Tijekom povijesti svijeta bilo je nebrojeno diktatora, ali ova četvorica predstavljaju poker đavoljevih sluga
IDI AMIN
Bio: Luđak koji je sebe nazivao i Njegovim Veličanstvom, doživotnim predsjednikom, maršalom Al Hadji, doktorom Idi Aminom, Lordom svih zvijeri na zemlji i riba u moru, Osvajačem britanskog imperija i posljednjim kraljem Škotske, rođen je 1924. godine, bogu iza nogu, u Koboku u Ugandi. Odgojila ga je majka a kao 20-godišnjak regrutiran je u vojsku. Petnaestak godina kasnije, Uganda je dobila nezavisnost a zahvaljujući odanosti premijeru Oboteu, proglašen je čak za zamjenika zapovjednika vojske. Zahvaljujući činjenici da je za Obotea krijumčario zlato, kavu i slonovaču, brzo je proglašen zapovjednikom vojske Ugande! Kada je 1971. godine saznao da ga Obote želi uhititi, pokrenuo je državni udar te je zasjeo na mjesto vladara Ugande. Svijet je to dočekao kao dobru vijest ali je Aminova tiranija potrajala čitavih osam godina, prije nego je morao prebjeći u u Libiju.
Metode: Od samog početka vladavine, Idi Amin se obrušio na svoje protivnike koje je mučio i ubijao. Omiljena metoda mu je bilo drobljenje genitalija golim rukama a odmah nakon udara zarobio je 32 nelojalna časnika u baraku te ih dignuo u zrak. Kako nije mogao osobno svakoga mučiti, osnovao je State Research Bureau (SRB) – vodove smrti čiji su pripadnici imali ovlasti ubiti sve koji su pokazivali znakove nelojalnosti. SRB je osnovao i zatvoreničke logore u kojima su se zatvorenici morali udarati čekićima do smrti a preživjelima je bila „zajamčena“ sloboda. Pretpostavlja se da je Idi Amin odgovoran za smrt čak 300.000 civila, od čega 50.000 otpada na Azijate koje je jednostavno istrijebio.
Kraj: Idi Aminu je bilo dosadno pa je naredio da se napadne susjedna Tanzanija. To ga je stajalo glave jer su Tanzanijci u kontranapadu, pojačani nezadovoljnim građanima Ugande svrgnuli njegovu vlast te je morao pobjeći u Libiju. Krajem 80-tih se pokušao vratiti u Ugandu baš kao i pred samu smrt ali mu je dolazak zabranjen. Umro je u Saudijskoj Arabiji 2003. godine.
SADDAM HUSSEIN
Bio: U malom selu Al-Awja blizu Tirkita 1937. godine rođen je jedan od najvećih zločinaca svih vremena, Saddam Hussein. Majka Subha Tulfah al-Mussallat svom je sinu dala ime Saddam, što na arapskom znači „onaj koji se suprotstavlja“. U vrijeme Saddamove mladosti na vlasti je bio Abdul Karim Qassim, koji budućem diktatoru očigledno nije bio drag, jer ga je 1959. godine, podržan Amerikancima, pokušao svrgnuti sa vlasti. Ono što nije tada uspjelo, pošlo je za rukom četiri godine kasnije. Napredujući u stranci, Saddam je brzo uvidio važnost nafte, pa je Irak brzo napredovao, a Saddam još i brže, te je 1979. godine došao na samo čelo države. Prvo što je učinio bio je rat sa Iranom koji je potrajao punih devet godina. Ni to mu nije bilo dosta, pa je zauzeo Kuvajt što je dovelo do dva zaljevska rata. Ovaj drugi ga je stajao glave.
Metode: Kao novom predsjedniku, prvi zadatak mu je bio pobiti nelojalne generale pa je uhitio njih 68 od čega je 22 strjeljano. U ratu sa Iranom nije se ustručavao koristiti i bojne otrove. Kurdi su mu bili dragi kao i Hitleru Židovi, što je zorno pokazao 1988. kada je bacio bojni otrov na kurdsko selo Halabjah, pobivši 5.000 stanovnika. Zajedno sa svojim sinom Udayem, koji je bio još luđi od oca, uživao je u mučenju. Sretnici su bili oni kojima su udovi bušeni bušilicom i uši kidane, prema onim nesretnicima koji su bili bacani lavovima, utapani u kiselini, ili prženi strujom. Vrhunac kažnjavanja bio je 2002. godine kada je u jednom danu čak 2.000 nesretnika strijeljano. Strjeljački vod je radio 24 sata na dan a predvodnik voda je bio, nitko drugi nego Saddamov ludi sin.
Kraj: Invazijom Iraka Saddam je morao pobjeći i sakriti se. Otkriven je i uhvaćen 14. prosinca 2003., što je postalo medijska senzacija. Saddamu je suđeno, iako se od početka znalo koja će kazna biti. Na staru godinu Saddamov život je okončan vješanjem. Mala kazna za sve zločine koje je napravio.
