Tatjana Pašalić – blogerica, prezenterica, igračica i kuharica čiji se život u potpunosti vrti oko pokera
Pročitali smo da ste se s 19 godina zaljubili u Poker. Je li to bila ljubav na prvi pogled?
Zar je već prošlo toliko vremena?! Počelo je tim putovanjem u Vegas i mojim ulaskom u Rio Braziliju – nakon što sam čula zvuk čipova, znala sam da je to industrija u kojoj želim biti. Odmah sam se počela zanimati za novinarski dio, makar nikad nisam ni sanjala da bih jednog dana mogla završiti pred kamerom. Poker kao industrija u kojoj ne igraš, nego radiš, je posao koji te obuzme u potpunosti – ne prođe dan da poker nije spomenut u mom životu, bilo kroz prijatelja koji je osvojio turnir, intervju koji trebam pripremiti i odraditi, policajca u imigracijskoj koji me zaustavio samo da me pita kako mi je bilo intervjuirati Phil Iveya…nema dana kad ne donesem posao kući.
Smatraju vas jednom od najzaslužnijih za popularizaciju pokera u Hrvatskoj. Slažete li se s tim?
To je divno, nisam to znala! Makar, nisam ja jedina koja je gurala poker u našim medijima, ima tu puno ljudi koji su radili i za poker stolovima, ali i na portalima i pomagali ljudima da dobiju čim više informacija, i to je ono što je bio moj cilj od samog početka – pomoći ljudima da se educiraju i dobiju najbolje moguće informacije o pokeru. Danas je puno lakše nego što je bilo 2008., pogotovo u Hrvatskoj. Sada je toliko portala sa člancima i tutorijalima, dovoljno je samo malo proguglati.
Kada se poker tek počeo popularizirati u našim krajevima postali ste prvi hrvatski novinar specijaliziran za poker. Od čega se tada sastojao vaš posao?
Tada ni sama nisam znala što raditi, poker bloger kao posao uopće nije postojao u Hrvatskoj a i vani je tek počinjao. Svi smo gledali jedni druge i pokušavali dati sve od sebe. Većina posla odnosila se na «trial and error», napišeš ćlanak i nadaš se najboljem. Razlika je bila u tome što je većina članaka išla na poker forume na kojima su ljudi davali feedback čim bi taj članak procitali i time sam mogla poboljšati kvalitetu na licu mjesta. Ispočetka je bilo teško privući ljude jer nije bilo puno igrača iz Hrvatske koji su igrali pa nije bilo ni puno ljudi koje bih pratila, ali nakon godinu, dvije pojavom hrvatske poker scene sve se promijenilo munjevitom brzinom.
Danas već radite na SKY-u. Opišite nam jedan vaš radni dan… Jeste li upoznali Martina Brundlea i Davida Crofta?
Ovisno o tome snimamo li na terenu ili live show, Sky obično pošalje auto po mene 3-4 sata prije početka snimanja. Nakon 45 minutne vožnje kroz Londonsku gužvu, obično dolazim u šminku i nakon 30-ak minuta odlazim na set. Za to cijelo vrijeme po studiju bauljam u papučama, trapericama, s ogromnim viklerima i šminkom na licu. Na setu se nalazim s producentom koji me uputi u stil emisije (cash game ili live emisija), te isprobavamo mikrofone, vježbamo javljanja u studio i čitanje s telepromptera jer ne smijemo dozvoliti pogreške u toku snimanja obzirom da je većina stvari koje snimamo direktna. Sat vremena prije početka svi odlazimo na ručak/večeru i vraćamo se 15 minuta prije početka na zadnju probu. Nakon toga skidam viklere, oblačim haljinu i sjedam na sofu u kojoj me odbrojavaju za početak. Emisije obično traju 5 sati s 5 minuta pauze svakih sat vremena, a cash game traje između 10 i 12 sati. Ukoliko smo na terenu, dan počinje oko podne a završava oko 2 ujutro. Većinu vremena provodimo intervjuirajući ljude koji igraju, one koji su ispali, najavljujemo nagrade, obavještavamo o nagradnom fondu, lokaciji, javljamo se direktno u studio… Nažalost, još nisam imala priliku upoznati Crofta i Brundlea jer oni rade u drugoj zgradi, ali pokušavam dogovoriti svoju šminkericu u isto vrijeme kada i oni idu pred kamere, pa se slučajno spotaknuti i tražiti autogram.
Radeći vaš posao upoznali ste i mnoge celebrityje. Tko je ostavio najbolji dojam?
Matt Damon. Uvijek profesionalan, vrlo galantan i tako zgodan! Uživo izgleda još bolje nego na ekranu.
Živjeli ste u mnogim krajevima svijeta. Gdje vam je bilo najbolje, i za koja se mjesta osjećate vezani?
