Unatoč Hamiltonovoj vrhunskoj pobjedi sve su oči bile uperene u Sergia Pereza
„
Očito, Sauberov je bolid izuzetno nježan prema gumama, ali za tako nešto trebate imati i vozača koji će to moći iskoristiti. Sauber ga ima.
“
Još jedna fantastična utrka! U samo osam dana Formula 1 ne samo da se vratila u naše živote na velika vrata, nego je to opet učinila u istinu u velikom stilu.
Kad se stvari malo slegnu, pobrojat ćemo čiste statističke pokazatalje, ali i bez njih je jasno da je trinaesta utrka sezone bila jedna od najboljih, možda čak i najbolja utrka 2012.
Vidjeli smo sve: supremaciju jednog briljantnog vozača, adrenalinsku groznicu drugog koji je startao u sredini poretka i na kraju završio na postolju, još jednu sjajnu vožnju vodećeg u bodovnom poretku, vidjeli smo hrpu pretjecanja, pokoji sudar i, da, nepredviđena i infakrtna odustajanja zbog mehaničkih kvarova.
Podsjetilo me sve ovo na zlatne sedamdesete, mnogima (dovoljno starim!) omiljeno doba Formule 1, upravo zbog mješavine svih pobrojanih elemanata. Gotovo da nas je utrka u Monzi natjerala zaboraviti sve one brlje i mućke s gumama iz prvog dijela sezone. Nadamo se da je sve to prošlost i sretni smo zbog toga.
Lewis Hamilton odvezao je jednu od onih utrka koje velike čine još većima. Jer, da, OK, sada je posve očito da su u McLarenu uspjeli pogoditi ozbiljno dobru formu svojeg bolida MP4/27, očito je to i zbog ove treće dominantne utrke za redom i zbog činjenice da su brzi i u kvalifikacijama i u utrkama. Ali, lakoća kojom je svjetski prvak iz 2008. kontrolirao svoje vodstvo i na početku utrke, kad je neumoljivo odmicao pratiocima, i pred kraj kad mu se ozbiljno počeo približavati čudesni Sergio Perez, ta je lakoća uvijek odlika velikih vozača. Samo još Fernando Alonso, u generaciji 2012., izgleda kao vozač koji pobjeđuje lako.
Niti u jednom trenutku u Monzi Hamilton nije izgledao kao vozač kojem može izmaći pobjeda i ta će činjenica ovih dana dodatno zakomplicirati sagu ˝Hoće-neće˝ oko njegovog ostanka u McLarenu ili odlaska za ozbiljno velik novac u Mercedes. Nakon utrke (kao i nakon kvalifikacija) izgledao je više zadovoljno nego presretno, i čovjek ne može da se ne prisjeti Ayrtona Senne koji je također običavao pobjeđivati usred velikih rovovskih bitaka oko novih, još unosnijih, ugovora s gazdom Ronom Dennisom, Senne koji je nakon tih pobjeda također imao onaj ˝Onda, što sada velite? Zar ne vrijedim tih deset milijuna više?˝ izraz na licu.
U Monzi su se gotovo sve karte posložile za Hamiltona, u dramatičnom obratu situacije od prije samo tjedan dana u Belgiji. Jer, za njega je možda i više od lake pobjede značajno odustajanje ekipnog kolege Jensona Buttona s kojim (nakon Buttonovih kritičkih osvrta na Twittergate) više, čini se, ne postoji vječita ljubav. Ne samo da je u Monzi Hamilton pokazao da je brži, nego se Buttonove ambicije za hvatanjem Alonsa vjerojatno definitivno raspale kvarom na dovodu goriva i parkiranjem u travu prije Parabolice. Razlika između njih dvojice sada je (kao i prije Belgije) 41 bod, ali – važnije – Alonso sada Buttonu bježi za velikih 78 bodova. Ne čini se daleko trenutak kad će u McLarenu morati početi igrati na jednu kartu. Ako u Wokingu žele velik adut u nagovaranju Hamiltona da ostane u ekipi i zaboravi na eure Mercedesa, eto zlatne prilike.
