Ili moramo imati tablet za zabavu i laptop za ozbiljne stvari?
Tableti su zapravo osmišljeni još prije pola stoljeća. Prvi smo ih put vidjeli u seriji “Zvjezdane staze”. Slučajno ili ne, u većini znanstvenofantastičnih filmova od tada prijenosno računalo pojavljuje se u obliku tableta. Taj je oblik očito najintuitivniji: većina futurista i kreativaca zaključila je da bi računalo trebalo izgledati baš tako.
U znanstvenoj fantastici nema ničega nalik na laptop: nikome nije bilo privlačna ideja o stavljanju ekrana na pisaći stroj. Laptopi su se razvili iz nužde: prvi “prijenosnici” su izgledali (i težili i ponašali se) kao veliki putni kovčezi; danas bi nas bilo strah primiti ih za ručku da ne bismo pod težinom propali: za svaki bismo ih slučaj primili odozdo. Naravno da nikome ne bi palo na pamet takvu napravu ponijeti na ljetovanje, prva prijenosna računala služila su isključivo za posao, nikako za zabavu.
Čak je i Bill Gates maštao o tome da laptope zamijeni nečim što je nazvao Tablet PC – ali tada još nije sazrelo vrijeme za to (tadašnji ekrani nisu reagirali na prst: morali ste po njima kuckati specijalnom olovkom). Prijenosna računala postala su prevladavajući oblik tek kasnije, prije nešto manje od deset godina, ponajviše zahvaljujući popularnosti Wi-Fi-ja koji se u to doba počeo širiti Amerikom, nudeći besplatan ili barem jeftin pristup internetu, bez žice, modema, telefonske utičnice, pretplate i ostale skalamerije. U isto vrijeme u Europi i ostatku svijeta počeo se širiti 3G koji je omogućio još jednostavniji pristup internetu, ali i doveo do buma različitih mobilnih uređaja – nakon što su operatori shvatili da im se više isplati ponuditi mobilni internet milijunima po umjerenoj cijeni nego ga papreno skupo naplaćivati poslovnoj eliti.
Tada su se pojavili smartphonei i vrlo brzo postali najpopularniji oblik računala – u povijesti. (Zanimljivo, u “Zvjezdanim stazama” nema mobitela: za telefoniranje im služi smartwatch ili broš koji funkcionira kao Bluetooth slušalica, a za analizu svijeta oko njih trikoder – naprava koja izgleda baš kao smartphone, ali ima puno više senzora.) Ali smartphonei – koji su se pojavili i uspjeli upravo zbog mobilnog interneta – imaju jedan veliki problem: ekrani su im premali da bismo na njima komforno pregledali običnu web-stranicu, a kamoli neku složeniju aplikaciju poput poslovnih (ili video, kad smo već kod toga). To je dovelo do pojave tableta, a u posljednje vrijeme i do pojave trenda koji nitko nije očekivao: sve veće popularnosti smartphonea s predimenzioniranim ekranima, za koje nitko nije baš posve siguran jesu li to uopće telefoni ili su to zapravo tableti (kojima se uz nešto muke može i telefonirati) pa ih stoga zovemo phableti (phone/tablet). Taj je trend iznenadio čak i Apple koji još nema odgovor na njega.
Otprilike u doba kad su se pojavili prvi tableti, kao odgovor na AppleoviPad, pojavio se novi trend: BYOD. Tada nije bio običaj nositi bilo kakve elektroničke uređaje na posao, a nije bila rijetkost ni da vam poslodavac brani da koristite internet na poslu za bilo što osim za poslovnu korespondenciju. Ako biste donijeli laptop na posao, sistem-administratori u vama bi vidjeli (u)nositelja virusa, a ako biste na internetu pokušali potražiti neki podatak koristan za posao, šefovi bi u vama vidjeli lijenčinu koja po cijeli dan igra pasijans. No s vremenom su poslodavci shvatili da im opušteniji pristup samo podiže produktivnost i kako mogu samo profitirati ako im radnici na posao donesu vlastitu opremu umjesto da im je oni moraju kupiti. Tako je rođen BYOD – “BringYourOwnDevice”, filozofija po kojoj svatko koristi svoje vlastite uređaje i u privatne i u poslovne svrhe.