To je tako teško odlučiti! Zadnjih par godina sam u Velikoj Britaniji i jako mi je srcu prirastao Edinburgh, grad je zaista divan a i ljudi su vrlo srdačni i pristupačni. Pa ipak, teško je ne staviti Pilanesburg na tu listu, mali grad u Južnoj Africi u kojem sam provela četiri dana tražeći lavove u savani i igrala se s gepardima. Tu je i Hong Kong koji me uvijek iznova oduševi hranom, New York s kojim flertam već nekoliko godina, Melbourne u kojem imam divne prijatelje, Pariz, Madrid, LA, Vegas, u kojem svake godine provedem bar tri mjeseca i osjećam se kao doma… I naravno, šećer na kraju, Sarajevo. Ima nešto u tom malom gradu kad sjedeš popiti kavu, svi razumiju tvoj jezik i svi su toliko velikodušni i srdačni. Sjećam se jedne situacije kada sam došla u Sarajevo na Film Festival prije par godina. Dovezli smo se u grad u 1 ujutro i bili smo gladni, a svi restorani su bili zatvoreni. Konobar koji je posluživao u kafiću je izvukao torbu ispod šanka i dao nam svoj sendvič iako je sam imao još pet sati smjene. Rijetki su takvi ljudi kao što su Bosanci.
Koje odlike i vještine mora imati uspješni igrač pokera?
Bitno je imati jako puno strpljenja i stalno pratiti što se događa u industriji. Najbolji igrači pokera su oni koji su uvijek u toku s protivnicima, načinima na koji se igra razvija, novitetima… Poker se puno promijenio od početaka kada su svi igrali tight i mislili da je par aseva nepobjediv.
Gube li se veliki novci na pokeru? Jeste li ikada svjedočili, kao u filmovima, da netko izgubi auto, kuću… ženu?
Poker koji se igra u Vegasu i online nije onaj isti koji je John Wayne igrao po saloonima. Pravila su vrlo slična, ali princip je drugačiji. Nitko ne sjedi za stolom s ključevima od stana i ulaže i njih, ženinu osobnu i psa. Postoje buy in pravila, ljudi odlučuju prije nego krenu igrati s koliko će novca sjesti za stol. Makar, radeći u jednom casinu u Zagrebu prije dosta godina, imala sam priliku vidjeti jednog klijenta koji se nije znao kontrolirati i redovito je provodio nedjeljna popodneva igrajući cash game. Čula sam kasnije da je morao prodati stan da bi nastavio igrati cash, što je jako tužno. Ljudi koji se ne znaju kotrolirati ne bi smjeli igrati poker.
Boli li muškarce kad ih pobjedi žena? I to ful zgodna!
Prije par godina rekla bih ne, međutim znalo se dogoditi da osvojim pot i moj protivnik postane potpuno druga osoba, gotovo kao da se uvrijedio jer me nije nadigrao. Ego je gadna stvar kad preuzme um. Ali generalno, mislim da su muškarci gentlemeni što se igre tiće. Na prste mogu nabrojati neugodne situacije, i to većinom od mlađe populacije.
Proglašeni ste i jednom od najseksipilnijih djevojaka u pokeru. Koliko vam je značila ta titula? I koristite li ikada izgled da za stolom zbunite suparnike?
Naravno da mi laska kada me netko proglasi seksi djevojkom, nećemo se sad praviti lažno skromni. Kao djevojci, naravno da mi godi kada mi netko da kompliment, pogotovo tako velik, ali da sam tu titulu koristila sa stolom, baš i nisam. Kada igram poker tu sam da se zabavim i upoznam nove ljude, te osvojim novac. Nikad nisam patila od samopotvrđivanja niti imala potrebu lažno flertati s ljudima kako bih ih zavarala i tako dobila njihove čipove.
Krasili ste naslovnice naših magazina za muškarce, ali i nekih specijaliziranih svjetskih poker magazina. Kako se osjećate pred kamerom?
Obzirom da je moj glavni posao biti pred kamerom, očekivano bi bilo da nemam problema s poziranjem. Pa ipak, ta očekivanja bi bila nerealna – uvijek se osjećam pomalo čudno kada krenemo u šminku, producent objašnjava poze koje želi da zauzmem i namješta scenu… Više sam tip od akcije i priče nego poziranja pa se uvijek nađe pokoja kratka da razbije tremu.
Drugu godinu za redom ste i na našoj listi najseksi Hrvatica. Vjerojatno za to niste ni znali…
Saznala sam slučajno prije nekoliko dana preko Tomislava Dolenca, fotografa koji me fotkao za Klik! Pa nadam se da će biti dobar plasman, možda da napravim neku platu i ponesem koju butelju vina onome koji prebrojava glasove? (smijeh)
Pasionirana ste kuharica, čuli smo i jako dobra. Jeste li spremni na udaju?
Kuham već godinama, a eto zadnje dvije godine je to prešlo u profesionalne vode: već tri godine privatno kuham za 12 ljudi i u tome jako uživam. Nedavno sam upisala online semestar na Harvardu o znanosti u kuhinji i sve više eksperimentiram s molekularnom gastronomijom, što kod kuće, što s klijentima i povratne informacije su vrlo ohrabrujuće. Što se tiče udaje, ha, ima još vremena, pa tek mi je 28!
I za kraj – najluđa ponuda za brak koju ste dobili je…
Još se čeka! Slabo me prose ovih dana, svi bi samo da im nešto skuham, a nitko ne bi prao posuđe.
Foto: Brittany Mirabal
No comments