Manje ih je nego ikada a dubrovački skinsi su se počeli i prilagođavati vremenu – nasilja više nema kao prije

Dok nam priča o svojim idealima, ne možemo ne promatrati momka u ranim 20-ima, izbrijane glave, obučenog cijelog u crno. Promatramo kako mirno priča o povijesti Lijepe naše, potpuno smiren i sa očigledno velikim znanjem o povijesti. Potpuno je to druga priča od one koju smo očekivali. Susret oči u oči sa skinheadom jedna je od najvećih noćnih mora, dok nama ovo druženje prolazi vrlo ugodno. I ne možemo se načuditi prije svega sami sebi, kako smo i mi bili još jednom žrtve predrasuda…

TKO IH VOLI SUSRESTI PO NOĆI

Bilo gdje u svijetu, pa tako i u Lijepoj našoj, skinheadi su nešto čega se treba bojati, agresivni otpadnici iz društva koje je bolje izbjegavati i ni slučajno im ne stati na put. Ništa drukčija slika nije ni u Dubrovniku, iako svi znaju da u našem gradu baš nema nitko ih voli susresti, pogotovo usred noći u nekoj od slabo osvjetljenih uličica Staroga grada. Nije se ni začuditi na takvo razmišljanje s obzirom na medijske napise iz crne kronike u kojima su skinheadi česti kao predvodnici razbijačkih pohoda i napada na sve što nije bijele boje kože.

O skinheadima u Dubrovniku se malo toga zna, ako koga pitate svi će se sjetiti napada na vlasnike i radnike bivšeg kineskog restauranta te na slučaj iz Gruža prije nešto manje od 10-tak godina kada je jedan skinhead na smrt pretukao svog prijatelja s kojim je samo pet minuta ranije pio ispred zgrade. Sve je to dovoljno da ljudima zaledi krv pa smo stoga jednostavno morali napisati nešto o njima, tko su oni, koji su njihovi ideali i jesu li stvarno toliko agresivni. Ipak, pronaći skinheada i natjerati ga da ispriča nekoliko riječi teži je zadatak nego vratiti Glavaša i dr. Šimića u Hrvatsku. Upornost se na kraju ipak isplatila pa smo se, nakon duge potrage, našli oči u oči sa Antom, momkom u ranim 20-tim godinama koji je bio voljan ispričati nam par riječi.

GRADAC KAO OKUPLJALIŠTE

Odmah na prvu nas je iznenadila pristojnost s kojom nas je dočekao Ante. Očekivali smo nervoznog momka koji će nas gledati s visoka ali dočekala nas je sasvim druga scena. Ante je na naša pitanja odgovarao staloženo, uz smješak jer, kako kaže, današnji skinsi nisu kao skinsi iz prijašnjih generacija. Kao i sve ostalo i skinsi se prilagođavaju novim dobima. Antina priča počinje još od vremena kada je ušao u pubertet.

„Skinhead se ne postaje tek tako, ne možeš doći i reći ja hoću biti skinhead. Moraš jednostavno živjeti taj život, imati iste ideale jer biti skins nije neki modni đir. Još kao dijete volio sam taj njihov stil oblačenja, crnu boju, vojne gaće, marte… Kasnije, kada sam malo narastao čitao sam o njima i njihovom pokretu i shvatio sam da imamo iste svjetonazore pa kako sam poznavao neke od njih, oni su me pozvali u svoje društvo i tako je to, prije nešto više od dvije godine, počelo.“

Ante i današnjih samo 15-tak istomišljenika su, kako kažu, peta generacija dubrovačkih skinsa. Vremena se mijenjaju pa tako i oni, nema više redovnih okupljanja, nema više pohoda, sve se svodi samo na zajedničke izlaske vikendom.

„Okupimo se većinom subotom, ponekad petkom i pođemo najčešće do Gradca gdje slušamo muziku, pijemo i zabavljamo se. Ponekad iza toga pođemo do kluba Orlando ali ne prečesto jer nam se ne sviđa muzika koja se tamo pušta u zadnje vrijeme. Nema se gdje izaći jer su gradom zavladali narodnjaci i cajke. Neka svatko sluša što god hoće ali unutar četiri zida, javno nećemo dopustiti da se takva glazba pušta gdje smo mi“, govori Ante.

