Kako je mlada studentica pronašla način dodatne zarade
Odlazak u Zagreb na studij za mene je predstavljao slobodu. Daleko od kuće konačno sam mogla uživati, bez da mi itko „visi nad glavom“. Kada sam živjela doma, to nije bilo moguće. Živjela sam samo sa majkom, otac nas je napustio prije par godina, i moram priznati da me majka nikada nije kontrolirala, ali otkada nas je otac napustio, sasvim razumljivo željela je više društva, pa smo i više vremena provodile zajedno. Sa vremenom se priviknula na to da je rastavljena pa sam ponovo i ja imala više vremena za sebe.
Ipak, odlazak na fakultet je bilo nešto što sam jedva čekala. Upisala sam faks u Zagrebu i našla mali stančić u kojem živim sama. Nisam htjela cimericu ili cimera jer sam htjela po prvi put uživati sama, potpuno sama. To je nešto o čemu sam maštala dugo vremena i bilo je vrijeme da isprobam samački život. Obožavam samački život! Nisam neodgovorna osoba, tako da nisam zapostavila učenje. Oduvijek sam organizirana, tako da stižem sve – studij, polaganje ispita, izlaske… Ako se sve pravilno organizira, može se u samo jednom danu puno napraviti.
VIŠAK SLOBODNOG VREMENA
Sa vremenom sam primijetila da imam slobodnog vremena i više nego što mi treba a htjela sam i sama sebi plaćati stan. Sasvim slučajno otkrila sam da mi jedna od prijateljica na fakultetu radi na vrućoj liniji pa sam se počela interesirati. Ona mi je ispričala kako sve to ide pa sam se zapitala zašto i ja ne bi pokušala. Upoznala me sa svojom šeficom i počela sam!
Hotline, vruća linija ili 064 brojevi, kako god hoćete, je nešto sasvim drugo od onoga što ljudi misle. Postoji više kategorija 064 brojeva, od agencija za upoznavanje, brojeva na kojima su snimljene pričice, brojeva na kojem operaterke vrište i stenju u zanosu, do brojeva za razgovor. Na ovoj zadnjoj vrsti sam i ja zaposlena. Znam, kada nekome spomeneš hotline, svi odmah misle da je to na neki način telefonska prostitucija. Iskreno, ja sam mislila isto prije nego što me prijateljica upoznala sa načinom rada brojeva.
Shvatila sam da je to nešto sasvim normalno, ali ipak kako smo mi konzervativni, ne samo grad već i država, svoj mali posao držim za sebe. Majci sam rekla da sam konobarica, kako ne bih morala objašnjavati. Bilo je bezbolnije i jednostavnije, a njoj je ionako najvažnije da mi ne mora slati novac za stan, zar ne?
DRUŠTVO KLIJENTIMA SA DRUGE STRANE ŽICE
Plaća nije nešto posebno, ali i ne radim puno ni naporno, tako da je ok. Moj posao se svodi na to da činim društvo klijentima sa druge strane žice. Iznenadili biste se kada bi znali koliko normalnih ljudi zove a da baš ni jednom ne spomenu riječ sex. Obično je riječ o ljudima koji su sami na poslu pa im je dosadno. Uzmu telefon u ruke i ubiju određeno vrijeme razgovarajući. Ili su ljudi usamljeni, neshvaćeni i ne znam što još, pa ne mogu ni s kim normalno pričati, zazovu nas i tu smo za njih.
Naravno, sex i mali vrući razgovori se isto događaju. Mi ne smijemo nikoga odbiti, osim ako su jako napadni ili perverzni, što se zna dogoditi tu i tamo, ali na to sam više navikla, jednostavno poklopim slušalicu i to je to. Kada razgovor postane vruć, nema tu nikakvog dahtanja na telefon. Razgovor jednostavno krene u pravcu što bi jedno drugom radili. Nekada je to tako teško jer te more neke brige, nešto boli, oni dani ili jednostavno nisi od volje, ali ako je sugovornik ugodan i pogodi pravu žicu, dogodi mi se da se napalim pa se zatim po dolasku kući zabavim sama sa sobom.
Kako takve teme često potežu muškarci, nemalo poziva dolazi i od žena. Često se radi o ženama ili djevojkama koje žele malo popričati, ali se zna dogoditi da se i žena poželi malo vrućine pa razgovor okrene na sex. Većina tih žena željnih vrućih razgovora su u 40-tima. Kako i same na kraju priznaju, željele bi probati sa ženom, ali nemaju dovoljno hrabrosti pa rade to ovako „preko žice“. I u stvarnosti sam biseksualna pa mi zamišljanje scenarija sa nekom ženom nije problem.
REDOVNI KLIJENTI – SVOJEVRSNI PRIJATELJI
Tijekom vremena dobiješ i neke redovne klijente, ljude sa kojima je ugodno razgovarati pa sa vremenom postaneš neka vrsta prijatelja. Naravno, druženje sa klijentima je strogo zabranjeno. Imala sam veliki broj poziva na spojeve ali ni jedan nisam prihvatila, iako imam par redovnih pozivatelja koji su mi jako dragi i privlačni. Ipak, stvarnost često može biti drukčija od one koju pozivatelj pokazuje preko slušalice. Čula sam dovoljno priča da ne poželim te osobe i upoznati.
Ne mogu reći da se bojim, da će me neko proganjati, jer ovo ipak nije film i mi nismo Amerika, ali bojim se samo da će me jednog dana netko prepoznati. Dogodi se da zove netko iz mog grada, ali na moju sreću to nije bila još ni jedna osoba koju poznajem. Kako se na telefon javljam „maznim“ glasom, teško da me netko može na prvu prepoznati, a ja ću sigurno prepoznati ako mi je netko poznat. Liniju jednostavno prekinem ili prespojim na kolegicu. Do kada ću ovo raditi? Ne znam, vjerojatno ne predugo, ali dok mi to donosi zabavu i novac, zašto ne?
No comments