Kultov pivski stručnjak Von Smile tvrdi da nije sve tako crno kao što izgleda
Do unazad nekih 20 godina prosječni domaći pivopija jedva da je i imao priliku uživati u čarima ispijanja tamnog piva. Možda je tome kriva činjenica da smo inače kao podneblje skloni industrijskom lageru, jer se piva obično smatrala „zidarskim pićem“ namijenjenom ispijanju na plaži, prilikom miješanja betona i ispred dućana. Tako je dugo jedino pravo tamno pivo koje se moglo naći u ponudi ugostiteljskih objekata bio crni Tomislav, koji i dalje kontinuirano brani čast domaće pivarske industrije, ali se u zadnje vrijeme ponuda ipak značajnije proširila, što zbog obilja uvozne pive, koja je sad dostupnija, što činjenice da se još nekoliko domaćih pivovara uključilo sa svojim pulenima. Osim toga, crna piva se više ne doživljava kao egzotični proizvod, namijenjen ispijanju isključivo zimi, obično iza teškog jela, najčešće crvenog mesa. Naprotiv, svijet crne pive raznolik je i šarolik isto kao i onaj svijetle, od načina pripreme, do količine alkohola u volumenu, preko okusa i aftertastea koji varira od snažnog alkoholnog, do blagog voćnog. Isto tako, svaki pasionirani pivopija reći će vam da tek kod crnih piva možemo osjetiti onaj pravi „šmek“ i puninu pivskog okusa. Uostalom, najpoularnije pivo na svijetu, slavni Guinness, je klasično tamno pivo. Kao stari pivski šmeker mogu vam samo reći da kao i kod bilo kojeg proizvoda nije bitno koja je vrsta posrijedi, nego kakva je kvaliteta, a ona nikako ne ovisi o boji tekućine. Uglavnom, da vam olakšamo izbor, evo nekoliko osnovnih stvari koje treba poznavati u svijetu crne pive.
DUNKEL BIER
Na germanskom području najčešće naziv za sva piva koja naginju tamnijem tonusu. Vrlo malo piva nosi zaista etiketu crnog (Scwartz), i obično je riječ o iznimno jakim pivama, ponekad s više od 10 % alkohola. Naš Tomislav je zapravo klasičan dunkel- jak i nešto izraženijeg karamelastog okusa, koji se najčešće povezuje s tamnim pivama.
TAMNI LAGERI
Između njih i Dunkela ponekad je teško odrediti granicu, s obzirom da se pive ionako razlikuju po vrstama i po načinu proizvodnje, a ne po boji. Ipak, u pravilu nešto lakši, pa tako tamni lageri, poput crnog Budweisera, imaju isto alkohola kao i njihova svijetla braća (Ebony & Ivory, reče ona stara pjesma). Zapravo, u Čehoslovačkoj je vrlo čest slučaj da neke od najpoznatijih sorti kao Krušovice imaju znatno manje alkohola u volumenu u svojoj tamnoj inačici (oko 3,5 %). Zbog toga su vrlo pitke, iako ne gube na aromatičnosti. To objašnjava zapanjujuću činjenicu da vam se Česi obično čude kad naručite tamno pivo jer je ono „za žene“. Osim ako niste žena. No, naš češki favorit je Bernard, nepasterizirano tamno pivo izazovne amblaže i iznimne pitkoće.
STOUTOVI
Riječ je o suhim tamnim pivama dobivenih prženjem ječema, što im daje osobit „kaveni“ ili karamelasti okus. Svakako su najpoznatiji irski stoutovi. a onda i nije teško pogoditi koja vrsta je najpoznatija ne samo među tamnima, nenadmašni Guinness, a tu su Murphy, Beamish i ostali. Kontinetalna nepca obično nenavikla na stoutove često se žale da imaju slatkast okus prilikom ispijanja, ali zato fino sjedaju kod aftertastea. Irci i poglavito Englezi iz samo njima znanih razloga aleove i stouteve obično služe mlačnima, ali ne brinite, za turiste postoji „extra cold“ varijanta, koja zapravo podrazumijeva pivo normalne temperature.
PORTERI
Iako neki kažu da je riječ o altrenativnom imenu za Stout, riječ je zapravo o pivama koje su dugo stajale u bačvama, što im onda daje posebnu aromu. Danas su nešto rjeđa, skuplja i rade se uglavnom u manjim pivnicama, najčešće na britanskom otočju, a svakako ih se isplati probati ako se naleti na njih, pogotovo ako naletite na neku pivsku perverziju poput čokoladnog portera. Ako se zovete Cole, prvo imate na račun kuće.
TRAPISTIČKA PIVA
Iako sama po sebi nisu vrta tamnog piva, popadija je uvijek sebi znala spremati najbolje, pa su tako neka od najboljih tamnih piva rađena po klasičnoj trapističkoj recepturi. Jedno od svakako najboljih na tom području je Leffe Brun, belgijsko samostansko tamno pivo, zbog kojeg se i usamljenički redovnički život uopće ne čini tako isposnički.
NEKI DOMAĆI FAVORITI
Kao što smo rekli, zadnjih godina se nekoliko pivovara uključilo u trku i izbacilo svoje tamne varijante, što situaciju čini znatno boljom. Naš favorit je svakako Vukovarsko tamno, jedino naše nepasterizirano pivo (uz svog svijetlog partnera), koje može stajati uz bok proizvodima sličnih manjih pivnica u Europi. Tu je i već afirmirano Velebitsko tamno, koje možda malo previše varira u kakvoći, ali ono što posebno hrabri je nekoliko manjih pivovara, koje izbacuju svoje tamne pive, jedino što je još riječ o ograničenoj distribuciji vezanoj uz pojedine ugostiteljsk objekte. Sve u svemu, iako smo nacija tradicionalnije okrenuta svijetloj pivi (i budućnosti), tamna piva našla su svoju publiku i proširila pivsku lepezu u punom koloritu.
No comments