No BYOD je također označio početak kraja laptopa. Dotad su prijenosna računala predstavljala poželjan gadget koji biste rado ponijeli s posla kući (pod krinkom da nosite posao kući, zapravo biste ga koristili za gledanje filmova, igranje i pregledavanje kojekakvih sumnjivih web-stranica). Na poslovni laptop gledalo se kao na statusni simbol koji dolazi kao bonus uz prestižni posao, jednako kao i poslovni mobitel i poslovni automobil. No otkad se pojavio tablet, laptop je za mnoge izgubio svoju privlačnost i postao dosadna poslovna alatka…
U svijesti ljudi laptop je postao sinonim za posao i rintanje, a tablet za zabavu i slobodno vrijeme – no to je samo jedan od razloga zašto se laptopi danas sve manje, a tableti sve bolje prodaju. Još je jedan razlog tome što se tableti mogu kupiti svugdje gdje i mobiteli: kod operatora, uz popust prilikom sklapanja pretplate, ali i u trgovačkim centrima, papirnicama, trafikama, kioscima s novinama… A ne bi se mogli kupiti na svakom uglu da nije još jedne ključne razlike između laptopa i tableta: ovi potonji se lakše koriste. Uz PC softver, pa čak i onaj najosnovniji kao što su Windowsi ili Office, ide sustav pomoći i dokumentacija koja bi otisnuta na papir zauzela nekoliko tisuća stranica (krajem prošlog stoljeća biste je i fizički dobili: uz Windowse i Office u paketu bi došlo nekoliko debelih knjižurina, a onda biste morali kupili još koju da doznate detalje). Današnjim generacijama, odraslima uz tablete, to je teško pojmiti jer su navikli da su sve aplikacije toliko intuitivne da se samo po sebi razumije kako se koriste; tko još danas ima vremena i strpljenja za proučavanje upute prije korištenja.
Dakako, ima jedan još krupniji razlog za popularnost tableta: njihova cijena. Solidan tablet uglednog proizvođača možete si priuštiti za manje od tisuću kuna, što je otprilike triput jeftinije od početnih modela prijenosnih računala. Tablet si možete kupiti i sami: ne morate čekati da se poslodavac smiluje ili računati isplati li vam se ići u kredit. Najčudnije je u cijeloj priči to što su tableti puno jeftiniji i od smartphonea: vrhunski mobiteli, kao što je Samsung Galaxy S5, koštaju oko pet tisuća kuna, a vrhunski tableti istog proizvođača dvije-tri tisuće. Nije rijetkost da tablet i smartphone istog proizvođača imaju isti set čipova, istu količinu memorije i ekran istog tipa i razlučivosti, a ipak mobitel košta više – s nekoliko puta manjim ekranom. Razlog tome djelomice leži u poslovnoj politici teško shvatljivoj običnim smrtnicima, ali i u dvjema činjenicama: tableti se prodaju u tolikim količinama da mogu biti jeftini (tim prije što su ključne komponente kod većine iste: jeste li primijetili da više od 90% tableta ima ekran u jednoj od tri veličine: 7”, 8” ili 10,1”?) a s druge strane minijaturizacija je skupa: nije ni lako ni jeftino svu tu elektroniku koja čini tablet nagurati u skučeno kućište mobitela (i još napraviti da se ne pregrijava).
Za usporedbu, zamislite da vaš tablet teži više od kilograma, ima ogromnu bateriju i dvostruko je deblji – naravno da bi takav tablet bio još jeftiniji. Samo, zvao bi se – laptop…
Karikiramo, naravno, ali sad smo stigli do onog ipak glavnog, presudnog razloga zbog kojeg tableti polako i sigurno istiskuju laptope. Taj je razlog – mobilnost. Ispočetka se činilo da će tableti moći koegzistirati uz laptope, da ćemo jedan uređaj koristiti za jednostavne, „brzinske“ zadatke, a drugi za one zahtjevnije, ali brzo se pokazalo da ljudi nisu spremni posvuda sa sobom nositi dva slična uređaja. A ako nose samo jedan – koji će to biti? Onaj koji ne teži više od dvije knjige, nije deblji od bilježnice, stane u oveću torbicu i ne treba punjač jer mu baterija može izdržati i najdulji radni dan bez punjenja? Ili onaj koji stane samo u posebnu torbu u koju morate strpati i punjač (teži od cijelog tableta) jer znate da će vas baterija izdati taman kad dosegnete radnu temperaturu (i doslovce, jer ta stvar vraški grije i uvijek vas je pomalo strah za fertilitet kad je držite u krilu)?
Budućnost laptopa čini se prilično izvjesnom; stane u četiri slova: niša. Laptopi ipak imaju jednu ključnu prednost – to je snaga. Zato ćemo uvijek posegnuti za laptopom kad nam zatrebaju najviše performanse – bilo iz privatnih razloga (igre!), hobija ili (najčešće) iz poslovnih pobuda. Oni koji trebaju što snažnije računalo – primjerice dizajneri, programeri, arhitekti i različiti kreativci – i dalje će koristiti „pravo“ prijenosno računalo s više gigaherca i terabajta, premda će istodobno težiti tome da što veći dio poslova, makar onih pomoćnih, prebace na manji i mobilniji tablet. (Isto je tako moguće da će doći do “revivala” stolnih računala, možda u obliku “all-in-one” uređaja s touchscreenom, nalik na velike tablete položene na stol. Inače, i takva računala postoje u “Zvjezdanim stazama”: zovu se kom-konzole.) Po takvom scenariju laptopi postaju specijalizirani uređaji kakve koriste rijetki, oni kojima profesija to nalaže. Za većinu profesija tablet je sasvim dovoljno moćan, a istodobno – posebice za one koji veći dio radnog vremena provode izvan ureda – i daleko praktičniji.
Tekst preuzet s vecernji.hr
No comments