A nedavno se baš jedan takav slučaj dogodio kada se jedan momak odlučio suprostaviti skinsima pa je, uporno, unatoč njihovim prijetnjama, puštao cajke. Momak je na kraju završio sa modricama, cd player je otišao u sto komada i nekako sumnjamo da će mu više pasti na pamet puštati takvu glazbu.

88 PRAVILA PONAŠANJA

Skinsi imaju i svoj kodeks kao i 88 pravila kojih se moraju držati. Dok se nekih slijepo drže, neke su, poput onoga da se ne smije piti alkohol (!?) kao i svi skinsi širom svijeta odlučili zaobići, odnosno ublažiti.

„Internacionalni kodeks ponašanja naređuje da tri stvari moraju biti najvažnije a to su Bog, obitelj, domovina. Toga se svi slijepo držimo. Ono što ljudi ne znaju da se mi držimo tradicionalnih i moralnih vrijednosti, možda više nego itko drugi. Nama je najvažnije poštenje i lojalnost. Bilo da je lojalnost prema prijatelju, roditelju, svojoj partnerici, ja sam osobno uvijek bio vjeran u svemu i nikada nikoga nisam prevario. Jedan od najvažnijih pravila ponašanja nam zabranjuje konzumiranje svih vrsta droga, a u to je uključena i trava. Vjerovali ili ne, nitko od nas ne puši travu! I mrzimo narkomane, oni su nam visoko na listi ljudi koje ne podnosimo! Što se tiče alkohola i ono bi nam trebalo biti zabranjeno ali mi, kao i skinsi svugdje u svijetu, pijemo ali alkohol nam ne smije biti ispred važnijih stvari. Ne smije se ispriječiti ispred nečega što je važnije, npr. pomoći prijatelju skinsu je važnije od poći van i opiti se. Naš svjetonazor se uglavnom može promatrati recimo kao esktremno domoljublje. Svi za Hrvatsku, Hrvatska za ništa, naš je moto jer nama samima mi Hrvati moramo biti na prvom mjestu!“

I tako smo se dotakli vječne teme o nacionalizmu. Ante, kao i njegovi kolege skinsi su mišljenja da države postoje sa razlogom i da bi u svakoj državi na prvom mjestu trebali biti narodi iz te države.

„Hrvat u Hrvatskoj mora biti na broju jedan i svi ostali narodi ne smiju imati ista prava kao i Hrvati. Tu prije svega mislimo na radna mjesta. Zašto bi neki pripadnik manjine ili netko van granica dobio radno mjesto prije Hrvata? Prije svega Srbima nije mjesto u Hrvatskoj, nakon svega što su nam učinili tijekom prva dva svjetska rata i u Domovinskom, mislim da ih ne bi ovdje trebalo biti. Imaju Srbiju pa neka žive tamo.“

Zanimljivo, dok postoji velika netrpeljivost prema Srbima i Židovima, pripadnici albanske manjine kao i Muslimani su dobrodošli.

„Muslimane ne generaliziramo, gledamo ih kao pojedince. Ološa ima svugdje pa tako i među Muslimanima ali i Hrvatima. Muslimana ima jako dobrih ljudi a „šiptara“ neka tu jer inače ne bi bilo pekara!“

LJEVIČAR SI PO IZBORU

Upravo ova netrpeljivost je česti povod za krvave napade na pripadnike manjine. Svijet je zaprepastila vijest da je skupina ruskih skinsa napala posjetitelje jednog rock koncerta pri čemu su na mrtvo prebili 14-godišnju djevojčicu. Često i iz Zagreba dolaze vijesti o tučnjavama skinsa koje ponekad i završe smrtnim slučajem.

„Pripadnik nekog naroda nisi po izboru već si rođen takav. Stoga prema našem mišljenju, ne treba prvi napasti nekog pripadnika manjine, već samo ako on to zasluži, odnosno ako provocira. Mi nismo sudjelovali u napadu na kineski restaurant, to je bila ranija generacija i ne mogu komentirati taj slučaj jer ne znam što je ljudima bilo u glavi u tom trenutku. Nekad nekome nešto pukne iz nekog razloga i eto tučnjave. Mi nismo kao ruski skinsi koji su najagresivniji, ili američki koji u pohode idu palicama. Za nas je napad na pripadnika druge manjine opravdan samo ako si izazvan.“

Međutim, situacija je drukčija ako su u pitanju neistomišljenici ili homoseksualci.

