Pratite li Maxbum magazin sigurno ste primjetili njegove slike seksi modela – sada je red da naučimo nešto više o njemu samom!
„Danas djevojke nisu više toliko sramežljive, naravno, pod uvjetom da je to na kraju sve ukusno napravljeno, a ne da graniči sa neukusom“
U posljednje vrijeme slikavate zgodne djevojke za Maxbum, a pozornost ste već i prije privukli slikama seksi djevojaka. Je li to fotografija koja vas najviše privlači?
Ne bih baš rekao da me najviše privlači ali eto, u zadnje vrijeme radim najviše takvu vrstu fotografije zbog suradnje sa Maxbum magazinom. Vjerujem da je svakom fotografu ugodno imati zgodnog modela pred objektivom, a osobno mislim da je ljepota ženskog tijela neiscrpna tema na fotografiji. U biti me dosta privlači putna fotografija jer volim putovati i otkrivati nova mjesta pa trenutno i planiram u narednih godinu dana posjetiti Indiju i možda Šri Lanku.
Koja vas je djevojka najviše oduševila na slikavanju?
Stvarno bi mi bilo teško izdvojiti samo jednu djevojku jer svaka ima ono nešto s čime može oduševiti, bilo to s svojom osobnošću, stavom, ljepotom ili spojem svih tih odlika. No ako bi me netko baš prisilio da odaberem morao bih reći da je to sigurno Doris Pranjić. Jedna jako lijepa mlada djevojka koja me jednostavno oduševila svojim profesionalizmom i stavom.
Čini nam se da djevojke nisu više sramežljive kada se treba razgolititi pred objektivom?
Istina, danas djevojke nisu više toliko sramežljive, naravno, pod uvjetom da je to na kraju sve ukusno napravljeno, a ne da graniči sa neukusom. Makar je naše društvo još uvijek donekle konzervativno po tom pitanju i dosta djevojaka koje bi se i htjele možda malo razgolititi odustane radi straha od osuđivanja okoline u kojoj žive. Čak i one malo sramežljivije djevojke kad počne fotografiranje se same razgolite, makar to i nije bio cilj snimanja. Ja konkretno kao fotograf nisam nikada tražio od modela da se razgoliti, ali to dođe nekako spontano od strane samog modela. Vjerojatno imaju povjerenja u mene kao fotografa što mi je u biti jako drago jer kod takve fotografije je jako važno održati određenu distancu i profesionalnu razinu.
Modele tražite vi ili se javljaju i same?
Kako kada, neki modeli se sami jave jer su negdje vidjele fotografije koje sam radio pa su im se svidjele. Nekima se i ja sam javim, pogotovo ako primjetim zanimljivo lice ili me nešto privuče kod modela. Danas veliku ulogu u svemu tome igraju i društvene mreže kao dobar medij za promociju i da netko bude primjećen i puno je lakše stupiti s nekime u kontakt.
Što vas izdvaja od drugih fotografa, odnosno po čemu mislite da ste drukčiji?
Teško pitanje na koje nisam siguran imam li konkretan odgovor. Nikad ne bih rekao da sam bolji od nekoga, možda bih radije rekao da sam drugačiji, uvijek ima netko bolji, ali sve je to u oku promatrača. Mislim da je fotografija trajni proces učenja, svi mi radimo određene greške, ali na greškama se uči. Svatko može napraviti tehnički ispravnu fotografiju, no pravila opet postoje i da bi se kršila. U biti su fotografi malo čudne biljke i jako teško podnose kritiku, no ja bih rekao da mene od ostalih izdvaja upravo to što ja uvijek volim od kolega čuti kritiku ako nešto nisam dobro napravio jer tako se mogu razvijati i poboljšavati.
Što je za vas fotografija?
Za mene je fotografija prvenstveno način da razvijam svoju kreativnost možda čak i neka vrsta bijega od stvarnosti. Fotografija me opušta, netko ide u teretanu udarati vreću da se opusti, no ja eto fotografiram. Kroz fotografiju se upozna i puno zanimljivih ljudi, steknu neka nova prijateljstva. Naravno, fotografija je način da se zamrzne trenutak u vremenu i sačuva se za vječnost, ne kaže se uzalud da fotografija vrijedi tisuću riječi.
Koliko je važan posao nakon fotografiranja u odnosu na samo fotografiranje?
To je itekako važan posao jer uvijek na fotografiji dodatno treba nešto popraviti. Ne znam za druge fotografe, ali moje mišljenje je da rijetko koji fotograf kada snimi fotografiju da je zadovoljan s istom bez ikakve dodatne obrade. Uvijek se može malo posvijetliti, potamniti ili istaknuti neki detalj. Taj proces najviše dolazi do izražaja kod fotografiranja modela, no naravno treba biti umjeren jer je jako lako pretjerati pa na kraju fotografija izgleda neprirodno i jednostavno loše. Puno ljudi u biti ne vidi taj dio procesa stvaranja koji ponekad traje i duže od samog fotografiranja, dosta njih mislim da se snimi fotografija i da se na tome stane.
Fotografiranje je trenutno za vas hobi – hoće li tako ostati i dalje ili bi se (ako se pruži prilika) prešli i u profesionalne vode?
Tako je, trenutno je hobi, no rekao bih s nekim blagim doticajem profesionalnih voda. Iskreno bio bih najsretniji kada bih jednog dana mogao živjeti samo od fotografije i onda bih sebe nazvao profesionalcem. No tko zna što će se sve dogoditi u nekoj skorijoj ili kasnijoj budućnosti. Siguran sam da bih dobro razmislio ako mi se pruži takva prilika jednog dana.
{gallery}Boris-Matakovic{/gallery}
No comments