Jeste li znali da je područje Balkana itekako poznato po vampirima?
„Devet najhrabrijih su otkopali grob te u njemu zatekli potpuno očuvan Jurin leš sa smješkom na licu! Ponovo su uporno pokušavali zabiti kolac do srca ‘nemrtvog’, ali nikako mu nisu mogli probiti prsni koš“
Iako će novim generacijama, kad čuju pojam ‘vampir’ prva asocijacija biti Edward iz ‘Sumraka’, koji gle čuda ide u školu, trči brže od Bolta, te se bez imalo beda šeta po suncu, a starijim Grof Dracula (i Christoper Lee te Bela Lugosi) nemilosrdni ljubitelj krvi koji sa svojim slugama vukovimapo noći tamani sve od reda, pogotovo mlade i zgodne žene, ovim tekstom vam želimo ukazati da i narodi bivše države imaju svoje ‘predstavnike’ na tom polju…
Mada gotovo sve drevne civilizacije, od Meksika do Egipta, u svojim predajama spominju ‘nemrtve’ ili ti ga bića koja nakon smrti ustaju iz grobove te napadaju žive sišući im krv, malo je poznato da sam izraz ‘vampir’ potječe sa Balkana i zemalja Istočne Europe. Smatra se da je prvobitni oblik riječi bio „upir“ i da se kao takav proširio s istoka prema zapadu slavenskim zemljama, Balkanom, dinarskim i jadransko-panonskim krajevima, gdje je prilagođen različitim jezicima.
U engleskom jeziku se riječ počinje koristiti od 1732. kada ‘London Journal’ počinje pisati o vampirskoj epidemiji blizu Beograda! Znači zaboravite Rumunjsku i monstruoznog sadista Vlada Tepeša, kojeg je ( u to vrijeme stalno pijani) Bram Stoker u svome romanu „Dracula“ transformirao u nadnaravno biće, ovo su ‘pravi’ vampiri
JURE GRANDO
Zemljoposjednik iz Istre koji se prema novim podacima prvi u povijesnim zapisima spominje u kontekstu vampira. Spominje se izraz ‘štrigun’, što je među lokalnim stanovništvom u Istri u to doba bio naziv za vampira. Grando,k oji je živio u Kringi, preminuo je 1656 ali se 16 godina kasnije ustaje iz groba te noću počinje svoj harač po selu! Lokalni svećenik Giorgio je ubrzo došao do zaključka da bi osoba, na čija bi vrata Jure zakucao, umrla u roku par dana! Jurina udovica je osobno potvrdila da joj se jedne noći uvukao u krevet i obljubio je. edne večeri svećenik se našao oči u oči s vampirom koji je, nakon izgovorenog ‘Očenaša’, počeo plakati sa vidljivim strahom u očima, što je iskoristio najhrabriji seljanin Miho Radetić, koji je počeo goniti vampira, odlučivši ga ubiti. Nije uspio jer je zašiljeni kolac samo odbio od Jurina prsa ali je odlučnost sumještanina ohrabrila ostale u selu, te su iduće noći odlučili poći do Jurina groba. Devet najhrabrijih su otkopali grob te u njemu zatekli potpuno očuvan Jurin leš sa smješkom na licu! Ponovo su uporno pokušavali zabiti kolac do srca ‘nemrtvog’, ali nikako mu nisu mogli probiti prsni koš. U tom trenu, za vrijeme molitve, jedan od seljana Stipan Malešić uzme srp i otkine Juri glavu, nakon čega se grob napunio krvlju uz strahovite urlike poraženog. Nedugo nakon toga mir se vratio u selo, a slučaj egzekucije vampira Jure Granda u Kringi prvi je opisao slovenski povjesničar i putopisac Janez Valvasor u svojoj knjizi ‘Slava vojvodine Kranjske’ objavljene u Nurnbergu 1689. godine.
