Val razorne moći, koji uz gromoglasnu buku razara sve pred sobom, karakterističan je za oceane i azijsko područje, ali je li moguće da ga doživimo i kod nas?
„Može uzrokovati katastrofu tisuće kilometara udaljeno od mjesta gdje je nastao i mnogo sati nakon samog nastajanja. Za razliku od klasičnog vala koji može biti dugačak do 150 metara, tsunamiji znaju biti dugački čak i po nekoliko tisuća kilometara!“
Do prije sedam godina malo je tko znao za tsunami, a onaj tko je i znao nije mu davao preveliku važnost. Tsunamiji su ipak bili stvar prošlosti. A onda su, samo pet dana prije 2005. godine, svi u svijetu saznali za razornu moć tsunamija. Područje Indonezije, Indije, Šri Lanke i Tajlanda pogodio je najrazorniji tsunami u povijesti čovječanstva, pritom usmrtivši, prema nekim proračunima, čak 310 tisuća ljudi! Odjednom, svijetom je počela vladati panika i strah da će se tsunami ponoviti i sa sobom odnijeti još života. Međutim, što je to tsunami, kako nastaje i trebamo li ga se stvarno tako panično bojati?
VAL RAZORNE MOĆI
Tsunami je val ogromne veličine u kojemu pravi vodeni zid ogromnom brzinom putuje morem. Potresi, pogotovo podvodni, vulkanske erupcije i pad velikih meteora mogu uzrokovati tsunami. Njegov učinak može biti od nezamjetnog do katastrofalnog. Sama riječ tsunami dolazi od japanskih riječi tsu, odnosno luka, i nami, odnosno val. Ime su dali ribari koji bi pošli na ribanje, a kada bi se vratili, luke više nije bilo. Japan ujedno možemo smatrati domovinom tsunamija jer ih je kroz povijest zabilježeno najviše, njih 195. Tsunami je uglavnom karakterističan za područje Azije.
Tsunami nastaje kada se pod vodom dogode deformacije tla pri čemu se uzburka voda poviše podmorskog tla koje se miče. Najčešće se to događa kada nastane podmorski potres uslijed sudara dvaju Zemljinih ploča. Trenje koje nastaje pri sudaru proizvodi veliku silu koja uzburka more, pri čemu kreće vodena masa koja s vremenom postaje smrtna opasnost. Tsunamiji koji nastaju zbog manjih vulkanskih erupcija i različitih udara u vodenu površinu su obično manji i ne uzrokuju katastrofe. Sa druge strane, pomicanje tla pod morem i jače vulkanske katastrofe mogu uzrokovati megatsunamije koji u pravilu odnose tisuće života.
Tsunami se razlikuje od običnih valova u činjenici da se radi o samo jednom valu, točnije rečeno o vodenom zidu koji se ne ponaša kao val. Za razliku od vala, tsunami svojim putovanjem sve više i više raste jer se pod njim povećava vodena masa. Ujedno sadrži veliku energiju i može putovati cijelim oceanom bez da izgubi imalo energije! Može uzrokovati katastrofu tisuće kilometara udaljeno od mjesta gdje je nastao i mnogo sati nakon samog nastajanja. Za razliku od klasičnog vala koji može biti dugačak do 150 metara, tsunamiji znaju biti dugački čak i po nekoliko tisuća kilometara!
U trenutku kada tsunami nastaje, val je visok samo do jednog metra te ga se u samom nastajanju jako teško može primijetiti. Ono što ga razlikuje od običnog vala, koji u dubinu mora ide samo do polovice svoje visine, tsunami ide i do 20 puta dublje od svoje visine. Prevedeno, to znači da će tsunami koji u nastajanju doseže visinu od samo jednog metra, pokretati vodu u dubini do 20 metara, dok bi običan val uzrokovao pomicanje mora ispod površine do samo pola metra!
Ogromna energija koju posjeduju tsunamiji vodeni zid tjera brzinom čak do 800 kilometara na sat! Ta brzina se dolaskom u plićak mora počinje gubiti ali to rezultira porastom vala. Ujedno, kako su valovi dugi i po nekoliko stotina kilometara, ulaskom u pliće i uže more gube na brzini i dužini ali dobijaju na visini. Zabilježeni su slučajevi kada je vodeni zid bio visok čak 40 metara!
