Hajdučko srce je nosilo splitske Bile do pobjede u velikom derbiju, pa je red da napišemo nešto više i o Hajduku
1. HAJDUK JE OSNOVAN U PRAGU
Četiri splitska studenta, Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijan Stella i Ivan Šakić, zaljubili su za vrijeme studija u Pragu u nogomet, pa su nakon utakmice između Sparte i Slavie, sjedeći u pubu U Fleku, odlučili da je vrijeme da osnuju klub. Vrativši se u Split, u kavani Trocolli su napisali pravila, i tom prilikom postavljeni su temelji kluba, te su podneseni papiri za registraciju. Odobrenje rada i pravila kluba potpisalo je Carsko namjesništvo sa sjedištem u Zadru 13. veljače 1911. godine i taj se datum uzima kao dan rođenja kluba. Prvi predsjednik kluba bio je Kruno Kolombatović, a prvi trener Oldrich Just, inače Čeh. Priča o nastanku imena kluba je već legendarna – četiri studenta su otrčala do bivšeg učitelja Josipa Barača da ga pitaju za savjet, a on im je odgovorio „Upali ste mi nepozvani, bez kucanja, baš poput hajduka. Stoga, evo vam imena: Hajduk … Budite dostojni tog velikog imena!“ Prva utakmica je odigrana protiv „talijanskog“ Calcio Spalato, a Hajduk je pobijedio sa visokih 9:0.
2. „BILI“ NISU SMJELI NASTUPATI U HRVATSKIM BOJAMA
Prvu utakmicu je Hajduk odigrao u majicama na crveno – bijele pruge, simbolizirajući hrvatski grb. Međutim, Carsko namjesništvo nije htjelo da klub izgleda separistički pa je zabranilo da Hajduk nastupa u dresovima koji simboliziraju hrvatska obilježja. Stoga je Hajduk izabrao bijele majice i plave hlačice, simbolizirajući bijele brodice na plavom moru. Za rezervni dres je izabrana kombinacija crvenih i plavih pruga, te plavog dresa, koristeći tako i crvenu boju iz zastave. Bijela boja je brzo postala zaštitna, a klub je dobio nadimak Bili. Problem s dresovima je nastao i kada je za europska natjecanja trebao biti prijavljen i treći dres. Ideja je bila originalna crveno – bijela kombinacija, ali danas to podsjeća na Crvenu Zvezdu! Stoga je izabrana bijelo – plava horizontalna kombinacija. Taj dres su do sada oblačili samo vratari Stipe Pletikosa i Danijel Subašić.
3. HAJDUK JE BIO POZVAN U TALIJANSKU LIGU
Nastupanjem Drugog svjetskog rata Split je pripojen Italiji, a Talijani su Hajduku ponudili da nastupa u Serie A pod imenom AC Spalato. Stanovnici Splita, igrači i uprava su bili protiv prijedloga pa je poziv odbijen. Klub je prestao s radom, a ponovo je „pokrenut“ 7. svibnja 1944. godine na festu sv. Duje, te je ovaj put nastupao sa zvijezdom na grbu (sve do 1990. godine i turneje po Australiji). Nakon rata Tito je postao veliki fan kluba, što je i nastavio biti do svoje smrti, pa je pozvao upravu i nogometaše da presele klub u Beograd te postanu službeni klub JNA. Prijedlog je, naravno, odbijen.
4. SPLIĆANI SU TREBALI UČESTVOVATI U PRVOM IZDANJU KUPA PRVAKA
Hajduk je dominirao prvenstvom Jugoslavije početkom i sredinom 50-tih, a strašnu momčad Hajduka predvodila su velika imena Vladimir Beara, Frane Matošić, Bernard Vukas, Božo Broketa, Slavko Luštica, Stane Krstulović, Ljubomir Kokeza i Vladimir Šenauer. U uzbudljivu završnicu prvenstva 1955. godine Hajduk je ušao pobjedom na Crvenom Zvezdom 4:1, nakon čega je uslijedio dan kojega se najstariji navijači još uvijek rado prisjećaju – pred 40.000 navijača na Maksimiru Hajduk je torpedirao Dinamo s 6:0! Točku na „i“ za osvajanje prvenstva Bili su stavili pobjedom od 1:0 kod Partizana (u tom susretu je Beara obranio jedanaesterac), a osvajanje prvenstva je proslavljano na Starom placu pobjedom 5:1 nad Radničkim. Hajduk je tada osvojio svoje peto prvenstvo Jugoslavije te je tom titulom trebao predstavljati Jugoslaviju u Kupu prvaka, novom natjecanju koje je kretalo u sezoni 1955/56. Međutim, političkom odlukom tadašnju Jugoslaviju je predstavljao Partizan, dok je Hajduk prijavljen za Srednjoeuropski kup!
5. VEĆ 18 GODINA HAJDUK NIJE DOČEKAO PROLJEĆE U EUROPI
Splitski Bili su osvojili dva prvenstva Kraljevine Jugoslavije, sedam prvenstava Jugoslavije, šest prvenstava Hrvatske, kao i devet kupova Maršala Tita, četiri Kupa Hrvatske i pet Superkupova. Osim u domaćim natjecanjima, Hajduk je bio respekatabilan klub i u Europi koji je dva puta igrao polufinale europskih kupova (Kup pobjednika Kupova 1972/73 protiv Leeds Uniteda i Kup UEFA 1983/84 protiv Tottenhama) te još četiri puta igrao četvrtfinale europskih kupova. Upravo je posljednje četvrtfinale ujedno i posljednje Hajdukovo „prezimljavanje“ u Europi. Nakon dvije pobjede u kvalifikacijama za Ligu prvaka nad Legijom (1:0 u gostima, 4:0 na Poljudu) Hajduk je u skupini sa Steauom, Anderlechtom i Benficom osvojio drugo mjesto te plasman u čevtrfinale gdje ih je čekao tada najbolji klub Europe – Ajax. Nakon 0:0 na Poljudu, Hajduk je poražen s 3:0 u Amsterdamu. Malo tko je tada mogao očekivati da će to ujedno biti posljednji „pravi“ nastup Hajduka u Europi.
Foto: Hajduk.hr
No comments