Epidemija Ebole je do sada odnijela preko 4.000 života, a lijeka još uvijek nema
1. PRVA POZNATA EPIDEMIJA EBOLE JE U STVARI BILA TEK DRUGA EPIDEMIJA
Četiri dana nakon 10-dnevnog boravka u blizini granice sa Srednjoafričkom republikom, školski učitelj iz sela Yambuka je preminuo od misteriozne bolesti. Nedugo nakon toga počeli su umirati i drugi, većinom rodbina, ali i oni koji su bili na sprovodima. Nastala je panika, a nakon što je od misteriozne bolesti oboljela, kasnije i preminula, jedna časna sestra iz Belgije koja je volontirala u tadašnjem Zairu, na područje je stigao tim istražitelja u kojem je bio i tada 27-godišnji Peter Piot. Po povratku u Belgiju, Piot je otkrio novi virus koji je bio uzročnik bolesti. Tim predvođen Piotom nije htio dati ime virusu Yambuka, već su na karti pronašli najbližu rijeku Ebolu, te je virus nazvan – Ebola virus. Tek naknadno će se otkriti da slučaj iz Yambuke nije bila prva epidemija Ebole, već da se dva mjeseca ranije bolest pojavila u Sudanu.
Danas je poznato više vrsta virusa ebole – sudanski ebolavirus, Reston ebolavirus koji nije patogen za ljude, Obala Bjelokosti ebolavirus koji je potpuno izlječiv, Bundibugyo ebolavirus koji je najnovija podvrsta i pojavio se prvi put u Ugandi, te najsmrtonosnija podvrsta – Zairski virus čija je smrtnost 90%!
2. OVOGODIŠNJA EPIDEMIJA EBOLE JE VEĆ DO SADA ODNIJELA 200 PUTA VIŠE ŽRTAVA NEGO EPIDEMIJA IZ 1976.
Upravo je zairski virus „zaslužan“ za današnju epidemiju koja je ujedno i najveća epidemija ebole u povijesti. Prema podacima WHO-a, do 10. listopada ove godine sumnja se na zarazu 8.376 ljudi od čega je preminulo 4.024 oboljelih. Međutim, taj broj bi mogao biti i puno veći pošto je vjerojatno veliki broj neevidentiranih oboljenja i smrti. Koliki će taj broj biti na kraju, teško je predviđati pošto su se pojavili i prvi slučajevi oboljenja van Afrike, a uvijek postoji opasnost od mutacije virusa koji se za sada ne prenosi zrakom.
Unatoč nekoliko filmova i knjiga u kojima je ebola ubijala tisuće ljudi i prijetila pravom pandemijom, najsmrtonosnija epidemija Ebole je bila baš ta „zairska“ iz 1976. godine kada je zabilježeno 318 slučajeva od čega je njih 280 završilo smrću (što je smrtnost od čak 88%). U istoj državi 1995. godine je ebola odnijela 254 života, 2000. godine u Ugandi su preminula 224 nesretnika, a u Sudanu 1976. godine, što se danas smatra prvom epidemijom Ebole preminuo je 151 Sudanac. Početkom ovog stoljeća, u Kongu je ebola još jednom pokazala koliko smrtonosna može biti – od 143 slučaja, samo 15 ih je preživjelo što je smrtnost od čak 90%!
3. INDIREKTNI KRIVAC ZA EPIDEMIJU JE AUSTRALSKA RUDARSKA TVRTKA
S priličnom sigurnošću se smatra da je ovogodišnja epidemija Ebole krenula iz Meliandou, malenog ruralnog mjesta u južnom dijelu Gvineje. Tko je točno bio „nulti pacijent“ se ne zna, ali se s velikom sigurnošću smatra da je ebola stigla preko šišmiša za koje stručnajci smatraju da su prenosnik bolesti. Ukoliko je to točno, tada bi indirektni krivac za ovu katastrofalnu epidemiju mogla biti anglo-australska tvrtka Rio Tinto, koja je u šumskom dijelu Gvineje dobila posao rudarskih iskopavanja. Siromašna Gvineja obiluje prirodnim resursima, a Rio Tinto je svojim bušenjima otjerala šišmiše iz njihovih prirodnih staništa u područja bliže ljudima. Krv jednog šišmiša zaraženog ebolom, koja je došla u dodir s nekim od stanovnika sela Meliando je bila dovoljna da se pokrene lavina koju je trenutno izuzetno teško zaustaviti.
4. EBOLA SE NE PRENOSI ZRAKOM, ALI UVIJEK MOŽE MUTIRATI
Ebola se ne prenosi zrakom, vodom ili ugrizima insekata, već preko krvi ili tjelesnih izlučevina. Od trenutka izloženosti virusu do pojave prvih simptoma može proći i do tri tjedna, a najčešće prođe 10-tak dana. Upravo u periodu inkubacije leži najveći problem jer za to vrijeme zaraženi mogu putovati svijetom šireći bolest, bez da su svijesni da su zaraženi. Ujedno bi im test, čak i da ga naprave, bio negativan! Nakon doba inkubacije počinju i simptomi koji su česti i za druge bolesti poput npr. malarije i kolere – bolovi u mišićima, nagli rast temperature, pojačana slabost, grlobolja, glavobolja, proljev, povraćanje, groznica… U siromašnijim krajevima Afrike, u kojima je zdrastvena zaštita loša često se događa da se postavi pogrešna dijagnoza, a takvi slučejvi su dodatno olakšali širenje bolesti. U posljednjoj fazi bolesti, dolazi do raspada unutarnjih organa i krvnih sudova, a kako krv više nema mogućnost zgrušavanja žrtve umiru od unutarnjeg i vanjskog krvarenja – iz nosa, ušiju, očiju i čmara.
Međutim, iako se virus za sada ne prenosi zrakom, njegovo eventualno mutiranje se ne može niti predvidjeti, niti isključiti. U slučaju da virus mutira te da se počne prenositi i zrakom, mogla bi nam prijetiti neviđena pandemija.
5. LIJEK JOŠ UVIJEK NE POSTOJI
Unatoč brojnim teorijama zavjera iza epidemije ebole ne stoji farmaceutska industrija jer lijeka za ebolu jednostavno – nema. Eksperimentalni lijek kojim je liječen Thomas Eric Duncan, američki radnik koji je po povratku iz Liberije obolio od ebole, kao i španjolski svećenik Miguel Pajares, pokazao se neučinkovitim. Iako mnogi smatraju da će se lijek „misteriozno pojaviti“ ukoliko se dogodi veća epidemija, čime će dokazati svoje teorije zavjere, ravnatelj američkog Instituta zdravstva upozorava da medicina još uvijek ne zna zašto virus radi to što radi, a kamoli da imaju lijek! Za to je okrivio i svjetske vlade koje su u posljednjih 10-tak godina značajno smanjivale izdatke za zdrastvo. U razgovoru za Boston Herald, Francis S. Collins je ustvrdio da su prije 10-tak godina bili na pravom putu da se pronađe lijek, ali da su zbog smanjenja budgeta danas u zaostatku par godina, te da se lijek ne može očekivati u skorije vrijeme.
Sa druge strane John Ashton, predsjednik britanskog Fakulteta za javno zdravlje, smatra da bi se lijek za ebolu lako mogao pronaći ukoliko bi zahvatio Zapadne zemlje. Ashton je oštro kritizirao farmaceute tvrdeći da nisu pronašli lijek jer je do sada ubijao samo Afrikance za koje ih, kako je rekao, nije briga.
No comments