Legendarni serijal o neobičnoj skupini tajnih agenata koji je osvojio naša srca
Stripovi više nisu ono što su bili. Današnja djeca i mladež dane provode pred televizijom, gledajući Ninja kornjače i igrajući Playstation. Ukoliko i odluče pročitati kakav strip, odlučit će se na slikovno bogate X-men i Spidermana koji privlače svojim atraktivnim bojama i šarolikošću. Vremena kada je najveća zabava bila uzeti u ruke crno-bijeli strip Zagora, Bleka, Mister Noa i ostalih junaka, koji su nas uvlačili u svoj svijet mašte, su daleko iza nas.
Ako bi pravili anketu među onima koji su djetinjstvo provodili čitajući stripove, većina bi ih u svom ranijem djetinjstvu izdvojila Zagora, neki bi se odlučili ipak za Bleka, neki za kapetana Mikija i tako dalje. Ali ako bi ih pitali koji im je strip bio najdraži u pubertetskim godinama i kasnije, svi bi izdvojili Alana Forda. Genijalni strip u produkciji Magnusa i Bunkera stekao je na prostorima bivše Jugoslavije kultni status i živjet će zauvijek u legendi. Talijanski strip, osim u svojoj domovini Italiji i kod nas, nigdje drugdje nije uspio. Svejedno, Broj 1, Alan Ford, Bob Rock, Sir Oliver, Grunf, Šef, Jeremija, Nosonja i ostala plejada originalnih likova kod nas su postale i ostale – legende.
NEOBIČNI TAJNI AGENTI
U 60-im godinama prošlog stoljeća svijet je bio zaluđen tajnim agentima i spektakularnim akcijama. Bilo je to zlatno doba najpoznatijeg tajnog agenta svih vremena, Jamesa Bonda. Tajni agenti nisu bili rezervirani samo za veliki ekran već su se njima punile i stranice stripova širom svijeta. Inspirirani svjetskim uspjehom, čelnici talijanske izdavačke kuće Editoriale Corno su 1963. godine raspisali natječaj za crtače novog stripa Kriminal. Izabrana su dva Bolonjeza, Roberto Raviola i Luciano Secchi. Nitko tada nije slutio da je stvoreno partnerstvo koje će obilježiti svijet stripa. Dotična dva Talijana kasnije će postati poznata po nazivima Magnus i Bunker. Godinu dana kasnije lansiran je Kriminal sa velikim uspjehom. Pola godine kasnije, isti je dvojac lansirao i serijal o vampirima Satanik a još pola godine kasnije kreiran je i serijal o tajnom agentu Dennisu Cobbu, agentu SS 018. Magnusu i Bunkeru ni to nije bilo dosta pa su pokrenuli i strip Gesebel o svemirskoj junakinji. Bilo je to razdoblje u kojem su svakog tjedna izbacivali po jednu epizodu.
Produktivni dvojac se sa vremenom zaželio nečeg drukčijeg pa se 1967. godine rodila ideja o parodiji na tajne agente, nešto što se prije toga nikada nije pojavilo. Bio je to pionirski pokušaj za kojeg ni sami nisu znali da li pokrenuti ili ne. Magnus i Bunker su se odlučili za mali eksperiment pa su u stripove koje su već kreirali ubacili sporedne likove, koji su bili preteča nekih likova iz nama danas poznatog, Alan Forda.
U kolovozu 1967. godine, dakle godinu i pol prije izlaska prvog broja, Max Bunker je pokazao svom partneru scenarij za prvi broj. Pola godine kasnije scenarij je prerađen ali se dvojac još uvijek pitao hoće li čitatelje zbuniti mnogobrojni osebujni likovi a još više ga je mučilo to što su mnogobrojni likovi zasjenili glavnog lika Alana Forda, po kojem cijeli serijal i nosi ime. Ime Alan Ford je izabrano kako bi odgovaralo svim jezicima svijeta jer se dvojac nadao uspjehu serijala. Sam lik Alana Forda kreiran je po tada poznatom glumcu Peteru O’Tooleu, dok je Bob Rock kreiran prema liku samog crtača Magnusa.
