Potrebno je u startu rasčistiti da novotovreni kafić, frizerski salon ili auto radnja nije startup. Kad danas pričamo o startupovima prvo nam padne na pamet misao kako su to u početku bila poduzeća kao što su Facebook, WhatsApp, naš BellaBeat ili Farmeron, PayPal, pa čak nekad davno Apple i Google.
Po tome vidimo da se sve, manje-više, vrti oko tehnologije, interneta, medija, marketinga i lifestylea. Ako otvorite kafić nemate startup, a ako otvorite tvrtku koja će proizvoditi nekakvu spravicu s kojom aparat kavu kuha bolje i pritom troši puno manje struje, vode i vremena – onda se već možete nazvati startupom. Nećete doći na šalter FINE i tražiti da vam daju titulu “startup”. To je kao biti zaljubljen – postoje neke karakteristike po kojima znate da jeste.
Jedno što je današnjim startupovima definitivno zajedničko da rade ili razvijaju nešto novo, nešto inovativno ili da nešto što već postoji rade na drugačiji način, pa da su na kraju sam proizvod ili usluga drugačijih. Primjer? Hrvatski Farmeron je napravio nešto što do sad nitko drugi nije. Ako odemo malo u prošlost tu su Henry Ford i prvi auto.
No, ukoliko nemate ideju za napraviti nešto novo , bez brige, nema mjesta strahu i razmišljanju da onda bolje da uopće ne krenete. Postojao je Friendster, postojao je MySpace koji ne samo da je postojao nego je imao preko 70 milijuna korisnika diljem svijeta. No, unatoč tome se 2004. pojavio Mark Zuckerberg sa svojim Facebookom, na već postojeću ideju o društvenoj mreži dodao nekoliko drugačijih stvari i “boom” – danas Facebook ima preko miijardu korisnika, a Zuckerberg je jedan od najbogatijih ljudi svijeta. Još jedan odličan primjer “biti drugačiji i raditi stvari drugačije” je Apple i njegov osnivač Steve Jobs. Jobs nikad za svoje proizvode nije tvrdio da su bolji, već drugačiji.
Ako se bojite da ono što vi razvijate nije dovoljno zanimljivo i ne bi se moglo “probiti” imajte na umu činjenicu da postoji kineski web servis koji na kineskom tržištu spaja ljude koji se bave antikvitetima, te koji broji preko 50 milijuna korisnika, da postoji društvena mreža za majke -domaćice s preko 100 milijuna korisnika ili društvena mreža koja spaja zaljubljenike u vampire s preko dva milijuna korisnika.
Svima, što god oni proizvodili je zajedničko to da njihov proizvod ili usluga ne neki način svojim korisnicima nešto olakšava, ubrzava ili pak čini jefitinijim. Imate li ideju koja će biti sve troje – na dobrom ste putu.
Prvo i ključno za pokretanje startupa je dakle – ideja. Iza ideje, naravno, mora postojat vizija i plan kako tu ideju pretvoriti u stvarnost. Nakon toga, barem po nekoj logici, ide formalno registriranje tvrtke.
Da, bez novca to nije moguće, a kao startup imate nekoliko mogućnosti kako doći do novca.
Anđeli ulagači su ljudi s iskustvom, vezama i kapitalom koji će u vama, vašoj ekipi i tome što razvijate vidjeti potencijal te u vaš startup uložiti sredstva. Anđeli mogu uložiti sve od 5.000€ do čak 150.000,00€. Oni će vas savjetovati, povezati vas s daljnjim ulagačim te vam pomoći oko marketinga. Osim preko anđela do novca možete i preko lokalnih startup inkubatora, možete se pojaviti na nekoj startup konferenciji gdje ćete svoj startup prezentirati velikom broju ulagača i ako je ideja dobra, a ekipa iza ideje prodorna, kreativna i ambiciozna imate šanse da “ulovite neku ribu”. Osim toga te konferencije funkcioniraju i kao svojevrsno natjecanje pa ako ste dobro odradili svoju prezentaciju možete i osvojit novčanu nagradu s kojom ćete lakše nastaviti svoj rad i razvoj.
Uz to je jedna od opcija i crowdfunding kampanja kao što su Indiegogo ili Kickstarter. Prijavite svoj startup, napravit dobru kampanju i ljudi mogu uložiti u vas.
Da, to zvuči jednostavno, no stvari su daleko od toga. Nemojte mislite da ćete napraviti prijavu i uz opis staviti sliku svoje lijepe djevojke kako drži vaš proizvod pa da će novci kapati na sve strane. Prezentirati svoj prozivod je bitno isto koliko i napraviti ga. A ako želite da vaša crowdfunding kampanja bude uspješna onda vaš proizvod i prezentacija moraju biti vrhunski.
