Cibona je umirovila njegov dres s brojem 10, Netsi s brojem 3, a njegov hrvatski dres je krasio broj 4
„Dražen je broj 3 u Netsima izabrao u spomen na svoj dom u Šibeniku koji se nalazio na adresi Petra Preradovića 3“
Malo ljudi zna da je Draženov prvi broj na dresu u seniorima Šibenke u sezoni 1979/80, kada je Dražen imao tek 15 godina, bio dres s brojem 9! S tim brojem na dresu zabio je i prvi povijesni koš beogradskom Beku u prvoj jugoslavenskoj ligi. Splićanin Pero Vučica nosio je te sezone dres s brojem 4, koji je Dražen najčešće nosio u karijeri.
Drugu sezonu u Šibenki (1980/81) Dražen je također nosio dres s brojem 9, a na nekoliko utakmica nosio je i dres s brojem 8. Treću sezonu u Šibenki (1981/82) u kojoj je Šibenka prvi put u povijesti kluba igrala europsko natjecanje – Kup Radivoja Koraća (koje su zaslužili 4. mjestom u prvenstvu Jugoslavije sezonu prije) Dražen počinje s brojem 9 na dresu. Taj broj nosi u utakmici osmine finala košarkaškog kupa Jugoslavije protiv kosovskog kluba Ylli, te u četvrtfinalu kupa protiv Budućnosti te prvih šest kola prvenstva Jugoslavije. Nosi ga i u dvije kvalifikacijske utakmice za ulazak u Kup Koraća protiv izraelskog Hapoela te prvu utakmicu prvog kola skupine C Kupa Koraća protiv španjolskog Minona iz Valladolida.
Četvorka na njegovu dresu prvi put se pojavila 12 prosinca 1981. u 7. kolu prvenstva Jugoslavije u Ljubljani na gostovanju protiv Iskra Olimpije. Nakon toga do kraja te sezone 1981/82. nosi broj 4 na dresu, kao i cijelu sezonu 1982/83. u kojoj Šibenka postaje prvak Jugoslavije, da bi im idući dan naslov prvaka bio nezasluženo oduzet zbog zakulisnih igara u Košarkaškom savezu Jugoslavije.
U Ciboni je Dražen sve četiri sezone nosio dres s brojem 10. Recimo, da je i htio nositi broj 4, to nije mogao jer ga je nosio Mihovil Nakić. U jednoj sezoni koju je odigrao za Real Madrid Dražen je uzeo dres s brojem 5. Četvorku je nosio Jose Luis Llorente. S brojem 5 je počeo i u reprezentaciji Jugoslavije, na kadetskom (EP Grčka 1981), juniorskom (prvenstvo Balkana 1980 i EP Bugarska 1982) kao i u seniorskom uzrastu. Bogdan Tanjević je bio trener reprezentacije Jugoslavije koja je krajem svibnja i početkom lipnja 1981. igrala na Europskom prvenstvu u Pragu te osvojila srebrnu medalju. Ovih 12 igrača je osvojilo srebro: Petar Popović, Dragan Kićanović, Predrag Benaček, Željko Poljak, Boban Petrović, Branko Skroče, Peter Vilfan, Krešimir Ćosić, Ratko Radovanović, Andro Knego, Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić. Pet mjeseci kasnije, spremajući se za tradicionalnu turneju protiv američkih sveučilišta, Tanjević u kombinirani sastav reprezentacije Jugoslavije zove i 17-godišnjeg Dražena koji tako debitira za seniorski sastav. Dražen u dresu s brojem 5 igra protiv sveučilišta Rutgers, Purdue, Illinois, Kentucky, Iowa, Minnesota i North Carolina. Iduće godine reprezentacija također igra utakmice protiv američkih sveučilišta, a Dražen tada uzima dres s brojem 4 koji nakon toga uvijek nosi u reprezentaciji sve do 19 kolovoza 1990. kada igra posljednju utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije – finale SP-a 1990. protiv Sovjetskog Saveza u Buenos Airesu.
U reprezentaciji Hrvatske također nosi dres s brojem 4, u svih 40 utakmica koliko je odigrao u dvije godine.
U lipnju 1982. Jugoslavija je u Jazinama odigrala prijateljsku utakmicu protiv SAD-a za koje je igrao tada 19-godišnji Michael Jordan, tada ‘freshman’ sveučilišta North Carolina. Prema novinskim izvještajima, a tada su se igrači u novinskoj statistici vodili prema brojevima na dresu – od 4 do 15, Dražen je na toj utakmici nosio dres s brojem 14.
U NBA ligi Dražen je nosio dva broja, 44 u Portland Trail Blazersima te 3 u New Jersey Netsima. Draženova majka Biserka jednom prilikom, u razgovoru s NBA igračem Andrewom Bogutom, potvrdila je da je Dražen broj 3 u Netsima izabrao u spomen na svoj dom u Šibeniku koji se nalazio na adresi Petra Preradovića 3.
Cibona je umirovila Draženovu desetku, kao i dresove s brojem 4 Mihovila Nakića i 11 Andre Knege. Ali ti dresovi su i dalje u opticaju te ih igrači mogu koristiti.
Treba reći da su samo dvojici Europljana u NBA povijesti klubovi umirovili dres. Prvi je Dražen, a drugi Vlade Divac, kojem su Sacramento Kingsi krajem ožujka 2009. umirovili dres s brojem 21.
New Jersey Netsi su u sezonu 1993/94. startali s tri utakmice u gostima protiv momčadi iz savezne države Teksas, prvo protiv Houston Rocketsa, zatim kod San Antonio Spursa i onda kod Dallas Mavericksa. Četvrtu utakmicu te sezone igrali su na domaćem terenu protiv Indiana Pacersa, 11. studenoga 1993. Na toj utakmici Draženu je umirovljen dres s brojem 3. Iz Hrvatske su u New Jersey doputovali Draženova majka Biserka, otac Jole i brat Aco, a stigli su i Stojko Vranković i Dino Rađa. Promociji dresa svjedočili su i komesar NBA lige David Stern te Bernard King, koji je bogatu NBA karijeru zaključio u Draženovim Netsima u sezoni 1992/93. Draženov dres je tako podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa, a tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji je rekao:
„Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikada ga nećemo zaboraviti.“
Više zanimljivih tekstova pročitajte na: tportal.hr!
No comments