Konačno smo dočekali hrvatski film koji je mamac za gledatelje, i koji ne samo da osvaja akcijom već i brutalnom realnošću
Hrvatski filmovi, koliko god kvalitetni bili, nikada nisu bili mamac za publiku – osim ako je riječ o komedijama za mase poput Kako je počeo rat na mom otoku. Hrvatski redatelji su se uglavnom pokušavali uhvatiti u koštac s nekim temama koje su oduševljavale kritičare, ali ne i filmsku publiku, a pravim čudom Domovinskog rata se malo tko hvatao. Obično bi film samo dijelom bio vezan za razdoblje s početka 90-tih, ili bi se dirao kontroverzi iz rata, ali pravi akcijski film o borbama iz našeg rata za neovinost iz nekog nepoznatog razloga nikada nije snimljen. Sve do sada…
Jesen se približava a rat u Hrvatskoj sve više jača. U selu Kusonja, u blizini Pakraca, A satnija 105. brigade ZNG-a odlazi improviziranim oklopnim transporterom u izviđanje. Misleći da u selu nema nikoga, hrvatski vojnici ulaze u samo selo ne znajući da im Srbi spremaju zasjedu. Nakon što oklopni transporter bude pogođen, vojnici su se prisiljeni skloniti u napuštenu kuću (broj 55) gdje okruženi pokušavaju dočekati pojačanje koje će ih izvući…
Broj 55 je film inspiriran stvarnim događajem s početka rujna 1991. godine kada je 20 hrvatskih vojnika nakon cjelodnevne opsade pobijeno od strane znatno brojnijeg neprijatelja. Broj 55 ujedno nije samo akcijski film, već i ratni film, a pravi ratni filmovi ne donose samo akciju, nego imaju i zadatak prikazati sve strahote ratova. Mnogi u tome i pogriješe, prikazujući rat kao borbeni spektakl, veličajući jednu stranu i pretvarajući drugu u hrpu vojnika upitne inteligencije, morala i hrabrosti, te pretvarajući likove u superjunake koji uspješno izbjegavaju metke (podsjetimo se samo posljednjeg primjera – Furyja). Srećom, tu grešku nije napravio i redatelj Kristijan Milić koji je apsolutno savršeno odradio posao. Rat je nešto tragično, i nešto u čemu nema sretnih završetaka. Znao je to i Milić koji nam film započinje njegovim krajem – odmah odajući da će priča završiti tragično. Koji rat uostalom nije tragičan?
Naši vojnici, većinom momci u 20-tim godinama koji su golobradi, i bez iti malo obuke, uzeli puške i pošli braniti domovinu su upravo to – golobradi žutokljunci koji su preko noć imorali postati muškarci. Nema Ramba, nema super vojnika koji će sam pobiti cijeli garnizon neprijatelja. Milićevi likovi su ljudi od krvi i mesa koji ginu kao golubovi. Međutim, to što nisu superjunaci, ne znači da nisu i heroji. Pa tako Milić na nenapadan način pokazuje da su svi heroji – iako su neki mogli pobjeći, ostali su ne želivši napustiti ranjene i poginule. A to rade samo heroji!
Milić ujedno nije upao u klopku u koju su upadali mnogi, stvaravši izrazito politički film. Milića politika ne zanima, pa film niti ne pokušava objasniti zašto je do rata došlo, baš kao što niti ne pokušava demonizirati neprijatelja. Broj 55 nije tu da huška i priziva stare mržnje. Broj 55 je tu da oda počast 20-ici izuzetno hrabrih vojnika, i da pokaže pakao kroz koji su prošli.
Radnja filma se ne vrti oko jednog lika (kao što se Pad crnog jastreba vrtio oko Josh Hartnetta) pa je brojna glumačka ekipa dobila podjednako vremena na ekranu. Sve glumce smo već viđali po brojnim serijama i filmovima, casting za film je bio na visini zadatka i baš svi su se dobro snašli u svojim ulogama. Ipak, moramo istaknuti Marka Cindrića kao Crnog, koji posebno u drugom dijelu filma briljira svojim prikazom emocija vojnika u bezizlaznoj situaciji, Marinka Prgu koji je posebno uvjerljiv kao badass veteran, te Darka Milasa čiji crni humor je posebno osvježenje u ovom inače turobnom filmu.
Da, Broj 55 jest turoban film, ali rat sam po sebi jest turoban. Kristijan Milić je baš s tom realnošću napravio pun pogodak – Broj 55 je nevjerojatno uvjerljiv (čak su i dijalozi tako prokleto uvjerljivi) da ćete se bez problema moći uživjeti i početi promišljati kako bi vi reagirali da ste u njhovoj situaciji. A to je najveći kompliment koji možete dati nekom redatelju i glumcima! A kompliment su mu dali i kritičari koji su ga na Pulskom filmskom festivali nagradili sa čak osam Zlatnih arena!
Koliko je film uvjerljiv i emotivno jak, najbolje ćete shvatiti na samom kraju kada iz kina svi počnu izlaziti u tišini i bez riječi, i to nakon što se odgleda niz slika poginulih branitelja u čiju čast je i snimljen film. Dok se inače na filmovima svi počnu dizati odmah čim se pojave prva slova, ovdje su svi do jednog odgledali odjavnu špicu. Emocije su jednostavno proradile…
Broj 55 je prvi film u nizu od ukupno šest filmova o najvažnijim bitkama Domovinskog rata. Sudeći po prikazanom, bolju uvertiru nismo mogli imati, a ovaj će film, uvjereni smo, biti upisan zlatnim slovima kao prvi pravi hrvatski akcijski (ratni) film.
No comments