Djevojka koja mrzi stereotipe a postala je tipičan predstavnik jednog od njih
Postoji stereotip o tajnicama, mladim zgodnim djevojkama koje osim što pišu poslovna pisma, šalju mailove i ugovaraju sastanke služe i kao ljubavnice svojih direktora. Iako je to, barem u Dubrovniku, rijedak slučaj, zahvaljujući mnogobrojnim filmovima i romanima općenito je mišljenje da su gotovo sve tajnice ljubavnice direktora. Pogotovo one mlađe.
Moje je razmišljanje bilo potpuno isto i nikada nisamo mogla ni zamisliti da ću se i ja u potpunosti uklopiti u taj stereotip. Da, ja sam ljubavnica svog direktora i nikada nisam mogla niti zamisliti da ću biti baš ona tipična tajnica iz filmova – ljubavnica koja je u svog direktora i zaljubljena!
DOLAZAK NA NOVO RADNO MJESTO
Nikada nisam bila vrhunski učenik, ne može se reći da sam bila priglupa ali ambicija za školovanje nikada nisam imala. Učila sam tek toliko da mogu fino i bez problema prolaziti u školu. Dok su druge cure i momci razbijali glavu na koji će se fakultet upisati, ja sam već unaprijed odlučila da me dodatno školovanje ne zanima. Uvijek sam bila pobornik, nazovimo to tako, životne škole. Uvijek sam voljela putovati pa sam odlučila spojiti ugodno sa korisnim. Prijavila sam se za au pair djevojku i otišla godinu dana čuvati djecu u Londonu. Obitelj u koju sam došla je bila fantastična, stvarno su bili fer prema meni i nikada mi nije bilo ništa teško niti mi je išta falilo. Naučila sam jezik bolje nego što bi ikada mogla naučiti u školi, upoznala sam prekrasni London. Malo sam radila i lijepo se zabavljala. Bilo mi je žao kada sam išla natrag u Dubrovnik. Razmišljala sam se vratiti ali mi je otac našao posao tajnice.
U prvi mah sam bila duboko razočarana, biti tajnica je posao koji su dobijale cure koje nisu mogle ništa drugo raditi. Nekako mi je u prvi mah bilo ispod časti prihvatiti posao koji je po meni bio čak i gori od konobarenja. Tajnice su bile lijepe kokoši bez pameti koje su služile samo za zadovoljavanje direktora. Tako sam tada razmišljala.
ŠARMANTNI ŠEF
Posao sam dobila preko veze, ali zar se danas svi poslovi tako ne dobivaju. Imala sam sve potrebne kvalifikacije, služila sam se jezikom, znala sam se koristiti računalom, smatram se komunikativnom osobom… Nije prošlo puno vremena prije nego sam se potpuno uhodala i počela dobivati pohvale od cijelog osoblja.
Posebno me hvalio moj novi šef, direktor u srednjim 40-tim godinama, visok, lagano prosijed. Tipičan šef kakve vidite u filmovima. Bio je strahovito šarmantan i među kolegicama je bio omiljen. Nije me ni čudilo zašto, bio je zgodan, profinjen i odnosio se prema svim ženama i djevojkama kao pravi džentlmen. Bila sam sretna jer sam se prije prvog dana na poslu bojala da će me zapasti neki debeli, masni i neuki glavonja koji misli da je popio svu pamet ovoga svijeta. Kako mi je bilo drago što sam se prevarila.
Kao što i u svakom filmu bude, moj šarmantni šef je bio oženjen. Ne mogu baš reći da mu je žena kokoš, nego sasvim normalna žena ali kao par mi i nisu izgledali baš naj. Ona je bila previše obična a on je bio tako…
Ne mogu ocijeniti koliko sam vremena radila na novom poslu kada sam samu sebe uhvatila u razmišljanjima kako bi ja sa direktorom bila bolji par od njegove žene. Šokirala sam se kada sam shvatila o čemu razmišljam, pa čak i posramila. Tu sam sa jedne strane bila ja, 21-godišnjakinja a sa druge strane on, ozbiljni poslovni muškarac. Posramila sam se i što razmišljam kao tipična tajnica!
SNOVI POSTAJU STVARNOST
Moj mi je šef uvijek posvećivao pažnju, uvijek me je hvalio kada bi napravila nešto dobro, uvijek je davao komplimente na moje nove haljine i frizure ali tome nisam pridavala preveliku pažnju, priprisivala sam to njegovoj otmjenosti i finoći.
Sa vremenom me je počeo voditi na neke sastanke i tada bi zajedno pošli na piće ili marendu. Kako je vrijeme odmicalo, postajali smo prisniji, na prijateljski način, pa smo čak počeli pričati i o ljubavnim vezama, svemu i svačemu.
Prvo sam mu ja pričala o svojim propalim vezama i raznovrsnim kretenima sa kojim sam izlazila, o tome kako me smeta kod mladića što su svi bili neozbiljni. S vremenom se i on počeo otvarati i pričati, ali nikada nisam očekivala da će mi reći da je prije nekoliko godina otkrio da ga je žena prevarila i da su od tada isključivo u braku radi djece. Nije htio da mu djeca pate radi njih, barem ne dok su još mala, pa su zato još uvijek zajedno iako je ljubav nestala jer više u nju povjerenja nema.
Što na to reći? Isprva sam bila šokirana a nakon toga sam počela osjećati strahovitu privlačnost prema njemu. Odjednom on više nije bio moj oženjeni šef već izuzetno privlačni srednjovječni muškarac, potpuna suprotnost svim balavcima sa kojima sam hodala.
Sve o čemu sam tada sanjala vrlo je brzo postalo stvarnost. Bili smo na jednom domjenku kada me je on, kao i obično kada bi tako išli na poslovne domjenke, vodio kući. Doveo me ispred kuće i umjesto da izađem, učinila sam nešto refleksno – poljubila sam ga. Kada sam shvatila što sam učinila, prepala sam se da će poluditi i dati mi otkaz ali umjesto toga, on mi je uzvratio.
Noć je završila u mom stanu, nasreću sestra sa kojom zajedno živim je bila tjedan dana u Zagrebu. Noć je bila baš onakva kakvu žene zamišljaju. Romantična i nježna. Zaljubila sam se.
Od tada održavamo neku ljubavno-seksualnu vezu. Zaljubljena sam u njega, znam da je i njemu stalo ali na moju žalost, ništa više od toga neće biti. Stalo mu je jako do djece i toga da oni ne pate pa zbog toga nikada neće napustiti ženu. To je ono što me boli iako potpuno prihvaćam da tako mora biti. Ne mogu bez njega pa pristajem na ovakve stvari i svjesna sam da će me svi, ako se ikada sazna, osuditi kao najveću kurvu. Ja sebe tako ne gledam iako sam postala ono što sam prije osuđivala – tipična tajnica!
No comments