Za otvaranje tvrtke u Americi vam je potreban tzv “incorporating” servis ili odvjetnik. Cijene u prosjeku variraju od 1.000,00$ – 3.000,00$, ovisno o tome kakav oblik tvrtke ćete imati, na koje vrijeme želite registrirati neke stvari. A posebno se dogovara i kako će vas tvrtka ili odvjetnik koji vam je registrirao tvrtku dalje zastupati, koje pravne poslove će za vas voditi i oko čega i koliko će vas savjetovati. Unaprijed su pripremljeni “paketi” a kakav će taj paket bit ovisi o dubini vašeg džepa. Nerijetko je praksa da se s odvjetnikom dogovorite da platite manju cijenu (recimo 5.000,00 kn tj. oko 1000$), pa da će za ostalo odvjetnička firma uzeti nekoliko dionica vaše novonastale tvrtke. Uz to vam je potrebno još 230$ za upis u registar i registraciju ako, recimo, zbog boljih poreznih uvjeta, želite biti (kao što su to Facebook ili naša tvrtka RankStar) Daleware Corporation (Daleware je savezna država na istočnoj obali SAD.)
Je li skupje nego kod nas? Da. No imajte na umu da tamo taj novac neće ići u džep države nego su stvari posložene tako da striktno samo vi i vaša tvrtka imate korist od toga. Ne dobivate brdo papira i dozvolu da smijete nešto raditi i nazvat se tvrtkom, nego uslugu koja će vam itekako dobro doći.
Osobno definitivno mogu reći da mi nimalo nije žao što smo platili otprilike 10.000,00 kn odvjetniku jer nas danas taj odvjetnik spaja s ulagačima, dogovara nam privatne posjete na Googleov kampus u Palo Altu, šalje link na našu aplikaciju svojim prijateljima, savjetuje nas i spaja s drugim tvrtkama. Ako želite stvari napraviti konkretno te ih raditi dugoročno onda glavno pitanje nije “koliko ću platiti”, nego “što time dobivam”.
Jedna od stvari koja nam je bila potrebna kod registracije tvrtke je bila fizička adresa negdje u Americi. Isto kao kod nas to može biti i stan nekog vaše prijatelja, no u Americi postoje servisi i institucije poput HUB-a gdje ćete plaćati oko 350kn mjesečno, a za to imati fizičku adresu, svoj poštanski pretinac, osobu koja će vam sređivati poštu, prostor gdje ćete moći sjesti s laptopm i raditi, dobru internet konekciju, telefon, vrhunski opremljenu sobu za konferenciju, sanitarije i kuhinju gdje si možete složiti doručak, kavu ili čaj. U tom će prostoru biti puno mladih ljudi koji su tamo s istim ciljem kao vi i bez problem možete prošetati do ekipe za susjednim stolom i zamolit ih da vam pomognu oko nečega. I rado će to učiniti.
Registracija naše tvrke u San Franciscu trajala je svega 72 sata. U ponedeljak ujutro smo sjeli s odvjetnikom na ručak, popričali kakvu tvrtku želimo, koliko dionica želim izdati i tko će biti vlasnici dionica. Taj formalni dio ručka je trajao svega 30 minuta. U utorak su nas nazvali iz Daleware, putem telefona sam dao podatke za plaćanje i već nakon dva minuta mi je došla potrvda SMSom za plaćanje. Potreban vam je naravno i bankovni račun za otvaranje kojeg vam je potrebno svega 15-tak minuta. Dobit ćete ga bez bilo kakvih troškova, a uz to ćete dobiti vašeg osobnoga bankara koji će s vama relativno brzo uspostaviti vrlo pristan odnos. Nećete uzimati broj i stajati u redu, nego će vas odvesti u ured, ponuditi vas kavom, čajem, vodom… Vi nećete vidjeti niti jedan obrazac, niti jedan papir. Ostavit ćete broj i email adresu svog odvjetnika bankaru, pa će oni međusobno sređivati stvari. U srijedu navečer smo ponovo sjeli s odjvetnikom koji nam je na potpis donio sve potrebne papire. Riješili smo potpise, popili nekoliko piva u ime toga što je naš startup sad formalno tvrtka u San Franciscu.
Nakon što sam ostao sam, naručio sam još jedno pivo i sam sa sobom nazdravio u ime toga što danas imam tvrtku u poznatoj Siliciskoj Dolini, a samo nekoliko mjeseci prije toga sam došao u lokalni dućan kupiti salamu te prodavačicu na odjelu mesnih proizvoda morao odbiti nakon što me je pitala da li može šest dkg umjesto pet…
No comments