Kako je serijal od početka trebao biti parodija na Jamesa Bonda i ostale tajne agente, glavni lik Alan Ford je trebao biti obučen u odijelo sa bijelom košuljom i leptir mašnom. Magnus i Bunker su razmišljali, htjeli su stvoriti cijelu skupinu agenata, a na ovaj način bi Alan Ford, koji se i fizički potpuno razlikuje od ostalih likova, potpuno odskakao, što nije bio cilj. Na kraju su se odlučili na Alanovu poznatu kombinaciju crnog pulovera i crnih hlača, što je na kraju nehotice ispalo kao parodija popularnog stripa Diabolik.
PREKO TRNJA DO USPJEHA
U lipnju 1969. godine legenda je rođena! Svjetlo dana ugledala je prva epizoda pod nazivom Grupa TNT. Novo izdanje je na stranicama Cornovih izdanja dugo najavljivano pa je sve iznenadio skromni rezultat od 22 tisuće prodanih primjeraka. Premda rezultat i nije bio tako loš, bio je skroman u odnosu na ostala izdanja Editoriale Corna, pogotovo u usporedbi sa Kriminalom i Satanikom.
Izdavači su sa strepnjom iščekivali rezultate drugog broja i kada su brojke konačno stigle, svi su ostali šokirani – prodano je samo 8 tisuća primjeraka! Prvi broj su svi uzeli iz radoznalosti ali samo trećina njih je kupila drugi broj. Sve ostale je zbunila cijela gomila neuobičajenih likova i njihov humor. Magnus i Bunker su bili zbunjeni i pred njima se stvorila dilema – ukinuti novo izdanje ili ne.
„Kad smo se vratili u redakciju, dočekala nas je neugodna vijest. Rezultati prodaje drugog broja Alana Forda bili su jednostavno tragični. Kupivši prvi broj iz radoznalosti, mnogi su čitaoci odustali i tek rijetki nastavili. Ti malobrojni, super-vjerni čitatelji, kojima zauvijek ostajem zahvalan, počeli su nam pisati i slati prijedloge za priče, potičući nas da nastavimo započetim putem. Zapravo smo Magnus i ja na trenutke već pomišljali na časnu predaju, da bi nas odmah potom obuzeo zanos bijesne smionosti i odlučne ustrajnosti“, prisjećao se početaka Max Bunker.
Magnus i Bunker su pošli kod izdavača, koji im je rekao da odluče sami. Iz redakcije su se zaputili na kavu, na pizzu i konačno u diskoteku, gdje su dočekali jutro, bez da su riječi progovorili o stripu. Rano ujutro Bunker je pošao na posao i započeo pisanje šeste epizode jer su četriri već bile napisane i nacrtane a peta napisana. Oko podneva stigao je Magnus sa nedovršenim tablama pete epizode i upitao što će dalje. Bunker mu je odgovorio da barem završi petu epizodu a da ga potom čeka crtanje šeste, koju on upravo piše. Nakon toga zaputili su se na jednu jaku kavu koja ih je otrijeznila te je donešena odluka da nastave sa serijalom, jer bi odustajanje bilo ravno samoubojstvu.
Upornost se isplatila pa je prodaja rasla iz broja u broj. Uvođeni su novi likovi, poput Broja 1 i Nosonje a upravo sa pojavom novog negativca, legendarnog Superhika u broju 26, prodaja je prešla magičnu brojku od 100 tisuća primjeraka. Bilo je to zlatno vrijeme stripa koji je stalno uvodio nove likove poput Skvikija, braće Rock, generala Wara, Mr.Tromba i Dr. Lampa. Alan Ford je postajao besmrtan kada je poput bombe odjeknula vijest o razlazu poznatog dvojca pa je strip sa 75. epizodom, pod nazivom Odlazak Superhika, napustio crtač Magnus kojega je zamijenio Paolo Piffareira. Bio je to polagani početak kraja, novi crtač se teško nosio sa standardima koje je stvorio Magnus, pa su mnogi razočarani čitatelji odustali od praćenja serijala. Od broja 114 počinje propadanje, crtači su se izmjenjivali pa su i likovi postajali drukčiji, Bob Rock je porastao nekoliko centimetara, Šef je postajao mršaviji, Broj 1 je izgledao mlađe… Sve to se sve manje sviđalo čitateljima. Bunker, koji je u međuvremenu otkupio strip i postao njegov izdavač, prestaje i sa pisanjem scenarija i jedino polaže prava na strip koji više nije imao nikakvih dodirnih točaka sa počecima koji su ga proslavili. Nakon nešto više od 250 brojeva, strip je konačno završio.
