Dvadeset i dvije godine su prošle od prvog mimohoda hrvatskih oružanih snaga, tada poznatih kao ZNG RH
1. HRVATSKA VOJSKA JE PRVOTNO USTROJENA KAO ZBOR NARODNE GARDE
Početkom prvih napetosti osnivaju se i prve jedinice, pa su prve ustrojene snage u stvari bile Dobrovoljačke omladinske jedinice (DOJ) i Narodna zaštita, koje su ukupno imale 90.000 ljudi, većinom ipak nenaoružanih. Prve prave vojne postrojbe osnivaju se u proljeće 1991. godine, a odlukom Predsjednika 20. travnja 1991. godine ustrojen je Zbor narodne garde (ZNG), koji je zbog političkih i pravnih razloga bio u sklopu MUP-a. Istovremeno i Hrvatska stranka prava (HSP) osniva svoje jedinice pod nazivom Hrvatske obrambene snage (HOS). Osnovne zadaće ZNG-a bile su sprečavanje prodora JNA i drugih snaga na najvažnijim smjerovima, obrana gradova i kritičnih područja te osvajanje vojarni JNA u dubini vlastitog rasporeda. Tijekom pet mjeseci „Zenge“ su branile domovinu, sve dok, donošenjem novog Zakona o obrani, 21. rujna 1991. godine nisu sve snage udružene u Hrvatsku vojsku (HV), u sklopu koje su do kraja godine ustrojene 63 brigade.
2. SLAVNE GARDIJSKE BRIGADE DANAS SU SMANJENE NA RAZINU BOJNI
Okosnicu Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, ali i nakon njega, činilo je sedam profesionalnih brigada – Tigrovi, Gromovi, Kune, Pauci, Sokolovi, Pume i Vukovi. Završetkom rata, a kasnije i mjenjanjem obrambene doktrine, počeo je i proces mjenjanja ustroja HV-a, kojim je naglasak saad bio (osim na obranu teritorija) na članstvo u NATO-u i sudjelovanje u mirovnim misijama. Hrvatska vojska je preimenovana u Oružane snage RH (OSRH) a novim ustrojem su ukinute dosadašnje gardijske brigade te ustrojene nove dvije brigade – Gardijska oklopno – mehanizirana i Gardijska motorizirana brigada. Tigrovi i Gromovi su tako postale mehanizirane bojne, a Vukovi i Pauci motorizirane bojne u sastavu Gardijske motorizirane brigade. Sokolovi i Pume su postali mehanizirane bojne u sastavu Gardijske oklopno – mehanizirane brigade, dok su Kune postale jedina tenkovska bojna u sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske.
3. VOJNI ROK SE MOŽE SLUŽITI I DRAGOVOLJNO
Iako je obveza služenja vojnog roka ukinuta, vojni rok se može služiti dragovoljno. Svi nekažnjavani hrvatski državljani mlađi od 30 godina mogu se prijaviti na odsluženje vojnog roka, a ročnicima se nudi mjesečna novčana naknada, naknada putnih troškova za dolazak i odlazak na dragovoljno služenje vojnog roka, na nagradni vikend i na izvanredni dopust, osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje,osiguranje od ozljede na radu i profesionalne bolesti te smještaj i prehrana. Za razliku od prijašnjeg služenja vojnog roka, koje je trajalo prvotno 10 pa naknadno šest mjeseci, dragovoljni vojni rok traje osam tjedana. Ove godine, za dragovoljno služenje vojnog roka prijavilo se čak tisuću zainteresiranih.
4. NAJMOĆNIJI ORUŽANI SUSTAV U HV NIKADA NIJE BIO OPERATIVAN
Na vojnom mimohodu 1995. godine veliku pozornost je izazvao protuzrakoplovni sustav S-300 ruske proizvodnje. Nabavljen preko švercera oružjem ovaj je sustav, koji je omogućavao obaranje zrakoplova na udaljenosti od 200 km, izazvao veliku pozornost u Beogradu. Moćno oružje, čija je svrha bila odvraćanje neprijatelja od napada zrakoplovima, je itekako imalo efekta. U Bljesku i Oluji je u potpunosti nestalo djelovanja neprijateljskih zrakoplova. Međutim, ono što se tada nije znalo jest da sustva nije bio operativan je Hrvatskoj nikada nisu dostavljeni radari! Između 1994. i 1996. dostavljani su djelovi, ali oružje nikada nije bilo u borbenoj spremi te nije moglo djelovati. Veliki interes za njega su stoga pokazali SAD i Izrael, koji su ga se htjeli domoći kako bi ga analizirali, te Turska, koja ga je htjela koristiti za zastrašivanje Grka. Gdje je oružje završilo na kraju se ne zna, ali se pretpostavlja da je završilo u američkim ili izraelskim rukama.
5. HRVATSKA VOJNA INDUSTRIJA JE PRILIČNO RAZVIJENA
Hrvatska vojna industrija se razvila već u Domovinskom ratu, kada je na snazi bio embargo oružja, pa se vojska opskrbljivala oružjem zarobljenim od JNA, nabavljenim od švercera oružjem, ili iz vlastite proizvodnje. Tijekom godina, proizvodilo se sve, od streljiva do tenkova, a danas se neka oružja proizvode po licenci, poput npr. borbenih vozila Patria. Osnovno oružje OSRH su jurišne strojnice VHS (Višenamjenska hrvatska strojnica) koji su u potpunosti hrvatski proizvod, a proizveden je i u svijetu cijenjeni pištolj HS2000. Oklopne snage naoružane su tenkom M-84 koji je pobojšan i moderniziran hrvatskim znanjem, a Đuro Đaković je porizveo i dva primjerka modernog tenka M-95 Degman, prvog pravog hrvatskog tenka, koji nažalost nikada nije ušao u naoružanje. Đuro Đaković je porizvodio i Patrie po finskoj licenci, te prvi hrvatski oklopni transporter LOV-1. OSRH u svom naoružanju ima i hrvatsku verziju haubice D30, VBR-ove RAK-12, M91 Vulkan i M96 Tajfun, minobacače hrvatske proizvodnje, protuzrakoplovni sustav Strijela – 10CROA1, tri raketne topovnjače domaće proizvodnje, mobilne obalne lansere…
Foto: MORH.hr
No comments