Razveseli me svaki put kad pomislim na vezu s tim muškarcem. Razveseli me kad pomislim kako se to apsolutno nikada neće dogoditi
„Dok god ne doživljavam vašu muškost, mogu mirno sjediti zavaljena u stolici pokraj vas. Smijati se, popiti piće, dva, gajbu“
Prije nego što se horda muškaraca naježi na riječi ‘ volim te kao prijatelja’ prisjetimo se riječi Iva Andrića: ‘ljudi opraštaju sve osim iskrenosti.’ Jeste li stvarno sigurni da želite pojašnjenje te omražene fraze? Ne preuzimam odgovornost da su druge cure jednako okrutne. Kod mene ide otprilike ovako… Ovisi naravno, od slučaja, do slučaja. ‘Pomisao da se ljubim s tobom bi vjerojatno imala istog učinka kao kad ugaziš čarapom u mokro. Ne boli, ali želiš izbjeći. Znaš ono kad se udariš malim prstom o rub stola? Pa otprilike toliko ugodno i za pomisao. Btw, ćelavo i proćelavo su različiti pojmovi. I kakva su ti to pileća prsa? Što ti je to ikebana na glavi? Ne možeš imati piskutaviji glas od mene. Drag si mi jako, al u mojim gaćicama je mrtvo more, dragi moj, mrtvo more. I to ne u smislu u kojem želiš shvatiti. Jesi primijetio da sam teža od tebe za 15kg? Da zovem dečkom čovjeka koji koristi riječi ‘autiju’ i ‘šošpopt?’ Pa pobogu jeli dovoljno samu sebe sramotim, ne treba mi još i tvoja pomoć. Ili oni koji nemaju smisla za sarkazam. Mogu biti sretni što su u frend zoni. U poznanik zoni. Uopće u zoni bivanja. Porota već vrišti površna. Gle, svoj mir sam stekla vlastitom borbom. Imam pravo da sam prema svima isključivo prijateljski nastrojena. Imam pravo da stojim sa strane od cijelog svijeta i ni od koga ne prihvaćam uvjete, kako je svojevremeno sam Napoleon izjavio. A tračevi: Ma je, vidio sam je s onim vani, nekidan je bila na ručku s onim.. . Samo neutemeljena i očita uskogrudnost kad je u pitanju moral drugih. Al za razliku od pomodnog trenda, ipak slavim ‘bolje loš glas nego loša savjest.’
Govor upućen višoj braći! Nedovoljno se cijeni ljepota prijateljstva. Ona utjeha, prisnost kad nas dotakne život u svom punom izrazu. Pažnja, suze, smijeh, besmisao, komedija i tragedija, to su najvjerniji pratioci u svim našim zanosima, fazama razmaženosti, strastima, euforijama i slabostima? To je prava radost koja će biti odgonetnuta, ukoliko ego to dopusti. Kako to može biti nedovoljno?
Dok god ne doživljavam vašu muškost,mogu mirno sjediti zavaljena u stolici pokraj vas. Smijati se, popiti piće, dva, gajbu. Ako ne mogu isključiti vašu pojavu, nisam opuštena. Tresem nogom, grickam usnicu, jednostavna proširena rečenica mi predstavlja problem. Pa frend zona nije nikakva degradacija. Samo opuštena, sigurnija razina funkcioniranja. Zateknu se pojedinci koji mi nikako ne mogu oprostiti što su se prevarili u procjeni. Nekada mi je iskreno neugodno što dečki uopće isprovociraju situaciju da je potreban objašnjavajući razgovor. Pa još i očekuju da bi ja zbog njihovih neutemeljenih nada trebala osjećati grižnju savjesti? Dali je na meni da se ispričavam što je netko imao drugačiju predodžbu o meni? Ok, razum mu je možda pomućen, oči usredotočene na nešto drugo, ali što je s instinktom? Svi znakovi su tu. Jesam ti se zagledala tri sekunde predugo u oči? Jesam li spustila pogled skrivajući smiješak koji mi je zatreperio u kutu? Jesam li pocrvenila kad si mi uputio lijepu riječ? Disanje ubrzala kad je zavladala pauza u razgovoru? Jesu mi se usne slijepile kad si mi rekao da dobro izgledam? Jesam uspjela izgovoriti ‘I ti. Ako ničeg od tog nema koliko dokaza da te ne doživljavam kao prijetnju, a ni kao zanimaciju je još potrebno? Ispričavam se, iskreno, ako sam ikog obmanula.
Neki dečki su jednostavno super, bez zamjerki. Ali jednostavno iz nekog aspekta gledanja nisu materijal za dečka. Ne njegujem sklonost k avanturama, pa mi je zastrašujuće pomisliti da provedem život s osobom s kojom se ne slažem. Zastrašujuće i trenutka. A kakav to čovjek prema meni treba biti da se separira od prijateljske vibre? Nema formulara ni negativnih bodova. Nema pravila. Može frfljati i ne otvarati uopće usta dok priča. Preživati žvaku i okretat glavu u drugom smjeru. Ma može biti izvorna seljačina. Da ima bilo kakav karakter, makar loš, ali da ima nešto. Glavno da nije sterilan s pravilnim crtama lica, besprijekorne košulje, nigdje dlačice koja tu ne smije biti. Ni jedan krivi zub. Glava ni predimenzionirana ni premala. Nigdje karakteristične bore. Glas ni previsok ni predubok. Što se tu ima za voljeti? Što me tu nagna da poželim tog muškarca? Ni majka ni maćeha. A onaj vječni mit o dobricama? Ma što da ja radim s dragim, sramežljivim dečkom? Nisam bogomoljka. Hvala.
Ostale Enin tekstove pročitajte OVDJE.
No comments