Iako su vrhunac šunda, boy bandovi su obilježili 90-te pa je red da ih se prisjetimo, na opće oduševljenje prištavih tinejdžerki pa čak i ponekih tinejdžera
„Stalno prikazivanje njihovih spotova dječacima, koji tada nisu bili još ni punoljetni, donio je rijeke obožavateljica i feminiziranih obožavatelja“
NEW KIDS ON THE BLOCK
Prvi pravi boy band u svijetu bili su NKOTB iako se termin „boy band“ počeo koristiti tek sredinom 90-tih. Osnovani sada već daleke 1984. godine u Bostonu od strane producenta Mauricea Starra, grupa koju su sačinjavala braća Jordan i Jonathan Knight, Joey McIntyre, Donnie Wahlberg i Danny Wood postali su neizbrisiv dio glazbene povijesti kao pokretači novog glazbenog stila.
Nakon neuspješnog prvog albuma New Kids on the Block, uslijedio je Hangin’ Tough kojim su počeli veliki proboj i to tek nakon što ih je otkrio MTV koje je tada još nešto i vrijedio. Stalno prikazivanje njihovih spotova dječacima, koji tada nisu bili još ni punoljetni, donio je rijeke obožavateljica i feminiziranih obožavatelja. Sljedeći album lansirao je ove preteče metroseksualaca u orbitu. Step by Step donio im je milijune zarade, njihov fan club imao je rekordnih 200.000 članova, službeni telefon zvonio je preko 100.000 puta tjedno a po zaradi su 1991. godine potukli imena poput Madonne, Princea i Michaela Jacksona! Pod njihovim hitovima Step by step i Tonight, svijet je doslovno prolupao. Iste godine Donnie Wahlberg je u svijet lansirao i svog brata umjetničkog imena Marky Mark, pravog imena – Mark Wahlberg!
Nakon uspjeha uslijedio je pad. Svjetska javnost, još pod šokom Milli Vanilli skandala isto je posumnjala i za NKOTB, pošto su na javnim nastupima intenzivno koristili matrice i back vokale. Došlo je i vrijeme u kojem se više slušao gangsta’ rap pa je idući album Face the Music prošao nezapaženo. Sasvim logično, uslijedio je raspad. MTV je 1999. godine pokušao oživiti band za nastup na njihovoj dodjeli nagrada ali bez uspjeha. Priča je na kraju ipak pošla o toliko puta viđenim smjerom. Kako članovi grupe nisu postigli baš ništa vrijedno spomena, tijekom godina miris novca je postao previše privlačan. Nedavno su izbacili album The Block, ali zar itko želi gledati nalickane 40-godišnjake kako pjevaju i plešu?
BACKSTREET BOYS
Preko 120.000.000 prodanih albuma, od čega samo na jedan album otpada trećina, podatak je koji dovoljno govori tko je najuspješniji boy band svih vremena. Nasljednici NKOTB-a zaslužni su za pojavu termina boy band, baš kao i producent Lou Pearlman koji je Nicka Cartera, Howieja Dorougha, Briana Littrella, A. J. McLeana i Kevina Richardsona okupio 1993. godine. Prvi koncert ovi su klinci održali u SeaWorldu na Floridi pred 3.000 tinejdžerki da bi nakon toga nastupali po školama i trgovačkim centrima. Prvi uspjeh ostvaruju u Europi, posebno Njemačkoj, da bi 1997., zahvaljujući pjesmi Quit Playing Games With My Heart postali hit i u SAD-u. Zahvaljujući novoj managerskoj kući počinju i veliku koncertnu turneju u 60-tak gradova širom svijeta, praćenu konstatnim skandalima umišljenog redneck tupavca Nicka Cartera. Turneja dovodi do megauspješnog albuma Millenium koji je sa preko 1.000.000 prodanih primjeraka u prvom tjednu prodaje postavio neke nove standarde. Novi standardi postavljeni su i sljedećim albumom Black & Blue kojeg su promovirali na način da su obišli svijet u 100 sati, 55 sati je potrošeno na put a 45 na promotivne intervjue i nastupe!
