Anamarija Matoc, jedina je Hrvatica kojoj je obična vožnja motociklom dosadna pa joj je draže voziti ga „na zadnjem“
Jedina ste djevojka stunt vozač u Hrvatskoj. Uz to vozite i utrke. Kako je uopće došlo do toga da počnete izvoditi akrobacije na motociklu?
Paaaaa, ja sam uvijek bila ta koja se nije znala voziti na zadnjem na biciklu i to me strašno mučilo jer mi je bilo fora i htjela sam, a nisam znala kako. Kasnije su me fascinirali svi koji su se na motorima i skuterima vozili na zadnjem i to mi je bilo WOW, ali i dalje nisam imala neku želju i volju probati sve do prije dvije godine (ajme, vrijeme leti) kada sam prvi put probala sa skuterom. Bilo je tu razno raznih skutera, ali sam se zadržala na Apriliji SR 150. I tako sam vježbala i vozila sve više i češće dok nisam ,,skužila” skuter do kraja i do kuda mogu ići.
Koliko uopće ima stuntera u Hrvatskoj?
Premalo po mojem mišljenju.Voziti za gušt i iz ljubavi prema tome je najvažniji faktor, ali isto tako znate da se nažalost od ljubavi ne živi, i da motocikli i skuteri ne voze na zrak i vodu.
Potrebno je sigurno i puno treninga?
Naravno, kao za sve. Practicemakesitperfect.Vježba i stjecanje navike i ono najvažnije, osloboditi se straha od padanja i povreda. Čim se prevlada taj strah i ,,probije led”, to je to.
Pretpostavljamo da ovaj sport, ili hobi, i nije baš jeftin?
Nije nažalost.Već sami skuter ili motocikl u startu košta.Na to još dodajte dijelove koji su potrebni da bi mogli prilagoditi vozilo za utrke ili stunt, opremu, troškove puta do staze ili showa gdje vozite, gume i benzin za svaki trening i vožnju. Treba nabrajati dalje?
Opasnost je obilježje bavljenja motosportom. Koliko ste do sada puta padali?
Istina, i s time se treba pomiriti da ćete kad – tad – pasti. Pitanje je samo vremena i koncentracije. Iskreno ne znam broj, padove dijelim na lakše i teže. Kada bih trenirala, znala bih padati po par puta u vrlo kratkom roku jer isprobavaš neki novi trik, pa zapneš, padneš, nikom ništa.A nekad padneš i nisi u stanju dići se odmah. Višestruki prijelom ključne kosti mi je bila jedna od gorih povreda.Ali navikneš se s vremenom.
S obzirom da ste jedina djevojka, paze li vas dečki?
Hahaha dobra! Više ja pazim na njih nego oni na mene (smijeh). Ma pazimo jedni na druge, podsjećamo se međusobno da moramo staviti protektore, da se zagrijemo prije utrke ili treninga, ne odobravamo vožnju bez kacige i to smatramo neodgovornim, savjetujemo se međusobno, tako da zaista dobro funkcioniramo kao ,,tim” kada vozimo ili treniramo.
Kako muškarci uopće reagiraju kada im kažete što radite? Ili još bolje, kada vas vide kako vozite motocikl?
Pa na prvu me pogledaju kao da sam potpuno luda i da ne znam o čemu pričam i čudno im je, ali jednom kada se potegne tema vezana za motore i skutere, pogotovo vezano za vožnju na zadnjem, onda sam tu često najglasnija, a oni samo slušaju i upijaju. Nadam se da nešto i nauče.
Uskoro planirate krenuti i na natjecanja?
Ne natječem se kao ostali, niti mi je to u planu jer treniram za gušt, ali što se tiče utrka, to imam u planu i zasad smo napravili neki plan za ovu sezonu tako da ćemo ići na svaku utrku koja će se održavati kod nas. Posebno su dobre gradske utrke, to morate jednom pogledati uživo. Poseban doživljaj.
Želja za trajnom stunt karijerom i utrkama ili samo for kicks & fun?
Realna sam osoba pa ću se vratiti na ono pitanje od prije. Ovdje igra i prevladava gušt i ljubav. Želja i volja za druženjem, živciranjem kada je nešto krivo podešeno, no uglavnom druženje i ljubav prema svemu tome. I naravno dobra promocija.
Prema vašem mišljenju – koji su faktori bitni kod vožnje?
Biti smiren i psihički jak. Stres, živciranje, i ostali negativni faktori ovdje nisu poželjni. Padneš, razbiješ se, oštetiš i strgaš motor, povrijediš sebe. Treba ostati miran i pribran. Koliko god to teško zvučalo na prvu. Po meni su dakle koncentracija i psihička priprema najvažniji. Sve ostalo su finese i sve dolazi s vremenom i iskustvom.
Tko vam sprema motore?
Moj jako dobar prijatelj kako ga ja zovem ,,doktor” za mehaniku – Ivan Vorih. Osoba kojoj je moguće povjeriti neki projekt, a znati da ćete dobiti nazad 100% feedback i baš ono što ste htjeli. Više – manje svi uvijek nešto zajedno radimo, šarafimo, dogovaramo, ali kada je neka utrka u pitanju npr. onda se neke stvari ipak povjeravaju samo njemu.
Počeli ste kao brza klizačica, sada „ludujete“ za volanom… Što je slijedeće?
Istina, i bila sam na dva Svjetska prvenstva, no počela je relativan pojam jer sam se zaista okušala u puno sportova, od plivanja, atletike, tenisa, veslanja.Nažalost, sada mi je jako žao što se nisam zadržala u veslanju.Uz to rekreativno jašem tako da sam se zapravo od svih stvari i sportova s kojima sam se bavila, zadržala u motorima i u društvu konja. Mehaničkih i flafastih.
Foto: Silfkatblues Photo & Videography
No comments