Mračni SF film kojim je redatelj Blomkamp dokazao da Okrug 9, s kojim Elysium ima sličnosti, nije bio slučajan uspijeh
Godine 2009. na sceni se pojavio redatelj Neill Blomkamp koji je iznenadio i oduševio svojim premijernim uradkom – Okrug 9. Originalni SF film uspio je priču o apertheidu umotati u SF celofan i sve zajedno pretvoriti u spektakl koji je zaradio šest puta više nego je u njega uloženo, te ujedno dobio nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg filma. Četiri godine su prošle, a Južnoafrikanac je ponovo uspio istim receptom – ovaj put koristeći priču o imigraciji i razlikama u klasama, koju je ponovo pretvorio u SF priču. Rezultat je još jedan SF film koji osvaja pričom i zabavom, ali i činjenicom da itekako možemo vjerovati da će budućnosti biti točno onakva kakvom je Blomkamp predviđa!
Godina je 2154. i postoje samo dvije klase ljudi – siromašni i bogati. Siromašni žive na Zemlji koja je prenapučena, a stanovnici su većinom bolesni jer osim što nema hrane, nema ni ljekova, pa Los Angeles izgleda poput prenapučenog predgrađa Sao Paola. Bogati s druge strane, žive lagodnim životom u velikoj svemirskoj stanici Elysium, koja leti orbitom oko Zemlje kako bi ih odvojila od siromašnih i zaštitila njihov način života. Stanovnicima Elysiuma doslovno je sve na raspolaganju, uključujući i strojeve koje u sekundi lječe i najteže bolesti.
Max (Matt Damon) je, zajedno s Frey (Alice Braga,) kao siroče sanjao kako će jednog dana preseliti na Elysium, ali njegova ga budućnost nije mogla više udaljiti od njegova cilja. Osuđenik na uvjetnoj slobodni, zaposlen je na tekućoj vrpci, a kada jednog dana na poslu bude izložen ekstremnoj radijaciji, ostaje mu samo pet dana života. Max je u utrci s vremenom da odleti na Elysium kako bi se izlječio, pošto stanovnicima Zemlje nije dopušteno lječenje. Stoga se obraća Juliu (Diego Luna) da ga prokrijumčari na Elysium, čiju obranu vodi tvrdokorna Delacourt (Jodie Foster) koja se nikako ne slaže s novim liberlanijim predsjednikom. Kada joj se pruži prilika za udar na vrh, Delacourt aktivira svog agenta na Zemlji, nemilosrdnog Krugera (Sharlto Copley), kao i Johna Carlyla (William Fitchner) koji u svoju glavu downloadira program za reboot Elysiuma. Međutim, Carlyl pogiba, a njegove podatke preuzima Max, ne znajući koju će cijenu tim postpukom morati platiti.
Novi uradak Blomkampa je još jedan mračni SF film, koji za razliku od Okruga 9 kod gledatelja izaziva trnce činjenicom da je njegova vizija budućnosti tako vjerojatna. Zemlja je slična Zemlji kakvu znamo, nema automobila koji sami voze, ne živi se pod kupolom… Život na zemlji je točno onakav kakav nam se predviđa – prenapučenost, ekstremne temperature i siromaštvo. Ali, zajedničko s Okrugom 9 je srž priče. Blomkamp i ovdje stavlja običnog čovjeka iz budućnosti u neobičnu situaciju, daje mu neke nadčovječne sposobnosti (DNK vanzemaljca u Okrugu 9, robotski poluoklop u Elysiumu), te prati njegovu borbu protiv sistema, borbu za koju znamo da za njega neće dobro završiti.
Blomkamp je ovim filmom ponovo pokazao i još jednu kvalitetu – izbor glumaca. Sharlto Copley je bio anonimac koji je tako savršeno odigrao centralnu ulogu u Okrugu 9, a Matt Damon je iznenadio i tako se savršeno uklopio kao mračni antiheroj za kojega navijamo. Damon u ovom filmu muževniji i opasniji nego ikada prije u njegovoj karijeri! Jodie Foster također izgleda vrlo uvjerljivo kao čelična lady, koja za očuvanje skladnog života ima više muda nego predsjednik, i koja će donjeti nepopularne mjere bez da trepne okom. Nemoguće je preskočiti već spomenutog Copleya, kojemu je ovo druga suradnja s Blomkampom. Za razliku od Okruga 9, gdje je igrao gotovo komični lik koji ima tu nesreću da se zarazi vanzemaljskom DNK, Copley ovdje igra plaćenika koji obavlja one najprljavije zadatke bez imalo savjesti. Copley, unatoč nepotrebnom francuskog naglasku (zbog kojeg nas u nekim trenucima podsjeća na inspektora Coluseaua) izgleda opasno, baš kao prava gnjida koju ubijanje usrećuje. A posebno je zanimljivo pratiti njegovu transformaciju iz plaćenika koji izvrašava naredbe, u plaćenika van kontrole. Odnosno, iz goreg u još gore!
Priča Elysiuma je u isti trenutak originalna, ali i već viđena u nekim drugim SF filmovima. Da, svemirske stanice na kojima žive bogataši su već viđene. Da, film ima mračnu atosferu Specijalnog izvještaja ili Istrebljivača. I da, završna scena tako neodoljivo podsjeća na legendarnu borbu aliena i Ripley u Osmom puntiku. Ali ako bi tako gledali, svi SF filmovi bi bile kopije. Ipak, Elysium ima tako nevjerojatno realistični prikaz budućnosti, čime se izdvaja od drugih filmova žanra. Ali, ujedno je Elysium film koji će osim fanova žanra, bez problema moći gledati i oni koji to nisu. Jer ovaj film donosi moralnu priču i puno zabave, a eto, sve je samo smješteno u budućnost.
Elysiumom je Neill Blomkamp pokazao da Okrug 9 nije bio slučajan uspijeh. Još je jednom pokazao da zna izabrati savršenu glumačku ekipu, ali ovaj put je pokazao i da zna zastrašiti svojom realnom vizijom budućnosti. Elysium nam donosi mračnu atmosferu, ali i puno zhabave, te je definitivno osvježenje na filmskoj sceni ovog ljeta.
No comments