, koju svi, pa tako i sama Joan, vide kao ljubav. Da bi mogla ostati raditi s njima, a ne vratiti se roditeljima koji brinu o njenoj udaji, Alan je uzima za ženu. Njihov vrijedan rad prekida sumnja da je Alan sovjetski špijun, te mu general Denniston prijeti prekidanjem projekta, no svi staju na njegovu stranu i govore generalu da će morati otpustiti sve njih ako otpusti Alana.
U nastavku filma se prati njihov rad na dešifriranju Enigme, te na kraju i uspjeh u tome. Povratkom u Alanovo djetinjstvo, otkriva se da je bio zaljubljen u svog prijatelja Christophera, te da on umire upravo kad mu Alan planira izjaviti ljubav. Film završava scenom s Alanom i Joan, te navođenjem istinitih podataka o Alanovom životu, među kojima i onaj da je počinio samoubojstvo godinu dana nakon presude zbog homoseksualnosti. Nije dobro završiti na tužnu notu, već bolje citatom koji se provlači kroz cijeli film, te koji će potaknuti one koji ga nisu pogledali da to naprave, a ponovno dirnuti one koji jesu: Sometimes it’s the very people who no one imagines anything of who do the things that no one can imagine.
No comments