Zahvaljujući Chavezovim milijunima stigao je u Formulu 1 i umjesto da životari par sezona u manjim momčadima Maldonado je odlučio pobjediti.
„Čini se da starog čiku Franka instikti služe bolje nego noge, pa je Maldonada odlučio ostaviti i ove godine u timu, vjerojatno bi mu to bila posljednja sezona da nije ničim izazvan ove nedjelje na velikoj nagradi Španjolske odlučio učiniti nešto posve nepredviđeno – pobijediti“
Što biste vi učinili da ste osebujni vladar (da ne kažemo diktator) latinoameričke države koja leži na neiscrpnim zalihama nafte, da se povremeno (iako rijetko) dosađujete i da ste jednog takvog lijenog popodneva iz čista mira odlučili spiskati 25.000,000 dolara na neki projekt, koji je u startu osuđen na propast, ali vam se nitko od kamarile ulizica i poslušnika, kao i uvijek, ne usudi reći da to baš i nije najsretnija ideja. Pa onda odlučite podmazati sve živo kako biste ubacili svog vozača u oktanski cirkus, a sve kako bi prenosio slavu vaše velike domovine. Toliku cifru je otprilike utukao Hugo Chavez kako bi svijet Formule 1 dobio prvog vozača iz Bolivarijske Republike Venezuele, te time pokazao kako svijet jurnjave u krug nije samo za kapitaliste. Mladi Pastor Maldonado vjerojatno je trebao plesati(ili voziti) samo sezonu, dvije, kao i mnogi dosadašni „sponzorski“ vozači , dok netko ne shvati kako je to samo bacanje novaca, a posrnula momčad Franka Williamsa činila se kao idealan izbor, godinama već van velikog rezultata, skoro 10 bez pobjede, pa je u doba krize malo svježeg naftaškog novca sasvim solidna injekcija.
U Formulu 1 Maldonado nije ušao kao bilo tko, ali niti kao čovjek od kojeg se očekuju veliki rezultati. Unatoč osvajanju titule u GP2 (koja se smatra korakom prije Formule 1) više se pričalo o mladom Meksikancu Sergiu Perezu, iza kojega su stali također milijuni, ovaj put najbogatijeg čovjeka na svijetu Carlosa Slima. Zahvaljujući Chavezovim milijunima, Pastor je iz momčadi izgurao Hulkenberga kojega su mnogi smatrali budućim svjetskim prvakom, a koji je u momčad prastarog Williamsa stigao godinu ranije te u rookie sezoni ostvario pole position.
Pastor Maldonado je premijernu sezonu završio sasvim časno – s osvojenim bodom i solidnim 19. mjestom. No čini se da starog čiku Franka instikti služe bolje nego noge, pa ga je odlučio ostaviti i ove godine u timu i vjerojatno bi mu to bila posljednja sezona da nije ničim izazvan ove nedjelje na velikoj nagradi Španjolske odlučio učiniti nešto posve nepredviđeno – pobijediti. U redu, znalcima je poznato da čak i u svijetu F1 pobjeda nekog mladog i neiskusnog vozača nije nešto što se nije baš nikad dogodilo (iako u zadnjih 25 godina rijetko), ali u nikad izjednačenijoj sezoni u kojoj vozi čak šest bivših prvaka, ipak ima posve specifičnu težinu. Osim za legendarnu momčad Williams, kojoj je ovo dugoočekivana injekcija, Pastor je bar na jedan dan u domovini zasjenio goleme portrete Bolivara, Chea i Castra, ako već ne i samog Chaveza i pružio vrijednom narodu Venezuele malo dobrih vijesti. S obzirom da je riječ o prvom pobjedniku F1 koji dolazi iz Venezule, ne bi bilo čudno ni da se proglasi neradni dan i objavi veliko slavlje, po uzoru na susjedne zemlje koje tako slave pobjede svojih nogometnih reprezentacija. Što je uostalom dobro i za ekonomiju zemlje. Uostalom, sjetite se samo što je svojedobno rekao nama mnogo bliži pokojni državni poglavar F.T. prilikom uspjeha naše reprezantacijena na SP 98. Otprilike ovo: kad naši momci dobro igraju, nacija je sretna, kad je nacija sretna ona slavi – kad slavi, onda troši po restoranima i tako se potiče potrošnja, što je zdravo za ekonomiju. Ako tako postavimo stvari, računica je jednostavna – ako mladi Pastor nastavi ovako, Venecuelanci će imati razloga slaviti, a time će se pokrenuti karuzel potrošnje i uskoro će se vratiti uloženih 25.000,000 miliona uloženih dolara. Koje će Chavez naravno vratiti otkud ih je i uzeo – vrijednom venezuelanskom narodu. A sad, pravac Monte Carlo.
No comments