PETAR BLAGOJEVIĆ
Petar je bio srpski seljak, ahvaljujući kojemu je prvi put u engleskom jeziku upotrebljen izraz “vampire”! Živio je krajem 17. stoljeća do smrti 1725. kraj današnjeg Požarevca, točnije u selu Kisiljevu. Neposredno nakon Petrove smrti ljudi u selu su počeli umirati, ukupno njjih 10-tak. I to upravo oni koji su se požalili da im se Petar ukazao, te ih pokušao zadaviti. Blagojevićeva supruga je u strahu napustila selo nakon što joj se jednu večer pokojni suprug ukazao, te tražio da mu donese opanke. Kao i u slučaju Pavla, neobična događanja su dospjela do austrijskih komesara te je naređeno da se Petrov grob otvori. Petar je izgledao tipično vampirski – bez znakova trulila sa svježom krvi po ustima. Mještani su vampiru probili srce kolcem te ga spalili ,iz straha od epidemije vampirizma u selu .Austrijski službenik je nerado dopustio postupak ali je ipak pokleknuo pred zahtjevom izbezumljenih mještana. Kako to obično biva kobna događanja su stala iako je u narednim godinama zabilježen neobično velikI postotak smrtnosti kod djece. Slučajnost ili ne?! Izvještaj austrijskog službenika Frombalda o ovom slučaju, objavljen u bečkom časopisu „Wienerisches Diarium“, spada u prva spominjanja vampirizma u Europi novijeg doba. Tekst je preveden na više jezikate je pokrenuo debate u Engleskoj, Francuskoj te Njemačkoj. Dan danas u Kisiljevu mještani odbijaju razgovor o Petru uz riječi „Zašto bi navlačili sebi muku na VRAT?“
ARNAUT PAVLE
Srpski hajduk za kojeg se vjeruje da je nakon smrti postao vampir. Njegova priča je nastala neposredno nakon one Petra Blagojevića te po nekim, zasad nerazjašnjenim teorijama, čak postoje poveznice između ta dva slučaja. Godine 1725. Pavle se nakon odsluženje turske vojske vratio u svoje rodno mjesto gdje je ženi ispričao zanimljive stvari. Vojsku je služio u kraju gdje je vladalo mišljenje da se osoba koja izvrši samoubojstvo vraća među ljude kao živi mrtvac. Ta priča mu se uvukla pod kožu, dok zaista u Grčkoj Pavle ne nailazi na pravog vampira kojeg ubija na način da mu je otvorio grob te ga spalio! Nedugo nakon povratka kući Pavle je skončao život nakon što je slomio vrat, padnuvši sa velike visine dok je obavljao poljoprivredne poslove. Ubrzo nakon smrti počeo je terorizirati selo. Uplašeni mještani su tvrdili da ih je Pavle napadao te ih davio, međutim ne spominje se da im je želio sisati krv. Ipak, ubrzo četiri mještanina koji su imali susret s Pavlom umiru pod nerazjašnjenim okolnostima. Na prijedlog lokalnog ljekara mještani otvaraju Pavlov grob i grobove žrtava, te im probadaju srce kolce ,nakon čega ih spaljuju. Situacija se nakon toga primirila ali 4-6 godina poslije dolazi do nove epidemije. U kratkom roku pod ponovo nerazjašnjenim okolnostima umire 17 mještana svih uzrasta. Prva koja je umrla 60-godišnja Milica je navodno neposredno prije smrti jela meso goveda čiju je krv u prošlosti sisao upravo Pavle! Vijest se ubrzo proširila do Austrijske vojne uprave u Beogradu koji šalju svoje istražitelje kako bi razjasnili situaciju. Eskumirali su tijela te naišli na zapanjujuću situaciju – tijela su bila netaknuta, kosa i nokti kao da su porasli, a lica rumena sa tragovima krvi po ustima. Na zapovjed komesara, vojnici su svim žrtvama otkinuli glave te ih spalili nakon čega je epidemija stala. Ipak, slučaj i izvješće su zaintrigirali Beč, a ubrzo i ostatak Europe, pogotovo Njemačku. U nekoliko godina objavljeni su na deseci radova na ovu temu, ipak bez većih objašnjenja.
SAVA SAVANOVIĆ
Iako nije prvi, najpoznatiji je srpski vampir! Spominje se u knjizi „Posle dvadeset godina“, te u kultnom ex yu horroru „Leptirica“. Sava je za života bio vrlo strog ali pošten čovjek, koji se nakon smrti povampirio te punih 90 godina napadao te ubijao vodeničare na riječici Rogačici u Krivoj Jaruzi. Radi toga je opće poznata stvar da u tom mjestu nisu mogli naći vodeničara bez obzira na silne svećenike koji su uporno dolazili u vodenicu te se molili. Ipak,jednog dana naiđe momak pod imenom Strahinja koji se ponudi za posao vodeničara. Strahinja je zaspao u vodenici. Kad se pojavio vampir zapucao je na njega iz dvije puške i tako se spasio. To je ohrabrilo mještane koji su od vidovnjakinje iz sela saznali gdje se nalazi Savinom grob, te se konačno uputili na završni obračun sa predatorom. Otkopali su grob te u njemu našči očuvanog Savu sa dvije rane na grudimavjerovatno od puške. Plan je bio probosti srce kolcem te u isto vrijeme usuti svetu vodicu u usta krvopije. Prva zamisao je prošla, ali je drugi mještanin zabunom prolio svetu vodicu vampiru po licu nakon čega mu je iz usta izletilo nešto nalik na leptiricu. Ipak, nemila događanja su stala iako je narednih godina u kraju preminulo puno djece, od kojih su neki par dana prije smrti spomenuli da ih je davila „leptirica“. Danas je vodenica svojevrsna turistička atrakcija, kao i plakati Save u užoj okolici na što se stariji mještani bune uz riječi „Ne izazivajte Vraga“
No comments