POL POT
Bio: Pravim imenom Saloth Sar, rođen je u Kambodži 1925. godine. Kao dijete pohađao je katoličku školu a zahvaljujući tome što mu je sestra bila kraljeva konkubina, često je bio gost na dvoru. Mladi Saloth volio je putovati svijetom pa je kao dobrovoljac 1950. godine radio na gradilištima puteva u Jugoslaviji. Godinu kasnije priključio se vijetnamskim borcima protiv kolonizatora te se aktivno uključio među komuniste. Tri godine kasnije, tada već Pol Pot, osniva People’s Revolutionary Party of Kampuchea a 1963. godine postaje vođa komunističke stranke. Pokret naziva „Crveni kmeri“ i 1968. godine započinje državni udar. Građanski rat je potrajao punih sedam godina, kada Pol Pot i Crveni kmeri mijenjaju ime države u Demokratska Kampučea. Država je potrajala četiri godine kada joj je zbog sukoba sa Vijetnamom došao kraj.
Metode: Najkrvaviji od svih diktatora kriv je za smrt čak 2 milijuna civila! Zemlju od 8 milijuna stanovnika smanjio je za čak čevrtinu. Omiljene mušterije su mu bili, naravno svi protivnici komunizma. Na listi za odstrjel tako su se našli budisti, bogataši, svi koji su bili u bilo kakvom doticaju sa Zapadom, pa čak i svi oni koji su izgledali inteligentno (poput onih koji su nosili naočale)?! Posebno mjesto u srcu Pol Pota imao je S-21 zatvor (Security Prison 21) u kojem su bili smješteni bivši članovi Crvenih kmera optuženih za izdaju ali i pripadnici manjina. U četiri godine vladavine, čak 20.000 nesretnika je prošlo kroz ovaj zatvor. Svi ostali su strjeljani po kratkom postupku. Zatvorenici su bili zatvarani goli u ćelije bez ičega, čak ni wc-a pa su često umirali od različitih infekcija. Zatvorenici su mučeni elektrošokovima, užarenim predmetima i rastezanjem, sve dok ne bi potpisali priznanje za bilo što. Nakon potpisivanja bivali su odvoženi 15 km dalje, gdje su ubijani.
Kraj: Nakon ulaska Vijetnamaca u Kambodžu, prebjegao je u Tajland, gdje je živio sve do 1989., kada se ponovo vratio u Kambodžu nakon povratka Crvenih kmera na vlast. Osam godina kasnije naređuje ubojstvo svoje desne ruke, što mu je na kraju bila kobna greška. Uhvaćen je godinu dana kasnije te je odlučeno da će ga se predati međunarodnom sudu. Te večeri Pol Pot izvršava samoubojstvo, iako je objavljeno da je umro od srčanog udara.
GENERAL PINOCHET
Bio: Augusto Pinochet Vera ostat će zapamćen kao najveći diktator Južne Amerike. Rođen u Valparaísu u Čileu 1915. godine, od malih nogu je pokazivao interes za vojsku, kojoj se brzo i priključio. Kao perspektivan vojnik brzo je napredovao kroz činove, da bi 1971. godine došao do čina generala. Dvije godine kasnije postaje vrhovni zapovjednik čileanske vojske. U kolovozu 1973. godine Čileanci legalno izabiru marksistu Salvadora Allendea za predsjednika. Amerikancima se to nije svidjelo pa podržavaju generala Pinocheta u vojnom udaru koji je nastupio mjesec dana nakon izbora. U trenutku upada u zgradu vlade, Allende je „izvršio samoubojstvo“ a Pinochet je postao vladar Čilea. Vladu preuzima vojna hunta predvođena generalima i naravno Pinochetom kao vrhovnim zapovjednikom, koji se godinu kasnije proziva predsjednikom. Čileanska noćna mora potrajala je do 1988. godine, kada je izgubio na referendumu koji je trebao odlučiti o njegovom novom osmogodišnjem mandatu. Iako je pokušao sve da lažira referendum, 57% glasova je odlučilo o njegovom kraju političke karijere.
Metode: Po broju žrtava general Pinochet zaostaje za ostalim razvikanim diktatorima, ali je zato bio vodeći po brutalnosti. Možda će nekom izgledati mali broj od 3.000 žrtava i 30.000 sretnika koji su preživjeli mučenje ali general Pinochet ostat će cijeli život u njihovim noćnim morama. Čistka je počela već po dolasku na vlast, kada su smaknuti i mučeni svi politički protivnici. Kidnapiranja, silovanja i ubojstva bila su redovna, a vojna hunta, inače uz punu podršku vlade SAD-a, koja je bila presretna da su komunisti zbrisani, je imala svoj standardan način likvidacije. Politički protivnici bi bili oteti, ukrcani u helikopter i izbačeni negdje nad oceanom. Oni koji bi preživjeli pad sa visine u more bi se ili utopili ili bi postali hrana za morske pse. Uglavnom, nestali bi bez traga.
Kraj: Nakon što je svrgnut sa vlasti, starčić Pinochet se odmarao kao civil a problemi su počeli kada je zbog liječenja 1998. pošao u Englesku. Španjolska, čija je nekolicina državljana bila ubijena za vrijeme Pinochetove vladavine, zatražila je izručenje, te je Pinochet zadržan u Londonu dok se vodila pravna bitka oko izručenja. Do izručenja nije došlo te se Pinochet vratio u Čile, gdje mu nije suđeno zbog njegovog lošeg stanja sa srcem. Dvadeset dana prije Saddamova vješanja umro je u svom stanu u Čileu.
No comments