Fascinantni svemirski objekti za koje većina nas zna samo to da bi ih se trebali bojati
1. NAJVEĆA VEĆINA CRNIH RUPA NASTANE SMRĆU ZVIJEZDA
Zvijezde koje imaju masu 20 puta veću od našeg sunca će na svom samom kraju stvoriti crnu rupu. Postojeće zvijezde proizvode dovoljno „nuklearnog goriva“ da balansiraju gravitaciju i unutarnji tlak. Gravitacija s jedne strane privlači materiju na površinu želeći da “komadi” materije upadnu u zvijezdu, a unutrašnji tlak zvijezde djeluje prema van, želeći izazvati da se materija razleti izvan zvijezde. Međutim, kada kad zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo gravitacija će pobijediti unutrašnji tlak i zvijezda će se početi polako sažimati ili se brzo urušavati, te će na kraju eksplodirati kao supernova i postati crnom rupom.
2. CRNE RUPE SU OTKRIVENE JOŠ U 18. STOLJEĆU
Engleski geolog John Michell i francuski astronom Pierre LaPlace su, neovisno jedan od drugom, prvi postavili teoriju o crnim rupama, odnosno o postojanju nevidljivih zvijezda čija je gravitacija tako jaka da im ništa ne može pobjeći. Svoju teoriju su postavili još krajem 18. stoljeća, te su ispravno zaključili da bi objekt trebao imati brzinu već od brzine svjetlosti da bi im pobjegao. Ipak, do potpunog otkrića trebalo je pričekati sve do 1967. godine kada ih je u potpunosti otkrio John Wheeler koji je prvi i počeo upotrebljavati izraz crna rupa jer mu se gravitacijski potpuno urušeno tijelo nije sviđalo.
3. NITKO NE MOŽE POBJEĆI CRNOJ RUPI
Nakon eksplozije supernove, zvijezda se „zbija“ u nulti volumen. Zvijezda dobija beskonačnu gustoću, poznatu i kao singularnost, od čega nitko i ništa ne može pobjeći. U biti jedino što može pobjeći od crne rupe, teoretski gledno, jest nešto što se kreće brzinom većom od brzine svjetlosti, ali problem je u tome što se niti jedan objekt ne može kretati brzinom većom od brzine svjetlosti! Poznat je i pojam – horizont događaja, odnosno sferična površina koja označava granice crne rupe. U horizont događanja se može ući, ali jednom kada se uđe više nema izlaska već se postaje osuđeni da se neumoljivo približavate singularnosti.
4. CRNE RUPE SU NEVIDLJIVE JER IM NI SVJETLOST NE MOŽE POBJEĆI
S obzirom da se, logično, niti zrake svjetlosti ne kreću brže od brzine svjetlost, čak niti svjetlost ne može pobjeći crnoj rupi. Baš iz tog razloga su crne rupe nevidljive, odnosno vidljive su samo njezine granice tj. horizonti događanja je, podsjetimo, jednom kada nešto uđe u nju, u ovom slučaju svijetlost, više ne izlazi. Stoga znanstvenici promatraju efekt plina, zvijezda, planeta i prašine koji se nalaze na rubovima crnih rupa kako bi otkrili postojanje same crne rupe. pretpostavlja se da svaka galaksije, pa tako i naša Mliječna staza, u svom centru ima supermasivnu crnu rupu.
5. POSTOJE TRI VRSTE CRNIH RUPA
Postoje tri vrste crnih rupa – supermasivne, mini i zvjezdane. Supermasivne crne rupe su ne samo najveće crne rupe, već su i najveći i najmasivniji objekti u svemiru. Mogu imati masu između sto tisuća i milijardu sunčevih masa, pa se prema tome se uvelike razlikuju od zvjezdanih crnih rupa koje nastaju kolapsom zvijezda, a njihova masa doseže tek do oko 33 sunčevih masa. Najmanja od svih je mini crna rupa koja je za sada astronomski fenomen koji postoji samo u teoriji. Mini crnim rupama se smatraju one crne rupe koje imaju masu manju od zvijezde
No comments