Inteligentna, ali i vrlo tvrdogala, pasmina kojoj je potrebno puno trčanja
„Zbog svoje blage naravi prema ljudima nisu baš podobni kao čuvari, no tko želi ovog psa treba znati da to i nije njegova svrha“
Aljaški Malamut je dobio ime prema urođeničkom plemenu Innuita koje ježivjelo na visinskim predjelima Aljaske, a pleme je zvano Mahlemut. To je najstarija pasmina za vuču saonica, što mu je bio primaran zadatak, a kako je njegova dlaka antialergijska i bez mirisa koristio se za grijanje vlasnika i djece na putu ili u igluima. Kako su njegovi prvobitni vlasnici živjeli u plemenu i nisu imali stalno mjesto boravka nego su se stalno selili, aljaški malamut je naviknut na mnogobrojne obitelji i voli ljude, ali ne voli buku i galamu.
Kako je aljaški malamut radni pas, najbolje ga je zaposliti jer kad je besposlen, sam si nađe posla, a najčešće taj njegov posao ne odgovara vlasnicima (žvakanje cipela, namještaja i slično). Društven je pas i vol se igrati s drugim psima do puberteta, a onda želi dominirati i postaje agresivan prema psima istog spola (to vrijedi samo za mužjake). Uz puno truda i korekcije do završetka puberteta može se naučiti da to više ne radi, ali vlasnik mora uvijek biti na oprezu i ustrajan u ponavljanju.
Veoma su prijateljski naklonjeni prema ljudima i zahtijevaju puno pozornosti. Često su nazivani ‘velikim medvjedićima’ upravo zbog toga što zahtijevaju toliko pozornosti i ljubavi od svog vlasnika. No, ako živi u obiteljskom domu neće gledati samo jednu osobu kao ‘vođu čopora’ već će jednako biti privržen svim članovima. Malamut je vrlo inteligentna, no isto tako i tvrdoglava pasmina. Nije preporučen početnicima, zato što često dolazi do pogrešaka u odgoju koje je kasnije teško otkloniti, osim ako stvarno znate što radite. Pasmina se ipak da trenirati usprkos tvrdoglavosti.
Često se govori da je aljaškog malamuta lako naučiti da učini jednu ili dvije stvari, zato što su priličn ointeligentni i brzo uče nove zapovijedi. Međutim, ako se od njih traži da neprekidno ponavljaju jednu te istu stvar, možete naići na otpor upravo zbog tvrdoglavosti i činjenice da im zadatci brzo dosade. Općenito, to je osobina svih sjevernih pasmina. Ponekad kod početnika dolazi do neugodnog iznenađenja kad im malo štene postane ogroman pas kojega ne mogu kontrolirati. Zato bi se odgoju trebalo posvetiti već u samom početku. Malamuti u odnosu prema drugim psima su najčešće mirni, međutim i tu se mogu naći primjerci koji su agresivni i dominantni. Ovo više vrijedi kao iznimka, nego kao pravilo.
Zbog svoje blage naravi prema ljudima nisu baš podobni kao čuvari, no tko želi ovog psa treba znati da to i nije njegova svrha. Zapravo, on će najvjerojatnije svakog posjetitelja pozdraviti skakanjem i lizanjem. Posjetitelji se jedino možda neće usuditi ući u dvorište zbog njegove velike građe i vučjeg izgleda. Ovi psi relativno malo laju, no zato znaju često zavijati što ponekad može biti iritantna stvar. Zavijanje je posebno istaknuto zimi.
Ako nabavite ovoga psa imajte na umu da bi svaki dan trebali barem dva sata posvetiti vježbanju i istrčavanju. Malamut obožava trčanje pored bicikla ,te jednosatno dnevno trčanje ce mu svakako koristiti.
JESTE LI ZNALI?
1) 14.12.1911. južni pol je osvojio Ronald Amundsen s nekoliko Aljaških malamuta koji su hladnoću, snijeg i nevrijeme podnijeli bezproblema. Gotovo istodobno je to pokušao i Robert Falcon Scott s konjima, koji su se zbog zime i snijega smrznuli, a nije se niti Scott vratio.
2) Godine 1947 su se u Americi pojavili ogromni, 70 kg teški malamuti, koji su ustvari bili napola bernardinci, napola newfoundleri. Novi priseljenci na Aljaski su križanjem malamuta i bernardinca željeli dobiti psa, koji bi vukao i teže terete. Tako su dobili ogromne malamute, koji su bili vrlo jaki, ali na veliku žalost tih ljudi se pritom pojavio novi, veliki problem – sva dodatna težina, koju su ti velikani lako vukli, je morala biti njihova hrana. Inače, Eskimi su posebno cijenili malamute jer nisu tražili puno hrane, a imali su mnogo snage i bili su im od velike koristi.
3) Ekspedicija na Aljaski je našla zaleđene kosti ove vrste i nisu mogli točno odrediti zbog raspadnutog stanja i starosti od kad su te kost iali pretpostavljaju da su stare oko 1500god., analizom DNK utvrdili su daje aljaški malamut od tada i današnji 99% identični, te da se pasmina ništa nije promijenila i da u pravom smislu opravdava ime primitivna pasmina.
No comments