Nakon vrhunske pobjede u Hockenheimu Alonso je napravio još jedan korak prema trećem naslovu prvaka
I love to hate you, pjesma je Erasurea koja se može primjeniti u slučaju vrhunskih sportaša, jer na rijeku fanova nađe se uvijek i onih koji ga, upravo zbog njegove uspješnosti mrze, ili bolje rečeno – vole mrziti. Kada govorimo o Formuli 1 dovoljno se prisjetiti najuspješnijih vozača kroz povijest – Niki Lauda, Ayrton Senna, Alain Prost, Michael Schumacher… Svi odreda vrhunski vozači, svjetski prvaci koje su ljudi obožavali ali i mrzili. Takav je i slučaj s Fernandom Alonsom, jednim od najboljih, ako ne i najboljim, vozačem današnjice. Voljeli ga ili ne, svi će mu priznati njegove vozačke kvalitete.
Fernando Alonso nije svetac, niti glumi sveca a njegovi kritičari će mu zamjeriti njegovu mrzovoljnost i kukanje kada mu ne ide po njegovom planu (iako su gotovo pa svi vozači F1 tkvi,) ali i sramotni incident u Singapuru. Za one koji ne znaju o čemu je riječ, u utrci se Nelson Piquet Jr. po naredbi Flavia Briatorea. namjerno zabio u zid kako bi Alonso profitirao od izlaska SC. Iako Alonsova umješanost nikada nije dokazana, dapače umješani u namještaljku su sami izjavili da Alonso nije o ničemu znao ništa, taj će se incident uvijek spominjati i uz njegovo ime.
Međutim, Alonso je na stazi sasvim fer i korektan vozač i za njegovo ime se ne vezuju nikakvi direktni incidenti, Španjolac na stazi govori drugim jezikom – jezikom brzine. El Nano, što je tipični nadimak za Fernande, je bio najmlađi osvajač Pole positiona, pobjednik te prvak, kao i dvostruki prvak. Njegovih dosadašnjih 30 pobjeda u karijeri samo su još jedan dokaz kvalitete.
BIOGRAFIJA
Fernandov otac JosE Luis Alonso je uvijek bio zaljubljenik u go-kart pa je svoju ljubav i strast pokušao prenjeti i na djecu. Prvi go-kart je napravio za svoju osmogodišnju kćer koja nije pokazala preveliki interes pa ga je brzo nasljedio tada trogodišnji Fernando. U početku je sve bila dobra zabava ali je sa šest godina Jos Luis počeo primjećivati Fernandov Alonso, napravio je bolji go-kart a Fernando se počeo pojavljivati i uvjerljivo pobjeđivati na utrkama. S 12 godina dominirao je prvenstvom Katalonije te je nakon toga počeo putovati Europom pobjeđujući gdje god bi se pojavio.
Nakon što je 1996. osvojio svjetsko juniorsko prvenstvo u kartingu, kao i prvenstva Španjolske i Italije, Fernando je zapeo za oko bivšem F1 vozaču Adrianu Camposu, zahvaljujući kojem je tri godine kasnije dospio u Formulu Nissan. Iako većini treba malo vremena da se priviknu na novu vrstu utrkivanja Fernando je dominirao prvenstvom već u prvoj sezoni, samo godinu dana kasnije već je bio u Formuli 3000, odnosno na vratima Formule 1.
Strelovit put nastavio se 2001. kada se Alonso našao u F1 nakon samo dvije godine ozbiljnijeg utrkivanja u bolidima manjih kategorija. Njegov talent nije mogao promaći Flaviu Briatoreu koji je postao njegov manager, njihova suradnja će donjeti plodove par godina kasnije. Debitiravši u Australiji 2001. godine za slabi Minardi postao je tada treći najmlađi vozač u povijesti. Iako nije osovjio niti jedan bod, bolid je jednostavno bio previše loš, Alonso je pokazao znakove genijalnosti pa je Briatore zaključio da je vrijeme da ga povede sa sobom u Renault.
Iduću sezonu je ipak morao presjedati, odrađujući dužnosti test vozača, da bi vozačko mjesto dobio u 2003. godini. Već u toj prvoj pravoj sezoni Alonso je ostvario pole position u Maleziji i pobjedu u Mađarskoj čime je postao, u tom trenutku, najmlađi vozač u povijesti kojem je to uspjelo. Sezonu je završio s četiri pole positiona i ukupnim šestim mjestom. Iako iduću sezonu nije ostvario niti jednu pobjedu završio je četvrti u ukupnom poretku a Renault je bio spreman za velike rezultate.
Godina 2005. je donjela pravu Alonsomaniu kada je Španjolac, kao najmlađi svjetski prvak, skinuo s trona velikog Michaela Schumachera. S ukupno sedam pobjeda Alosno je uvjerljivo osvojio prvenstvo a, osim brzine, pokazao je i izuzetnu zrelost u drugom dijelu sezone kada je bez rizika privodio utrke kraju. Druga titula bila je još veći dokaz El Nanove kvalitete. Dok je prva utrka osvojena u potpunoj dominaciji Renaulta, druga je titula osvojena u direktnoj borbi s najvećim od najvećih – Michaelom Schumacherom.
Već početkom 2006. godine Alonso je šokirao svijet F1 najavom o prelasku u McLaren, što se na kraju pokazalo velikom pogreškom. Iako su svi očekivali treću titulu za redom u McLarenu u engleskoj je momčadi Alonsa dočekao neočekivano jak protivnik – rookie Lewis Hamilton. Naviknut na poziciju broj jedan u momčadi za koju vozi Alonso se iznenadio kada je naišao na jednako jakog protivnika koji nije voljan puštati pozicije. U drugom dijelu Fernando se morao boriti i protiv Hamiltona i McLarena koji je stao uz svoje dijete. Na kraju konfuziju i unutarnju borbu unutar McLarena je najbolje iskoristio Raikkonen pa su oba McLarenova vozača ostala bez titule. Iako je imao ugovor za iduću sezonu Alonso se pokupio i vratio u, sada već loši Renault, u kojem se mučio iduće dvije godine.
Nakon što je osvojio titulu u svojoj prvoj sezoni s Ferrarijem Kimi Raikkonen se sve teže nosio s krutom Ferrarijevom organizacijom pa su ga 2010. u Maranellu odlučili zamjeniti Fernandom Alonsom. Španjolac je zamalo ponovio Raikkonenov uspijeh i osvojio titulu u prvoj sezoni u crvenom bolidu. Ipak, loša taktička odluka koštala ga je titule u posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju. Prošlu sezonu Ferrari nije uspio složitit dobar bolid pa je Fernando završio kao četvrti sa samo jednom pobjedom da bi ove godine stvari krenule puno bolje. Na polovici sezone Fernando je vodeći u poretku.
No comments