Recenzija: Gravitacija

0

Film koji je najbolje do sada dočarao bestežinsko stanje i opasnost svemirskih putovanja

 

Vjerojatno nema muškarca bilo gdje u svijetu koji u svom djetinjstvu nije poželio biti astronaut, vjerojatno nam je to usađeno u genima. Zbog toga smo toliko opčinjeni filmovima o astronautima, a i mnogi od nas SF-om. Više nismo djeca, ali nas takvi filmovi i dalje oduševljavaju, posebno kada tako realno dočaravaju bestežinsko stanje, spektakularne poglede na Zemlju s visine od par stotina kilometara i opasnost svemirskih putovanja, kao što nam to donosi Gravitacija redatelja Alfonsa Cuarona.

Radnja Gravitacije ne nudi ništa originalnog. Dr. Ryan Stone (Sandra Bullock) je medicinski tehničar koji je na svojoj prvoj misiji u svemiru dio misije u kojoj je i astronaut veteran Matt Kowalski (George Clooney) u svojoj posljednjoj misiji. Stvari kreću krivo nakon što Rusi obore svoj stari satelit, a krhotine oštete drugi satelit te nastane lančana reakcija. Krhotine uništenih satelite počnu letjeti svemirom poput šrapnela uništavajući sve pred sobom. Nakon što krhotine unište shuttle Explorer, Stone i Kowalski, kao jedini preživjeli, počinju svoju borbu za život i povratak na Zemlju.

Bullock i Clooneya nikada prije nismo mogli zamisliti kao putnike u svemir, a mišljenje nismo promjenili niti nakon Gravitacije, ali se ipak odlično nadopunjavaju. Stone i Kowalski ne mogu biti različitiji, pa samim tim djeluju kao minus i plus, iako (Bogu hvala) neće biti nikakve romantične veze između njihovih likova. Bolje rečeno, neće je kad imat ibiti. Doktorica Stone je tipičan lik koji se po prvi put nađe u novom okruženju – nervozan, ali i željan da se dokaže i da posao napravi kako treba. S druge strane, veteran svemirskih putovanja, Kowalski, jednostavno uživa u svakoj sekundi, te se leteći s novim jet packom oko svemirske letjelice ponaša poput djeteta koji je dobio novi bicikl. A nakon što se dogodi nesreća, i ulozi su veliki, Stone se pokaže kao paničarka koja stvari radi brzopleto i instiktivno, dok će se Kowalski oslanjati na iskustvo i trening, te će svojom smirenošću i spremnošću na šalu smirivati kolegicu, ujedno im povećavajući šansu za preživljavanje.

I dok Gravitacija možda ne donosi u priči ništa novog (uostalom, zar se u ovim temama i može unjeti neka originalnost?), itekako donosi novine u specijalnim efektima i doživljaju svemirskih putovanja. Još prije gotovo godinu dana James Cameron je rekao da su specijalni efekti i rad kamere u Gravitaciji nešto posebno, nešto što će trebati vidjeti. I, kao i uvijek, bio je u pravu! Od Na rubu horizonta, i scene u kojoj se dvije limenke u bestežinskom stanju sudaraju, pa do danas je prošlo 16 godina a efekti su nevjerojatno napredovali. Posebno kada je riječ o dočaravnja bestežinskog stanja. Fenomenalni 3D efekti, kao i kamera koja dočarava pogled ispod kacige doktorice Stone, je ono što Gravitaciju čini filmom koji se jednostavno mora pogledati! Efekte i doživljaj gledanja je teško prenjeti riječima na „papir“, recimo samo da ćete se toliko uživiti da ćete se i vi grčevito pokušavati rukama uhvatiti za zadnji dio broda koji vas dijeli od pada u beskonačnost, kao i izbjegavati krhotine koje vam lete točno u glavu.

Akcije ne nedostaje u filmu, i ono što nam se posebno svidjelo jest da nema dosadnog uvoda od 30 minuta u kojem se likovi karakterno razrađuju. Nema dosadnih (i nepotrebnih) scena opraštanja od obitelji prije poljetnja, nema lansiranja – posada je već u svemiru i završava popravak na svemirskom teleskopu Hubbleu,a niti pet minuta kasnije katastrofa se počinje događati. Cuaron niti ne skriva namjeru da film bazira na akciji i na novim specijalnim efektima, ali to ne znači da neće biti niti malo dramskih scena. Tempo – akcija, pa dva minuta odmora, pa ponovo akcija, nas posjeća na Vješticu iz Blaira kada su dnevne scene služile samo kao iščekivanje horrora koji se događa po noći. Tako ćete i one kratke scene posvećene karakterizaciji lika Sandre Bullock, doživljavati kao kratki odmor i iščekivanje „što će se iduće dogoditi“.   

Film se na kraju svodi na jednostavnu borbu za život i smrt, i na obično pitanje – koliko ste spremni na život? Ali, iako od početka znamo ,tj. pretpostavljamo, da će film imati happy end, Cuaron ne upada u zamku tipični američkih filmova, te nas putem ipak osvještava na činjenicu da život ne prolazi bez žrtava. A sve to utječe na to da se još više povežemo sa doktoricom Stone i svaki njezin pokret i misao u borbi za život proživljavamo kao da smo mi na njezinom mjestu.

Gravitacija u konačnici jest tipični akcijski SF film, ali zbog jakog doživljaja, a pogotovo što je glavni glumac žena u nevolji, i ljepši spol bi ga mogao naći zanimljivim.

 

kultfaktor

 

83

 

Gravitacija donosi do sada neviđene specijalne efekte koji će tako realno prenjeti svemriska putovanja i bestežinsko stanje. Cuaron briljira u akcijskim dijelovima, ali uspjeva i dočarati grčevitu borbu za život u okruženju u kojem svaki pogrešan pokret znači smrt! Bili ljubitelji SF žanra ili ne, vrijedi ga pogledati!

About author

Kult portal

Vodeći se tvrdnjom da nas nitko ne može napraviti boljima nego mi sami, Kult je web magazin namijenjen muškarcima koji se trude i žele biti – bolji

No comments