Imala sam priliku upoznati mnoge nogometaše i manekenke i mogu reći da su to stvarno dobri parovi
„Kad se sretnu slijedi trep trep i shvate da su srodne duše. Čemu ulaziti u neke dubioze, pa tako su prekrasni, oboje. O čemu da pričaju? O svojim njegovanim tjelima?“
Jučer je baš prijatelj imao jednu od svojih turbo glupih izjava: ‘Ona je sretna. Vozi štogod hoće i samo se vuče po kavama. Tako bi ja tebe dobro udao.’ Odnosilo se to na bivšu misicu udanu za milijunaša. Nebitni su mu detalji veze, al’ eto, lik ima hrpu para, pa se podrazumijeva da je to dobar brak. Skoro me potjeralo na wc, ali nisam ništa komentirala. Nije današnja tema. Naime, htjela sam reći dvije, tri o popularnom trendu – manekenkama i nogometašima. Ah. Dobro znate da ne dijelim ljude na žute, crne, Njemce ni Bosance. Prihvaćam ih kakvi jesu sa samo jednom podjelom: živi i mrtvi. To me neće spriječiti da se malo šalim. Hvala Bogu, mogu, jer nisam u njihovoj koži. Nemam potrebe da ganjam bogataše. Ne smatram se sibaritom. Niti klečim pred oltarom za vječno spasenje, kamoli bi pred kitom jer netko ima pare. Čini mi se, rijetka magarica koja ne želi biti pudlicom. Pošteđena sam toga. Majka je svojevremeno dobro odabrala. Blago meni… Rođena sam sa srebrenom žlicom. U ovom svijetu bitnije nego sa zlatnim srcem. Budući da je karma zaj*bana, tko zna, možda se i ja zaljubim u nekog sportaša. Iako se prije vidim s nekim MMA borcem nego ovim trčakaralima. Ne ide ista cipela na svaku nogu. Kokoš neće snjeti jaje ništa brže ako je promatraš, pa vidimo što bude kad bude. Samo bez ljutnje molim, ta pogledajte tko vam se ruga. Erotski model.
Imala sam priliku upoznati mnoge nogometaše i manekenke. I znate što ću vam reći? Mislim da su to stvarno dobri parovi. Baš si pašu. Al baš. Treba ipak naganjati tu loptu. Treba trenirati. Vrijedni dečki, da bi riječi rekla. A manekenke? Pa dakako da cijene to što su ti dečki vrijedni. Iako nisam sigurna dali to nadilazi vrijednost njihovih đepova. Ipak, siromaštvo nikog nije učinilo boljim. Ovakva veza kud i kamo bolje zvući od etikete gangsterske nevjeste. Nije ni manekenkama ništa lakše. Vjerujte mi, nije lako biti pod stalnim presingom da izgledaš dobro. Isprobala na svojoj koži. Što je s kosom, noktima, depilacijama, tenom, dekagramom viška?!? Iz toga logično proizlazi (nisam ikonoklast), ukoliko tjedno provodis tri sata kod kozmetičarke, dva kod frizera, tri kod cure na noktima, pa malo ipak, prešetaš po kavicama, ljudi smo, nismo roboti, koji sat otpadne na shoping ili kombiniranje odjeće pred zrcalom, a o prijeko potrebnom solariju i teretani ni nećemo, kad da se onda čovjek stigne baviti misaonim aktivnostima? Isto kao i jadni dečki koji ostavljaju znoj, krv, a nerjetko i suze na terenu. Nema se vremena. Kad se sretnu slijedi trep trep i shvate da su srodne duše. Čemu ulaziti u neke dubioze, pa tako su prekrasni, oboje. O čemu da pričaju? O svojim njegovanim tjelima? Zaboga, kako bi bilo zamisliti jednog nogometaša s nekim poput mene. (Kovaču bi oprostila sve – i to ne zbog para nego one fatalne kljukice. Jb majku što je dobar.) Na što bi to ličilo? Ja pivo on janu. Ja peto pivo, on petu janu? Pa nisam baš sigurna. A što se materijalizma tiče… Nikada mi nisu previše sjeli ni Demokrit ni Marx. Bliža sam idealizmu. Još da me takav pokuša strpati pod svoju papuču. Pri samoj primisli me hvata marazam. I tako jednog dana oni razmnože djecu. Pa počnu pitanjima: ‘Što tata radi za život?’ ‘Trči za loptom.’ ‘Što ti radiš mama?’ ‘Kako to misliš što radi mama? Pa mama je lijepa.’
Foto: Boris Mataković
No comments