Nakon terorističkog napada na Charlie Hebdo, karikature su ponovo tema o kojima se priča
Prvo pitanje jednostavno mora biti – kako se Nikola Plečko pretvorio u Nika Titanika?
He he, vrlo jednostavno i nemisteriozno. Naime, ono Nik, naravno, dolazi kao skraćenica od mog imena i tako su me zvale kolege na Ekonomskom faksu kojeg pohađah krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1997. na vrhuncu je bila popularnost filma “Titanic”, pa je moj nadimak dobio nastavak u rimi i tako postadoh Nik Titanik. Par godina kasnije, kada sam birao svoj karikaturistički pseudonim, izbor je bio lagan i logičan.
Tema karikatura je ponovo aktualna, nažalost zbog žalosnih događaja iz Francuske. Što je u biti karikatura? Satira? Parodija? Prilika za ismijavanje?
Po meni je karikatura društvenopolitički komentar koji ima korektivnu ulogu u društvu. Karikatura mora ukazivati na neki problem, na neku devijaciju ili društvenu nebulozu i pritom ismijati fenomen, osobu ili osobe koji su nositelji odnosni kreatori tog društveno iščašenog djela. Kvalitetna karikatura se uvijek mora baviti djelima i osobinama osoba na koje oni mogu utjecati, a nikada ne onime na što ne mogu ili nije njihov izbor.
Ima li karikatura granice ukusa? Naravno da je zločin u Francuskoj nešto ogavno, ali je li Charlie Hebdo ipak u više navrata prešao granicu ukusa?
Granice ukusa određuju kvalitetnu tj. inteligentnu karikaturu od one koja to nije. Lako je nekoga uvrijediti u karikaturi na onaj najprimitivniji način. Pravi posao je kad se to napravi tako da to osoba koja je predmet karikature to uopće ne skuži. Karikature u Charlie Hebdou su ponekad hodale na ivici između te dvije krajnosti.
Jeste li vi ikada imali neugodnih iskustava radi neke vaše karikature? Prijetnji i slično…?
Osim probušenih guma na autu prije 5 godina od strane nepoznatog počinitelja, nikada nisam imao većih problema. Uvrede i prijetnje u komentarima ispod svojih karikatura na webu niti ne računam. Što se tiče političara i njihovih pritužbi, moram priznati da se još nije susreo s njima. Možda je to zbog toga što sam tijekom svih ovih godina naučio kako na pravi način obrađivati društvenopolitičke teme, a da ne uđem u zonu utuživosti ili su oni koji sam obradio na žestok način pomalo priglupi, pa ne shvaćaju poantu karikature u kojoj su se našli.
Koliko je teško osmisliti kvalitetnu karikaturu, pogotovo jer ih ne radite par puta godišnje nego svakodnevno?
Meni je svakodnevno crtanje karikatura i ganjanje dnevnih rokova postalo način života i kako prolaze godine sve mi manji problem osmisliti (bolje rečeno izabrati) temu koju ću obrađivati u karikaturi. Vjerojatno sam već i naučio osjetiti bilo publike, pa znam koje teme pobuduđuju najveće zanimanje u datom trenutku.
Koje kvalitete mora imati uspješan karikaturist?
Kvalitetan dnevnodruštvenopolitički (u mom slučaju i sportski) karikaturist je neka vrsta proširenog novinara. Ne u smislu tjelesne figure, već u smislu opsega područja koja prati u svakom trenutku. Uz novine i portale, treba čitati dosta knjiga i zanimati se za mnoge stvari u životu. Samo tako se može dobiti širina pogleda i lakše se može shvatiti problematika tema koje se obrađuju na dnevnoj bazi.
Koje su vam omiljene teme? I tko su vam omiljene mušterije koje volite kao glavne likove vaših karikatura?
Omiljeni su mi krkani, primitivci, šovinisti i ***fobi svih vrsta, pa se lako može zaključiti da su mi političari najveće karikaturističke muze. Nekada sam puno crtao i likove iz estradnog polusvijeta, ali danas oni više nikoga ne zanimaju. Traže se samo političari.
Počeli ste karikaturom Davora Gopca, a do danas ste vjerojatno nacrtali tisuće karikatura? Možete li uopće izdvojiti neke najdraže?
Imam dvije. Najdraža mi je “Albino mravi ližu šećer na snijegu” koja prikazuje bijeli papir. Također, uvijek se rado sjetim i karikature koja prikazuje bivšeg američkog predsjednika G.W.Busha kako izlazi iz aviona na zagrebačkom aerodromu i pozdravlja sve nas prisutne sa: “Hello, Croissants!”
Karikaturisti imaju i svoje udruženje. Kakva je situacija u Hrvatskoj što se tiče karikatura i karikaturista?
Hrvatsko društvo karikaturista djeluje od 1984. godine i danas broji oko stotinjak članova. Nažalost, situacija u medijima je takva da ogromna većina nema priliku nigdje objavljivati svoje radove, a upravo radi toga, nema ni puno mladih snaga koje bi preuzele mjesto starijih kolega u budućnosti. Tragično za reći, ali karikatura je umjetnost kojoj prijeti teška sudbina. Srećom na internetu i društvenim mrežama koje djelomično spašavaju situaciju.
Vi ste i jedan od rijetkih koji od karikature i žive. Karikature radite i po narudžbi za poklone?
Da, osim ovih takozvanih geg karikatura, radim i portretne karikature po narudžbi za raznorazne prilike, pa ovim putem pozivam sve koji su zainteresirani da pogledaju ponudu mojih usluga na web stranici mog Nik Titanik Studija na adresi www.niktitanikstudio.com.
No comments