Uz Hamiltona, čovjek utrke je, naravno, Sergio Perez. Helmut Marko poodavno je rekao kako je Sauber-Ferrari C31 najbolji F1 bolid ove sezone. Možda nije baš najbolji – jer McLaren se sada, sveukupno, čini boljim – ali, nije daleko. Razlika između dvije Pirellijeve mješavine guma u Monzi nije bila značajna, ali svejedno je ekstremno impresivno kako je mali Meksikanac uspio zadržari vitalnost svojih mekših guma do posljednjih metara utrke, nakon čak 24 kruga paklene jurnjave za onima ispred sebe i oko njih.
Hamilton je, recimo, na svojim mekšim gumama proveo 21 krug utrke – pod punim tankom goriva – i tu je također evidentna i sjajna odluka male švicarske ekipe da Perezu obrne strategoju utrke. Samo su trojica vozača startala na tvrđim gumama, ali samo je Perez tako briljantno iskoristio manje kilograma pred kraj utrke i zadržao svježinu svojih guma.
Očito, Sauberov je bolid izuzetno nježan prema gumama, ali za tako nešto trebate imati i vozača koji će to moći iskoristiti. Sauber ga ima. Kamui Kobayashi možda je jednako dobar vozač, ali činjenica je da sada već ima ozbiljan problem: Perez tri postolja u 2012., Kobayashi nula.
Ono što također veseli je da se ovaj put nije dogodio Sepang i situacija u kojoj je vozač Sauber-Ferrarija stizao Ferrarija na domak vitalne žetve bodova, i onda bio zaustavljen prijateljskom porukom iz vlastitog boksa. Nekako imam osjećaj da bi, čak i da je poruka stigla, Perez radio-prijemnik bio u misterioznim privremenim problemima…
Naravno, ova fantastična utrka Pereza baca zanimljivo svjetlo na drugu veliku ljetnu F1 sagu, onu o o(p)stanku Felipea Masse u Ferrariju. Da, Massa je na kraju dohvatio pregršt bodova za Ferrari (pa su sada u poretku opet ispred Lotusa), ali već drugu utrku redom gubi izravnu borbu s vozačima koji pretendiraju na njegovo mjesto u ekipi 2013. I također, kako se, u danu kad je vozač sa samo 30 utrka u F1 karijeri, pomeo – u Monzi – dva Ferrarija u punoj formi, sada ne prisjetiti one izjave Luce de Montezemola kako Perez nije ˝dovoljno iskusan˝ vozač za njegovu ekipu. Kako ovo prokomentirati bez rizika sudske tužbe?
Fernando Alonso možda je na postolju bio sretan, možda je onaj službeni, oprezni dio njega stvarno smatrao prije utrke da bi stizanje do postolja s desete pozicije na startu bio vele-uspjeh. Međutim, imajući u vidu uzlet Ferrarija nakon ljetne pauze, osobito za Monzu, i formu koja se činila maestralnom i u simulacijama utrke u petak i u kvalifikacijama u subotu, on jednostavno mora biti razočaran. Jer, pobjeda zapravo nije trebala biti nemoguća misija.
Vjerojatno je da je u simulacijama utrke McLaren malo ˝varao˝ i po svoj prilici imao više benzina u tankovima od svih drugih. No, činjenica je da je Alonso u drugoj polovici utrke, nakon briljatnog starta i hvatanja pozicija prije toga, počeo stagnirati, čak do te mjere da ne samo da je Hamilton postao posve neuhvatljiv, nego je Španjolac bio posve nemoćan u obrani protiv Pereza.
Moguće je da njegov Ferrari jednostavno više nije bio onaj pravi nakon kratkog izleta van staze u borbi sa Sebom Vettelom. Svakako, koliko god je treće mjesto s desetog na startu super-rezultat, ostaje okus da je moglo i trebalo bolje.
