Nažalost, kada je riječ o seksualnom napastovanju, još uvijek smo pod utjecajem mnogobrojnih zabluda i predrasuda
Slučaj Billa Cosbyja ponovo je seksualna napastovanja doveo na naslovnice medija, a ovaj je slučaj još jednom pokazao da živimo pod utjecajem velikog broja predrasuda i zabluda. Najgore od svega je to što ovakve zablude utječu na to da se situacija ne popravlja, jer se veliki broj žrtava ne usudi prijaviti svoje napasnike. Stoga, pročitajte ovaj tekst i (ukoliko već niste) promijenite konačno mišljenje.
MIT 1: OPTUŽBE O SILOVANJU SU ČESTO LAŽNE
Koliko je prvi komentar na nečju optužbu bio – sigurno mu želi podvaliti? Uvaženo mišljenje je da su optužbe često lažne, ali pojam „često“ je teško brojčano izraziti. Ipak, koji god broj bio da ga možemo vezati uz „često“, to sigurno nije 2-10%, koliko je pokazala statistika FBI-a. Da, dobro ste pročitali – tek je svako deseta žrtva lažno prijavila silovanje. Čak i da je taj broj veći, opet se ne bi moglo reći da su optužbe često lažne.
MIT 2: DJEVOJKE U MINICAMA IZAZIVAJU SEKSUALNO NAPASTOVANJE
Ovo je jedan od najčešćih mitova u koje nažalost, veliki broj ljudi i vjeruje. Iako djevojke koje se izazovnije oblače privlače više pogleda, seksualno napastovanje se najčešće ne događa zbog seksa (seks se u stvari koristi kao oružje), već zbog želje dominacije i psihičkog ponižavanja žena. Također, silovanja su često unaprijed planirana. Nedavno su djevojke u jednoj grupi objavljivale što su imale na sebi kada su bile silovane – jeans hlače, spavaćice, trenerke… Najbolji način da se pobije ovaj mit.
MIT 3: SILOVANJE SE MOŽE IZBJEĆI IZBJEGAVANJEM OPASNIH MJESTA I SUMNJIVIH LJUDI
Silovatelji nisu uvijek opasni ljudi, baš kao što se seksualna napastovanja ne događaju uvijek u malim uličicama bez osvjetljenja. Nerijetko napadač bude netko koga žrtva pozna, pa čak i ima povjerenja u njega, a iznenadit će vas podatak da se čak 70% silovanja događa u kući žrtve ili napadača. Stoga, mišljenje da je za izbjegavanje silovanja dovoljno ne izlaziti iz vlastitog doma pada u vodu.
MIT 4: NIJE SILOVANJE AKO JE PAR (PRIJE) BIO U VEZI
Nije tako neuobičajeno da su muškarac i žena prije silovanja bili u vezi, baš kao što nije neuobičajeno mišljenje da u tom slučaju nije riječ o silovanju! Nažalost, mnogi misle i da silovanje u braku ne postoji, zaboravljajući pri tome da seks uvijek mora biti dobrovoljan od strane oba dvije stvari inače je riječ o seksualnom napastovanju, odnosno silovanju, bez obzira bio par u braku ili vezi. Seksualno napastovanje u braku je nažalost ne tako rijetka pojava, ali rijetko kada se žrtva odluči na prijavu.
MIT 5: SILOVANJE SE JEDINO MOŽE DOKAZATI UKOLIKO JE ŽRTVA PRUŽALA OTPOR
FBI je nedavno iz definicije riječi silovanje izbacio objašnjenje da je žrtva morala koristiti otpor. Naime, prije se smatralo da je riječ o silovanju samo ukoliko žrtva pokušava spriječiti silovanje tako što napadaču pruža fizički otpor. Međutim, događali su se slučajevi (i još uvijek se događaju) kada je žrtva odlučila ne pružiti otpor iz straha za vlastiti život, ili je jednostavno bila u prevelikom šoku da bi uopće reagirala. A i ti se slučajevi itekako mogu nazvati silovanjima!
MIT 6: SAMO JE ŽENSKI SPOL ŽRTVA SILOVANJA
Uobičajeno je mišljenje da su napadači uvijek hetero muškarci a žrtve hetero žene, međutim silovanje se događa u svim kombinacijama. Kada se govori o silovanju muškaraca, mišljenje je da se to događa samo u zatvorima, ali su istraživanja pokazala da nije zanemariv broj muškaraca koji su bili žrtve silovanja. Međutim, zbog srama i uvaženog mišljenja da muškarac ne može biti silovan manje od 5% muškaraca koji su doživjeli silovanje slučaj stvarno i prijavi. Orgazam se može dogoditi zbog obične biološke reakcije, a ne zbog „uživanja u seksu“, ali uobičajeno mišljenje je da muškarci uvijek žele seks te da je zbog otoga silovanje muškaraca nemoguće.
MIT 7: ŽRTVE NAPASTOVANJA ODMAH SLUČAJ PRIJAVLJUJU POLICIJI
Ovo mišljenje je prilično opasno, jer ukoliko netko naknadno izađe s optužbom, u startu se smatra da laže. Međutim, istraživanja su pokazala da čak 60% žrtava seksualno napastovanje prijavljuje tek nakon određenog vremena! Razlozi su šok, sram, strah od prepričavanja cijelog slučaja nepoznatoj osobi, strah da napadač neće biti uhićen, strah od suočavanja s napadačem…. Stanje u kojem se žrtva nalazi nakon napada je izuzetno teško, stoga hitno ne prijavljivanje slulaja ne znači da se on nije i dogodio.
No comments