Apetiti su postajali sve veći pa je bahati Nick odlučio da može započeti solo karijeru koja je vrlo brzo završila kako je i počela. Neki članovi su počeli obiteljske živote, neki su se odali alkoholu i drogi i sve je dovelo do raspada. Povratak je uslijedio 2003. godine ali je prvi singl Incomplete bio „potpuno nepotpun“ pa je ostvario uspjeh samo u Japanu, Pakistanu, Indiji, Čileu i Brazilu. Posljednjim albumom Unbreakable shvatili su da je vrijeme boy band glazbe odavno prošlo pa su se okrenuli novim stilovima.
BOYZONE
I Irci su imali konja za utrku, grupu Boyzone osnovao je 1993. Louis Walsh, čovjek zaslužan za uspjehe pobjednika Eurovizije Johnnyja Logana i drugog boy banda Westlifea. Svoj prvi nastup imali su na najgledanijem irskom TV showu The Late Late Show gdje su predstavljeni kao irski Take That. Ronan Keating, Stephen Gately, Mikey Graham, Keith Duffy i Shane Lynch su prvotno nastupali pu pubovima i klubovima da bi ih Polygram potpisao za prvi album 1994. godine Said and Done. Uslijedila su još tri albuma od kojih je Where We Belong bio najuspješniji te je donio Boyzoneov najuspješniji singl No Matter What koji je proglašen i pjesmom godine.
Godinu dana kasnije izdaju kompilaciju najvećih hitova a Ronan Keating kreće u solo karijeru. Ostat će zapamćeno i priznanje Stephena Gatelya da je gay čime je potvrdio da je boy band glazba samo za mekušce. Kako su cijelu karijeru Boyzonea obilježili pokušaji nadmetanja sa Take Thatom, i do ideje o ponovnom okupljanju je došlo nakon što su se njihovi protivnici okupili. „Želimo konačno pobijediti Take That“ izjavili su Irci koji spremaju povratnički album. Nekako sumnjamo da će uspjeti.
EAST 17
Engleski mulci osnovani su 1992. kada je Mortimer pokazao svoje materijale izdavačkoj kući koja je izdavanje albuma uvjetovala osnivanjem boy banda. Mortimer je trebao biti pjevač sve dok na probi nisu čuli Briana Harveya kako pjeva. Jadni je Mortimer tako od želje za solo karijerom došao do pisanja pjesama i pjevanja back vokala. Priključili su im se Terence Coldwell i Jonathan Hendy i projekt je bio spreman. Za razliku od ostalih boy bandova u svojim su pjesmama ubacivali elemente rapa i dobro su gurali sve dok se šmrkavac Harvey pred novinarima nije pohvalio da je uzeo 12 ecstasyja u jednoj noći i da mu je bilo super te da te drogiranje čini boljim čovjekom. Uslijedila je prava medijska kampanja protiv njih koja je rezultirala otpuštanjem Harveya. Svejedno, grupa se raspala da bi se povremeno okupljala radi nastupa i skečeva kada bi im zatrebalo novaca. Jadnici su se srozali toliko nisko da su čak prihvatili i nastup na dočeku Nove godine 2007. u Rumunjskoj! Imali su još neke ideje oko povratničkog albuma ali ove luzere više baš nitko nije htio slušati!
N’ SYNC
I Justin Timberlake je svoju karijeru počeo u boy bandu, ali za razliku od čičavog Kedža, njemu je međunarodna karijera pošla za rukom. Grupa koja je ime dobila po posljednjim slovima imena članova banda, kojeg čine Justin Timberlake, JC Chasez, Lance Bass, Joey Fatone i Chris Kirkpatric, osnovana je 1995. u Orlandu. Tijekom karijere nastupali su i na dodjeli Oscara, World Series finalu baseball lige, Superbowlu i Olimpijadi te su izvodili duete sa imenima poput Aerosmitha, Mary J Blige, Britney Spears, Nelly, Michaela Jacksona, Stevieja Wondera i Celine Dion.