GROMOGLASNA SMRT
Današnja znanost pokušava razumjeti i na taj način spriječiti katastrofe kakve su se kroz povijest događale. Prevencija tsunamija je nemoguća zbog objektivnih razloga ali najveći problem predstavlja pravovremeno otkrivanje tsunamija. Kao što smo i spomenuli, u trenutku nastajanja na otvorenom moru tsunamiji su manji od jednog metra te ih je među valovima gotovo nemoguće prepoznati. Ipak, moguće je prepoznati neke znakove dolaska tsunamija. Najveći znak je povlačenje mora sa obale pa se u nekim slučajevima more može povući i do nekoliko stotina metara. Kod ljudi koji su nesvjesni nadolazeće opasnosti od tsunamija, povlačenje mora izaziva znatiželju, ribe se bespomoćno praćakaju u plićaku, vlada potpuna tišina… U trenutku kada nahrupi gromoglasna buka i vodeni zid, za spas je prekasno.
Ostali mogući znakovi su vodeni mjehurići u plićaku koji ključaju u moru i proizvode mirise trulih jaja, valovi koji su neuobičajeno vrući, crveni bljeskovi na horizontu… Zabilježeni su također slučajevi kada su životinje predosjetile nadolazak opasnosti, kao recimo u slučaju lisabonskog tsunamija. Već pri osjećaju većeg potresa, treba se uzeti u obzir da postoji mogućnost nastajanja tsunamija.
Pri udaru tako velike mase, oštećenja su ogromna i val pustoši sve pred sobom stvarajući pri tome gromoglasnu buku koja često bude jača i od najjačih eksplozija. Obraniti se od tsunamija stoga je nemoguće, ostaje samo pitanje kako na vrijeme evakuirati stanovništvo. Sustav upozorenja na pojavu tsunamija u SAD-u i Japanu je razvijen ali nije u manjim zemljama poput recimo Tajlanda i Indonezije, pa stoga strada veliki broj ljudi. U nastojanjima da se zaštite od tsunamija, u Japanu se često grade zidovi visine do 4.5 metra. Ipak, u slučaju megatsunamija, kao npr. na Hokaido 1993. godine, valovi visine od 30 metara bez problema savladavaju prepreku. Najnevjerojatnije zvuči podatak da stabla duž obale značajno usporavaju tsunami i oduzimaju mu energiju! Dobar primjer je već spomenuti tsunami krajem 2004. godine kada je pri udaru tsunamija na selo Naluvedapathy stradalo samo par stanovnika. Val su razbila 80244 stabla koja su tu posađena da bi se ušlo u Guinnessovu knjigu rekorda! Novo je to saznanje do kojega se sasvim slučajno došlo pa se sada u područjima rizičnima za tsunami na veliko sade drveća.
TSUNAMI U JADRANU
Kao što smo spomenuli, tsunami je karakterističan za područje Azije, ali događao se i u Sredozemlju. Kakva je šansa da tsunami jednog dana pohara Dubrovnik? Neki nacionalni časopisi su početkom 2005. bombardirali čitateljstvo upozorenjima kako je vrlo lako moguće da tsunami jednog dana potopi Dubrovnik. Stvarnost je potpuno drukčija!
Kroz povijest je u Jadranu zabilježen samo jedan slučaj tsunamija i to 1667. godine kada je katastrofalan potres pogodio Dubrovnik. Uslijed potresa nastao je svojevrsni tsunami pa se, prema izjavama očevidaca, more tri puta povlačilo iz luke pri čemu su brodovi udarali od dno, da bi se valovi potom vratili i te iste brodove prevrtali. Koliko su valovi bili visoki nije zabilježeno, ali napominjemo da je potres bio jačine 7,5 po Richteru, što se smatra izuzetno jakim potresom.
Slučaj 1979. godine, kada je potres pogodio crnogorsko primorje jačinom 6,8 po Richteru uzrokovao je val visine samo 25-30 cm, do Dubrovnika je visina spala na samo par centimetara dok se tsunami do Splita potpuno izgubio!
Tsunami je karakterističan za oceane, odnosno otvorena mora. Njegova snaga nastaje tek na otvorenim morima da bi dolaskom u plićak mora, tsunami počeo dobivati na visini. Karakteristike Jadranskog mora, promjenljiva topografija dna i razvedenost obala raznoliko reflektira valove koji se lome pa ne postoji ni mogućnost da u Jadranu, usred potresa ili nečeg drugog nastane razorni tsunami!