Alonso, jasno, ima i nešto sreće. Kada se posljednji put desilo da su u jednoj utrci odustala čak tri izravna rivala u borbi za naslov? (Posljednji put dogodilo se da iz utrke ispadnu oba Red Bulla u Koreji prije skoro dvije godine.) Imao je sreće i što je u okršaju s Vettelom prošao relativno jeftino. I kad smo kod te situacije: kazna za Vettela još je jedna u nizu glupih i nekonzistentnih odluka FIA-inih sudaca. Prije nego svi skočite u napad: Paul di Resta učinio je Bruni Senni puno goru stvar samo nešto dalje na stazi i prošao je ˝lišo˝, i dobro je da je tako.
Sorry, ali linija kroz Curvu Grande zapravo prelazi na vanjsku stranu zavoja upravo na mjestu na kojem je Alonso odlučio krenuti u napad. Vozači na tom mjestu ne trebaju nužno ostavljati mjesta s vanjske strane i Vettel to nije učinio. On nije mijenjao putanju, samo je zadržao svoju. Alonso je riskirao i dobro prošao. Ali, Ferrari se odmah, u Monzi, u grotlu bijesnih Tifosa, požalio Charlieju Whitingu, i suci su brzometno i poslušno rebnuli Vettela prolaskom kroz boksove. Razlika od situacije i epiloga iz prošle godine nameće se sama od sebe…
Protiv takvih sam kazni ne toliko jer ih vozači ne bi zasluživali, već zbog toga jer su FIA-ini suci nesposobni primjenjivati ih logično i konzistentno, na što se, uostalom, najčešće žale i sami vozači, i to ne samo oni koje se najčešće kažnjava.
Red Bull je, dakle, u banani. Ne samo da su (doslovno) osvojili nula bodova, već ih je u Monzi samo poslovična Vettelova borbenost spasila dojma prosječnosti. Dvostruki svjetski prvak uspio je nekako progutati i kaznu i opet se vratiti u borbu za bodove (točnije, njih 8 za šesto mjesto), ali onda je na njegovom autu nešto ponukalo inženjera na onu paničnu dreku oko čuvanja motora i parkiranje prije prvog zavoja. Dva kruga kasnije isto je zadesilo i Marka Webbera, s time što treba reći da je njegova utrka bila značajno krezubija od Vettelove. Webber kao kandidat za naslov svjetskog prvaka. What a joke!
Kimi Räikkönen odvezao je gotovo anonimnu utrku, stalno oko petog, šestog mjesta. Očito, ova staza Lotusu nije odgovarala. Ali, eto paradoksa: Finac je sada treći u poretku vozača. Preskočio je oba Red Bulla i samo je bod iza Hamiltona (koji ga je sada, zapravo pretekao). Najintrigantnije je da sada u kalendaru dolazi serija staza koje bi, teoretski, trebale odgovarati crno-zlatnima. Međutim, ukoliko stvarno želi bliže Alonsu, Kimi mora početi pobjeđivati, pod hitno.
Konačno, Mercedes. Djelovali su srebrni u utrci značajno neuvjerljivije nego u petak i u subotu, ali meni Michael Schumacher ne izgleda kao vozač koji se sprema za kupovinu toplih papuča s ciferšlusom sprijeda… Ako išta, vremena kad ga je Nico Rosberg mazao za doručak čine se dalekom prošlošću. Da, ima u starom Kaiseru još dovoljno vatre (o vještini nije potrebno…) za bar još sezonu-dvije. Što se sina starog Rosberga tiče, da sam ja gospon Mercedes, pitao bih se nije li odluka da se s plavokosim potpiše über-unosni višegodišnji ugovor bila (kao i ona Red Bullova s Webberom) malko brzopleta. Dobro, Rosberg je još jednom odvezao najbrži krug urke – na novim gumama s nula benzina u tanku na samom kraju utrke – ali… on nije skoro nikada bolji od bolida kojeg vozi. A to, i jedino to, odlika je stvarno velikih.
Mladen Jergović je jedan od najvećih F1 stručnjaka na ovim područjima, i jedini je Hrvat koji je aktivno bio uključen u rad Formule 1. Njegove tekstove možete pratiti na mladenjergovic.com
No comments