Baš kao i Backstreet boys i N’ Sync je prvi uspjeh ostvario u Europi, točnije u Njemačkoj, gdje su mlade Nijemice kidale vene za singlovima I Want You Back, Tearin’ Up My Heart i Here We Go. Uslijedio je uspjeh i u njihovoj domovini gdje su se redali koncerti i nastupi u TV showovima. Uslijedila je prava N’ Syncmania koja je kulminirala 2000. godine izdavanjem albuma No Strings Attached kao i World No String Attached koncertnom turnejom za koju se samo u prvom danu prodalo nevjerojatnih milijun ulaznica! Nakon uspješne turneje uslijedio je također uspješni album Celebrity nakon kojeg je Justin rekao „pa-pa“ bandu te počeo solo karijeru. Kako je Justin bio najveća zvijezda banda, ne treba čuditi da se ostatak banda brzo raspao, na žalost tinejdžerki a sreću svih ljubitelja prave glazbe. Ostali članovi su krenuli svojim poslovnim avanturama izvan pjevanja a najveća faca ispao je Lance Bass koji ima licencu NASSA-e kao astronaut. Pripremao se za let u svemir u Rusiji ali do danas, zbog nedostatka sredstava, nije ostvario svoju želju.
Navodno su i članovi N’ Synca potpisali ugovor o povratničkom albumu za veliki iznos novaca ali do sada to nije potvrđeno. Uostalom, sumnjamo da bi plačljivko Justin (sjećate li se one scene kada mu je Ashton u svojoj skrivenoj kameri smjestio?) to prihvatio!
TAKE THAT
Gary Barlow, Howard Donald, Jason Orange, Mark Owen i Robbie Williams članovi su Take Thata, prema BBC-u, najuspješnijeg britanskog banda nakon Beattlesa. Iako su Backstreet boysi prodali najviše albuma, ove je godine Take That dobio priznanje kao najveći boy band svih vremena.
Sve je počelo 1990. godine kada je nakon meteorskog uspjeha NKOTB producent Nigel Martin – Smith shvatio da na Otoku nema sličnih bandova. Napravio je audicije širom Manchestera gdje je okupio ekipu koja je uključila i strastvenog ljubitelja plišanih medvjedića Garyja Barlowa i sada već legendarnog Robbija Williamsa, kojega je na audiciju prijavila njegova majka!
Značajniji uspjeh ostvaruju 1993. godine albumom Everything Changes te dvije godine kasnije Nobody Else koji je uključivao i super hit Back For Good. Iste godine dolazi i raspad banda nakon što ih napušta Robbie Williams. Svi ostali članovi su pokušali sa solo karijerama, a jedino je Gary Barlow imao par prolaznih pjesmica. Najviše ih je bolilo to što je Robbie Williams bio na putu prema superkarijeri.
Povratak bez Robbija Williamsa je uslijedio 2006. godine albumom Beautiful World a dvije godine kasnije na policama je i The Circus. Za razliku od ostalih bandova, njihov je comeback bio uspješan.
SAŠA, TIN I KEDŽO
Poznatiji kao Saša, Tin i Gedžo, prvi su boy band u Hrvata. Sastavljeni od sudionika do dana današnjeg najboljeg domaćeg reality showa Story Supernova Music Talents, Saša Lozar, Tin Samardžić i Damir Kedžo su u svoju avanturu krenuli krajem 2003. godine. Tada nisu ni znali da će im avantura biti kratkog vijeka i neuspjeh ali je trojac od početka bio protiv ulaska u takav projekt. Ipak tko je jači taj i tlači pa su prema ugovoru prije nastupa u reality showu jednostavno bili prisiljeni postati predmet obožavateljica iz trećih i četvrtih razreda osnovne škole.
Unatoč tome, početak i nije bio tako loš jer pjesmuljak „365 dana“ i nije bila tako loš a vrtio se non-stop na svim radio i TV postajama. Nakon toga krenuli su na turneju po Jadranskoj obali koja je prekinuta prije kraja zbog nezainteresiranosti publike ali i svađe sa managerima. Bio je to dokaz da su boy bandovi stvar prošlosti pa, Bogu hvala, nakon njih nikome više na pamet nije palo pokretati takve gluposti. Spomenuti trojac je od početka zagovarao solo karijere jer su bili uvjereni da imaju više šansi za uspjeh. Solo karijere su im bile toliko „uspješne“ da Sašu danas pamte samo po sličnosti sa Prosinečkim, Tina po ukočenosti i metli u guzici a Gedža, pardon Kedža, po minivalnoj frizuri!
No comments