Brad Pitt kao prekaljeni ratni veteran vodi svoju posadu kroz bojišta duboko u Njemačkoj
Ratni filmovi omiljena su tematika svakog muškarca, a tijekom godina samo su neki uspjeli dočarati prave strahote ratova, istovremeno održavajući realnost i ne pretvarajući glavne junake u hollywoodske superjunake koji izbjegavaju metke. Je li Fury uspio u tome? Pa baš i nije…
Iako većina ratnih filmova, posebno onih starijih, počinje kada i početak rata, Fury nas odvodi na sam kraj rata gdje se priključujemo posadi istoimenog tenka na bojištima duboko u Njemačkoj. Posljednji su mjeseci rata, ali tenkovske posade još uvijek vode krvave borbe i trpe velike gubitke od strane Hitlerovih snaga koje sada uključuju i muškarce, žene pa čak i djecu. Tenk Fury i njegova posada su veterani rata koji se zajedno bore još od Afrike, a kroz ratišta širom svijeta svoju posadu sigurno vodi zapovjednik Don Wardaddy Collier (Brad Pitt) koji im je davno obećao da će ih žive dovesti kući. Njegovu prekaljenu posadu čine i brbljavi vozač tenka Trini Garcia (Michael Pena), topnik koji voli propovijedati o Bogu Boyd Swan (Shia LaBeouf) te punitelj topa nasilnik Grady Travis (Jon Bernhtal). Nakon što u misiji pogiba njihov pomoćnik vozača, posadi se priključuje Norman Ellison (Logan Lerman) neiskusni vojnik koji je dotadašnjih osam tjedana služio kao daktilograf. Bez trenutka za odmor posada dobije naredbu za pokret u novu misiju, a iduća 24 sata će se pokazati opasnijim nego što su mislili.
Gledajući trailere očekivali smo odlične akcijske scene, koje smo u konačnici i dobili, ali ono što najviše u novom uratku redatelja Davida Ayera, kojemu vojna tematika Drugog svjetskog rata nije strana (U-571), iskače jesu glumačke izvedbe. Brada Pitta smo navikli gledati kako izdaje vojne naredbe (Nemilosrdni gadovi), ali ovdje dobiva još jednu dodatnu dimenziju i izgleda izuzetno uvjerljivo kao ratni veteran koji je vidio sve i svašta. Posebno je briljantan u scenama izvan tenka. Shia LaBeouf je (barem za potrebe ovog filma) došao sebi i pokazao koliko dobar glumac može biti, a Jon Bernthal je, baš kao i u Živim mrtvacima, pokazao da se u ulogama nasilnika bez previše mozga najbolje snalazi. Ugodno iznenađenje je Logan Lerman koji je igrajući lika koji od dječaka mora postati ratnik ujedno napravio uspješan prijelaz iz dječje zvijezde u svijet „odraslih glumaca“.
Fury, nošen odličnim izvedbama, ujedno odlično prikazuje sve strahote rata u kojem jednostavno nema mjesta za osjećaje i u kojem se sve svodi samo na jedno – ubij ili budi ubijen. Tenkovske bitke su vizualno odlično napravljene (iako će svatko tko se razumije u tematiku brzo primjetiti veliki broj nelogičnosti), a film kreće odličnim tempom koji vam ne daje niti sekunde odmora, sve do scene sa dvije Njemice. Iako su u toj sceni svi do jednog glumca pokazali izuzetne sposobnosti glume, i svaki je lik dobio svojih pet minuta da se pokaže u pravom svijetlu (pogotovo Grady), scena je jednostavno predugačka i potpuno je razbila ritam i zaustavila ubrzanje filma. Nakon toga, kao da je sve krenulo u drugom smjeru, iako nas je do kraja pratila non stop akcija.
Najveća mana filma je upravo završna scena, a ta završna scena će odrediti utisak gledatelja. Onima kojima nije puno stalo do realnosti, vjerojatno neće smetati, ali kada je početak filma tako realno pokazao sve strahote rata, scena u kojoj se posada tenka (dakle petorica) borit protiv bataljuna od 300-tinjak SS-ovaca je pljuvanje na sve do tada napravljeno. Fury se u samo jednoj sceni pretvara u tipični film Michaela Baya, a naša grešna posada u prave moralne junake. I iako će se (slijedi SPOILER) pokazati da posada nije nedodirljiva, ne možemo se oteti dojmu da je cijeli dotadašnji trud filma bio uzalud.
Unatoč tome, Fury je i dalje solidan akcijski film kojeg se isplati pogledati. Međutim, šteta je što je tako fantastična glumačka izvedba baš svih glavnih protagonista, i tako realan prikaz rata, zasjenjen posljednjom scenom koja se može svidjeti samo onima koji ne žele uključiti niti malo mozga.
No comments