Jedna od legendi gonzo novinarstva i bivša zvijezda Loaded Magazina danas vodi sasvim drukčiji život
„Niste pravi novinar magazina za muškarce ako niste završili u bolnici barem jednom. Ili ako vam doživotno nije zabranjen ulaz u SAD, kao što se dogodilo jednom Loadedovom novinaru!“
Jeste li znali da imate fanove u jednoj maloj državi kao što je Hrvatska? Koliko uopće znate o Hrvatskoj?
Volim Hrvatsku, i bio sam u njoj. Mislim da sam čuo da su neki moji tekstovi objavljeni u Hrvatskoj, ali nisam znao da imam fanove. Evo po čemu pamtim Hrvatsku – prekrasne djevojke… i njihovi visoki momci. Proveo sam odličan odmor na plažama Hrvatske!
Obožavali smo vaše tekstove u Loadedu. Kako je bilo raditi za jedan od najpopularnijih magazina u Velikoj Britaniji?
Drago mi je da ste voljeli naše tekstove. Rad u Loadedu je bio kao i provod na dugom partyju, stvarno sam volio raditi za Loaded. Bio sam drugi najpijaniji novinar u drugom najvećem svjetskom magazinu za muškarce. Provodili smo se odlično i nije mi jasno kako netko može žaliti.
Kako i zašto ste dobili nick, kojim ste se potpisivali, Monster Maysh?
U biti nisam siguran. Svi smo imali nadimke: The Sex Hunter, Shandy, Woodsy… Niste bili dio Loadeda dok niste dobili nadimak.
Za Loaded ste radili neke prilično opasne stvari…
Jedno vrijeme su urednici Loadeda inzistirali da se novinari tjeraju do samih granica. Mislim da sam nekoliko puta, samo tijekom 2005. godine, zapaljen. Kada gledam sada sve to izgleda mnogo opasnije nego je izgledalo tada. Danas niti slučajno ne bih pristao na ilegalni boks u Australiji. I danas imam probleme s vilicom zbog tog teksta.
Koji vam je zadatak posebno ostao u pamćenju?
Kao tekst vezan za seriju Izgubljeni 2006. godine sam poslan na napušteni otok blizu Fijija kako bi saznali može li novinar preživjeti „brodolom“. Bio sam prvi čovjek koji je prenoćio na tom malom otoku u Južnom Pacifiku. I izdržao sam tri dana! Što ću najviše pamtiti? Ronjenje u tim prekrasnim čistim plavim vodama loveći ribu kopljem. Samo to je dovoljno da se sa srećom prisjećam Loadeda.
Koje odlike mora imati pravi novinar istražitelj?
Morate se znati uklopiti u svakakve oblike života, htjeti provoditi vrijeme među ubojicama i gangsterima, baš kao i poznatima i prinčevima i kraljevima. Pogotovo kada radite undercover. Prava kvaliteta novinara istraživača je – ne biti novinar istraživač.
Koje teme vas zanimaju kao novinara?
Uvijek volim pisati o nogometu, i bio sam tolike sreće da sam proputovao cijeli svijet pišući o sportu kojeg volim! Uvijek sam htio pisati zabavne tekstove, moji uzori u Loadedu su bili Martin Deeson i Andrew Woods. Toliko sam puno naučio od Woodsyja.
Sada radite za magazine poput Cosmopolitana i Vanity Faira. Prilično velika promjena…
Valjda svi moramo odrasti jednog dana! Uvijek sam htio raditi za Loaded, a kada sam napravio sve što sam tamo mogao trebali su mi novi izazovi. Kada sam napustio Loaded, napustio sam i London te se preselio u Los Angeles kako bi mi karijera krenula drugim pute. Nitko me još u Vanityju nije pokušao zapaliti… za sada!
Kažete da ste u Loadedu uradili sve što se htjeli. Postoji li ipak možda nešto što niste napravili?
Pokušali smo napraviti priču „Kakvog je okusa ljudsko meso?“, za koju bi upoznali pravog kanibala i pojeli večeru s njim. Bila je to prilično nastrana ideja od koje smo, na kraju, odustali jer smo zaključili da bi imali problema. Mislim da sam vam upravo dao dobru ideju…
Kad smo se već vratili na Loaded… Magazin je bio, i ostao, namjenjen pravim muškarcima. Međutim postoje li više pravi muškarci ili su metroseksualci prevladali?
Prije nego vam odgovorim na pitanje pričekajte da stavim malo kreme… Muškarci, odnosno pravi frajeri, će uvijek postojati. Što mislite tko čita Kult i ostale slične portale u svijetu? Trebate samo prošetati barovima na Hvaru i Splitu i vjdet ćete da pravi frajeri još uvijek postoje! Muške magazine više ne čitam ali sam primjetio da je Gonzo novinarstvo izumrlo. Niste pravi novinar magazina za muškarce ako niste završili u bolnici barem jednom. Ili ako vam doživotno nije zabranjen ulaz u SAD, kao što se dogodilo jednom Loadedovom novinaru!
Rad u magazinu za muškarce donosi i društvo mnogih ljepotica s naslovnice. Koja od njih je ostala u posebnom pamćenju?
Radio sam intervjue s većinom djevojaka s naslovnice u moje posljednje tri godine u Loadedu i sve su bile divne. Više sam volio raditi s djevojkama sa Sunove 3. stranice nego s celebrity djevojkama s A-liste jer su uglavnom prolazile istu životnu priču kao i ja. Carmen Electra je definitivno djevojka koja se pamti.
Nedostaje li vam Loadedov stil života?
Danas živim potpuno drukčiji život. Oženjen sam, živim na vrhu brda u Hollywood Hills a moji hobiji su provođenje vremena sa ženom i našom mačkom. Ispričavam se što ovaj intervju nije divljiji. Većinu svojih 20-tih sam proveo pitajući se koji je danas dan. Danas pijem čaj. Nedostaje mi Loaded, na način na koji nogometašu nedostaje svlačionica nakon što se umirovi.
Pričajmo malo o nogometu. Veliki ste fan Tottenhama pa nas zanima kako vi vidite njegov prelazak u Real.
Znate što? Ne osuđujem Luku, on je sam htio igrati za najveći klub na svijetu i da, voli novc. Ali jedna stvar koju ne mogu podnjeti jest kada igrač ljubi znak kluba a idući tjedan odbija igrati i zahtjeva transfer.
Kolekcionar ste Tottenhamovih dresova. Čak ste i knjigu o tome napisali?
Moj mali hobi je skupljanje dresova i da, napisao sam knjigu o povijesti dresova Tottenham Hotspura. Knjiga je dostupna i za iPad a možete je kupiti OVDJE.
{gallery}Jeff-Maysh{/gallery}
No comments