NAJBOLJI LIKOVI IKADA
U Hrvatskoj te u ostalim zemljama bivše Jugoslavije, Alan Ford i dan-danas izlazi. Tajna njegova uspjeha je u činjenici da se prva izdanja stalno reizdavaju, održavajući legendarni serijal na životu.
Kao što smo već i spomenuli, Alan Ford je osim u Italiji, uspjeh doživio još jedino na prostorima bivše Jugoslavije. Kod nas su stvorene mase fanova koje su iz broja u broj gutale nove epizode. Strip pun atipičnih junaka, od kojih svi do jednog imaju mane izgleda, nije mogao uspjeti nigdje drugo. Potop je doživio u Americi, iako se radnja talijanskog stripa događa u cvjećarnici u New Yorku. Neuspjeh ne treba nikoga iznenaditi kada se zna da u Americi prolaze isključivo patriotski nastrojeni superjunaci, poput Supermana, Spidermana, Captain Americe, Batmana i sličnih junaka koji, naravno, nemaju mana. Alan Ford, smotani agent dobrog srca ili nosonja patuljastog rasta Bob Rock nikako nisu mogli ispuniti očekivanja praznog američkog čitateljstva. Genijalnu i smiješnu stranu stripa prepoznali su zato naši čitatelji. Najveću zaslugu za uspjeh ipak prije svega nosi bogatstvo likova.
Alan Ford je tako parodija na super-ganeta, smotani, visoki i ljepuškasti agent dobrog srca koji stalno upada u nevolje. Za razliku od pravih agenata koji koriste sva moguća oružja i gadgete, Alan rijetko dobije pištolj i to sa prigušivačem limenkom. Pištolj pak ne smije koristiti jer su metci skupi pa se mora pouzdati u svoje ruke i ostala priručna sredstva.
Bob Rock je patuljasti agent iskompleksiran svojom visinom i veličinom nosa. Upravo je Bob Rock najsarkastičniji lik i izvor najvećeg smijeha a unatoč svojoj razdražljivosti, redovno je najhrabriji agent koji ne bježi od akcije. Posebna priča je vođa grupe TNT, Broj 1. Stari paraplegičar prikovan za svoja drvena kolica je posebna priča škrtosti a sve svoje članove umjesto novčane nagrade za uspjeh nagrađuje svojim beskrajno dugim pričama o povijesti.
Vjerojatno najomiljeniji lik je ipak Sir Oliver, propali britanski plemić, koji ne odustaje od lopovluka. Posebno je poznat po svojim izjavama „Halo Bing, kako brat? Opet u zatvoru?“ i „Cijena? Prava sitnica!“. Šef i Jeremija tvore poseban par koji dane provode drijemajući u cvjećarnici. Debeli Šef je zamjenik Broja 1, lijeno stvorenje koje slobodno vrijeme provodi u svađi za hipohondrom Jeremijom koji „boluje“ od svih poznatih i nepoznatih bolesti. Ne smijemo zaboraviti ni bivšeg njemačkog aviomehaničara Grunta koji je promijenio ime u Grunf a zadužen je za izradu prijevoznih sredstava i oružja za grupu TNT. Posebno je zamijećen i po majicama sa raznolikim natpisima, od kojih su neki postali legendarni, poput onoga „Ne predavaj se nikad osim ako je to potrebno“.
Uz Nosonju, Klodovika, Skvikija i cijelu listu legendarnih likova, serijal Alan Ford i dan-danas oduševljava mnogobrojne čitatelje. Ako kojim slučajem niste jedan od njih, obavezno požurite na kiosk, kupite reizdanje klasičnih brojeva i ući ćete u jedan sasvim novi svijet, iz kojeg više nećete poželjeti izaći.
No comments