Tijekom zadnjih četiri tisućljeća zabilježeno je dvadesetak slučajeva valova uzrokovanih potresom. Polovica tih valova javila se duž albanske obale a svi su valovi bili umjerenih visina te su se nakon udaranja od našu i talijansku obalu potpuno izgubili. Na kraju, zaključak svega jest, čak i da nastane tsunami u Sredozemlju, za što su i ovako i onako male šanse, u našem bi se moru potpuno raspršio. Da, to znači da bi Dubrovnik bio više na udaru nego recimo Rijeka ali i u najgorem slučaju, Dubrovnik ne bi mogao pogoditi nikakav razorni tsunami koji bi poharao najljepši grad na svijetu. Stoga zaboravite novinske natpise koji su tu da podižu prodaju i mirno spavajte.
INDIJSKI OCEAN
datum: 26.12.2004.
broj žrtava: 310.000
Pet dana prije Nove godine, potres na dnu Indijskog oceana jačine 8,9 po Richteru uzrokovao je seriju tsunamija koji su poharali područje Indonezije, Tajlanda, Indije i Šri Lanke. Razorni tsunami odnio je 310 tisuća života, od čega čak 168 tisuća samo u Indoneziji te je najrazorniji u povijesti čovječanstva. Za ovako velik broj žrtava zaslužna je i turistička sezona koja je u Indoneziji tada bila na vrhuncu. Kada se more povuklo, samo je nekolicina lokalnih stanovnika prepoznala dolazak tsunamija. Pokušali su upozoriti ostale, ali je bilo prekasno. Golemi vodeni zid visine 20-tak metara sručio se na kopno. Oni koji nisu poginuli u naletu vala, stradali su od ozljeda nastalih uslijed udara različitih predmeta, od čamaca do automobila. U Indoneziji su se mrtvi pronalazili još dva mjeseca nakon tsunamija a vodeni val je putovao sve do Somalije gdje je čak 50 tisuća ljudi ostalo bez krova nad glavom. Osjetio se čak i u Južnoafričkoj Republici gdje je luka Port Elizabeth zbog toga bila zatvorena!
LISABON
datum: 1.11.1775.
broj žrtava: 100.000
U rano jutro 1. studenog 1775., na blagdan Svih Svetih, Lisabon je pogodio katastrofalan potres jačine 8,7 po Richteru. U roku od 30 minuta, glavni grad Portugala su pogodila još dva potresa. Nedugo potom, na grad su nahrupili valovi visoki 15 metara koji su uništavali sve pred sobom. One koji su preživjeli potres, dokrajčio je tsunami. Četiri sata kasnije valovi su viđeni u Antilima na drugom kraju Atlantika!
Prema procjenama, život je izgubilo 100.000 stanovnika. Mnogi su stradali od zaraznih bolesti koje su opustošile grad nakon smirivanja potresa i tsunamija. Grad je bio u plamenu i lokalni su stanovnici smatrali da je došao kraj svijeta. Lisabonski potres i tsunami su ujedno bili prvi koji su se izučavali te je pet godina kasnije Englez John Michell pokrenuo raspravu tezom da potres uzrokuju pokretne mase stijena duboko ispod zemlje!
JAPAN
datum: 15.6.1896.
broj žrtava: 30.000
Sredina lipnja u provinciji Sanriku bila je praznička, slavio se šintuistički blagdan. Oko 19.30 stanovnici su osjetili dugo podrhtavanje koje je ukazivalo na veliki podmorski potres. On se i dogodio na udaljenosti od 150 km od obale. Nakon 20-tak minuta more se povuklo a sa mora je počela odjekivati gromoglasna tutnjava. Tridesetak metara ogromni vodeni val brzinom od 160 km/h pogodio je obalu. Za stanovnike koji su u to vrijeme bili na proslavi, spasa nije bilo. Cijela obala u dužini od 50 kilometara je bila sravnjena! Spasili su se jedino ribari koji su bili na pučini i koji nisu ništa osjetili. Žrtve su se pronalazile mjesecima kasnije. Za ovaj tsunami vezana je i zanimljivost. Kada je jedan samuraj začuo gromoglasnu buku, mislio je da dolazi neprijatelj te je potrčao po mač. Našli su ga mrtvog još uvijek čvrsto stežući mač!
No comments