Kako su Chicago Blackhawksi pametnim potezima svog managera postali prava snaga u NHL-u
„Nakon što su Blackhawksi osvojili Stanley Cup 2010. godine Bowman je već gledao daleko u budućnosti i počeo vući poteze“
Nešto više od minute, točnije rečeno 76 sekundi prije kraja, finale serije je izgledalo kao da će ići u odlučujuću sedmu utakmicu. Chicago je vodio 3-2 u pobjedama (serija se igra na četiri pobjede), ali na ledu dvorane u Bostonu Bruinsi su vodili 2-1. Međutim, tada prvi šok za domaćina – Bryan Bickell trese mrežu za izjednačenje, i potencijalni treći susret koji ulazi u produžetak. Međutim, nije to bio kraj šokova za domaćina. Samo 17 sekundi kasnije, dok se Bruinsi nisu ni snašli, Dave Bolland trese mrežu domaćina i postaje heroj Chicaga! Jonathan Toews podiže trofej iznad glave, a Blackhawksi osvajaju drugu titulu u četiri godine!
A za uspijeh Blackhawksa, osim naravno igrača, je vjerojatno najzaslužniji GM (General Manager) Stan Bowman. Sin uspješnog trenera Scottyja, koji je devet puta bio pobjednik Stanley Cupa, vukao je poteze koji su mnogi proglašavali katastrofalnim, ali se pokazalo da je Bowman itekako dobro znao što radi! Nakon što su Blackhawksi osvojili Stanley Cup 2010. godine Bowman je već gledao daleko u budućnosti i počeo vući poteze. Većina, da ne rečemo svi, bi nakon osvajanja titule prvaka ostali pri istom timu, eventualno doveli neke igrače, ali Bowman je odlučio povući radikalnije poteze. Zbog ograničenog prostora pod Salary cupom, Bowman je odmah produžio ugovore s najvažnijim i nezamjenljivim igračima – Jonathanom Toewesom, Patrickom Kaneom i Duncanom Keithom. Jezgru momčadi u koju se nije smjelo dirati sačinjavali su još i Marian Hossa, Patrick Sharp, David Bolland, Brent Seabrook i Niklas Hjalmarsson. Svi ostali su bili za otpis ili tradeove. Već tog prvog ljeta, nakon osvajanja Stanley Cupa 2010. godine, pušteni su golmani Antti Niemi i Cristobal Huet, branič Brent Sopel, i napadači Dustin Byfuglien, Ben Eager, Andrew Ladd, John Madden i Kris Versteeg. Godinu dana kasnije dres Blackhawksa više nisu nosili Nick Boynton, Brian Campbell, Troy Brouwer i Tomas Kopecky. U ovogodišnjem finalu, nastupilo je samo šest igrača koji su igrali i finale prije tri godine!
Umjesto igrača koje je pustio Bowman je vjerovao u razvoj svojih mladih igrača, te je u Chicago dovodio perspektivne mlade igrače iz drugih timova, mjenjajući ih za dobre, ali skupe i stare igrače iz svojih redova. Navijači Blackhawksa su bili na nogama kada se odrekao golmana Niemia, ali Bowman je vjerovao da će se Corey Crawford razviti u vrhunskog golmana. I sto je bilo i s Hjalmarssonom. U oba slučaja Bowman je imao pravo, i danas su oba igrača nezamjenljivi dio Chicagovog kotačića. Fantastičnim potezima su se pokazali i angažiranje inače problematičnog golmana Raya Emeryja, koji je briljirao kao zamjena Crawfordu, deal kojim je doveden Johnny Oduya, potpisivanje Michala Rozsivala, te dealovi kojima su u Chicago preselili Michal Handzus i Michael Frolik. Bowman je uspio razviti i mlade Chicagove igrače izabrane na draftu Bryana Bickella, Marcusa Krugera, Brandona Saada i Andrewa Shawa.
Na kraju posložen je tim koji je funkcionirao savršeno – od fenomenalnog Crawforda na golu, preko penalty killing tima predvođenog Frolikom i Krugerom, do ubojitog napada kojim su dominirali Kane, Towes i Hossa. Redom su u Stanley Cupu padali Minnesota, Detroit, Los Angeles i na kraju Boston! Međutim, najbolja stvar u svemu je što je Bowman pametno razmišljajući, i vodeći računa o Salary cupu, ne razbacujući se novcima uspio složiti izvrsnu ekipu koja je ugovorima vezana za duže vrijeme. Ovaj put neće biti potrebni rezovi kao prije tri godine, a kako jezgru momčadi čine mladi igrači, Chicago bi na tron mogao ponovo već iduće godine!
No comments