„U tim slučajevima napada se odmah. Razlika između recimo Srbina i komunjare je u tome što su ti ljudi rođeni kao Srbi, Židovi ili pripadnici neke druge manjine, oni to nisu mogli izabrati, dok se komunjara i ljevičar postaje odabirom. Isto je i sa homoseksualcima. Što oni imaju održavati svoje gay parade? Hoće li tako onda i pedofili održavati svoje parade? Homoseksualnost je bolest, ako će oni raditi to unutar svoja četiri zida, neka to rade, ali nemaju što izlaziti na ulice, tako da potpuno podržavamo napade u Zagrebu na njih. I što imaju gay krstarenja dolaziti u Dubrovnik? To je sramota za ovaj grad, i tako ne smatramo samo mi!“

GAY SKINSI

Baš zbog ove mržnje prema ljevičarima i homoseksualcima, zvuči nevjerojatan podatak da postoje ljevičarske pa čak i gay skupine skinsa! Kako nam je Ante ispričao, pokret skinsa počeo je na Jamajci sredinom 60-tih. Crnci sa Jamajke pokrenuli su pokret u kojem se uživalo uz reggae i ska, a bijelci su držani sa strane. Kako su bijelci bili potlačeni, oni su se oformili u svoje grupe a zbog podjele na temelju boje kože, pokret se uvelike oslanjao na nacionalizam. Krajem 60-tih tako su se počeli masovno pojavljivati skinsi u Europi koji su bili izuzetno agresivni i koji su napadali bez upozorenja čim bi ugledali nekoga tko im nije odgovarao. Kako je među skinsima bilo i onih koji nisu podržavali takav pristup, osnovane su prve skupine SHARH, odnosno skinsa koji su bili protiv rasizma. Iz ovih skupina nikle su ljevičarske skupine imena RASH odnosno Red and Anarchist Skinheads aiz njihove skupine su se rodile GASH skupine, odnosno Gay Arian Skinheads! Homo skinsi su nam nezamisliv pojam ali eto postoje, pa su česti i teški okršaji unutar skupina.

„U Dubrovniku se svi znamo i slažemo ali u velikim gradovima poput Zagreba svaki kvart ima svoj odjeljak koji ne komunicira previše sa drugim odjelcima tako da se nema kontrole nad svima. I sad kad se nađe skupina pijanih klinaca od 14 godina, dogodi se sranje koje završi u novinama. Mi ne podržavamo agresivnost bez razloga, potezanje noževa i korištenje palica. Kada se dogodio slučaj u Gružu svi su brujali protiv nas a taj momak se nazivao skinsom ali on je uvijek bio malo na svoju ruku, pa smo ga svi izbjegavali.“

BOG JE SVE STVORIO S RAZLOGOM

Zbog općenitog mišljenja o skinsima kao o poremećenim agresivcima, Ante i ostali skinsi su često meta policije, iako nikada nisu mogli podići nikakvu optužnicu protiv njih.

„Bio sam dva puta preko noći i par puta na razgovoru ali većinom je to bilo zbog alkohola.Zaustavljaju nas čim nas vide pa čak i ako samo mirno sjedimo.“

Ante ipak ima podršku obitelji koji ima potpuno povjerenje u njega.

„Ideali su nam isti jer dolazim iz obitelji koja je desno orjentirana iz razloga jer nam je obitelj u oba rata te u ovom zadnjem izgubila dosta članova. Oni prihvaćaju moju pripadnost skinsima, samo im je važno da se klonim problema. I to radim, ako se treba potuć, potuć ću se ali neću prvi izazvati. Znam što mogu a što ne mogu i neću staviti „U“ na čelo i šetati Stradunom. Vjerujem u Boga, iako ne u crkvu kao instituciju jer kako vjerovati u nekoga tko ima toliko pedofilskih skandala iza sebe? Kako Bog i rasna mržnja idu zajedno? Gledajte, ja mislim da je Bog s razlogom stavio bijelce u Europu, žute u Aziju a crnce u Afriku. Bog je s razlogom stvorio narode i države. I tako treba ostati. Hrvatima Hrvatska, Talijanima Italija, Nijemcima Njemačka, Srbima Srbija. Tako treba ostati ali nažalost danas tradicionalne vrijednosti ne postoje!“