Nakon osvajanja US Opena i zgusnutog programa presica, sponzorskih obveza i novih turnira, Marin Čilić je uspio odgovoriti na nekoliko naših pitanja
Marine, sad kad je već prošlo neko vrijeme od osvajanja US Opena i dojmovi se malo slegli – kakav je osjećaj biti pobjednik jednog Grand Slam turnira?
Da, prošlo je nekoliko tjedana i dojmovi su slegli, ali osjećaj je jednako nevjerojatan. Nakon samog osvajanja, pa čak i cijela sljedeća dva tjedna sam imao toliko obaveza, intervjua, pressica da nisam ni bio svjestan kako veliku stvar sam napravio. Sada sam se vratio treninzima, turnirima i sve je po starom, samo sam Grand Slam pobjednik, nije loše…
Što vam je prvo prošlo kroz glavu kada je dijagonala na meč loptu pošla baš tamo gdje je trebala, a sudac izgovorio „game, set, match“?
Kroz glavu mi je prošla samo radost, nevjerojatan osjećaj veselja i ponosa, znajući od tog trenutka da će puno stvari u mojoj daljnjoj karijeri biti drukčije. Sav trud, uloženo vrijeme, odricanja, treninzi, sve se isplatilo i donijelo mi najveću nagradu u mom životu. Prelijep osjećaj.
Koliku je ulogu prije samog meča imao Goran Ivanišević u svemu, koji je slučajno ili ne, svoj Grand Slam osvojio također u ponedjeljak?
Odmah sam komentirao da su ponedjeljci očito čarobni za Hrvate. Nema toga što vam trener može reći ili ne reći prije meča da previše utječe na ishod, iza nas su mjeseci i mjeseci napornog rada i truda, koji su se vratili na najljepši mogući način – osvajanjem US Opena. Dao mi je par savjeta da se pokušam opustiti, uživati na terenu i biti svjestan da je i protivniku jednako teško. Ali najbitnije stvari su već napravljene u mjesecima i danima prije finala…
Sada ste Grand Slam pobjednik, i gleda vas se drugim očima, hoće li vam to stvarati veći pritisak? Koji su daljnji ciljevi?
Očekivanja će se sigurno promijeniti, ali ono što sam naučio, u sada već dugoj karijeri, je da se ne treba zamarati očekivanjima i stvarati sam sebi pritiske. Bavim se onim što najviše volim, uživam u tenisu, kada rezultati dođu motiv postaje još veći, ali i u teškim trenucima, osjećaj treninga, napretka je stvarno neprocjenjiv. A vjerojatno je tako i svim ljudima koji rade ono što vole.
Koje su vaše rutine pred početak susreta, dok ste u svlačionici? Slušate li neku glazbu, čitate li… Koliko je uopće teško iščekivati susret, tj. čekati da onaj susret prije vas završi?
Nemam neke pretjerane rutine, najčešće pokušam jesti prije meča tako da ako meč bude dug, da ne budem preveliki broj sati bez hrane.Istegnem se, skoncentriram na meč, prođem par taktičkih detalja sa trenerom i čekam početak susreta.
Koji je vaš program treninga?
Program treninga za tenisača obuhvaća sve. AKo želite biti u vrhu, morate trenirate sve. Od treninga snage u teretani, izdržljivosti, brzine, agilnosti, istezanja, prevencije, mnogo toga. Pokušam u svakom tjednu obuhvatiti sve potrebne treninge za moje tijelo, ponekad to nije jednostavno kad smo na turnirima jer nemamo svugdje iste uvjete, ali kad sam u pripremnim periodima, radimo na svemu.
Tenis ima svoju glamuroznu stranu, ali ima i onu koju ljudi ne vide tako često – koliko je odricanja bilo potrebno da dođete ovdje, i što vam je najteže padalo?
Da, tenis ima glamuroznu stranu kao i svi događaji koji privlače veliki broj gledatelja, ali posebnost tenisa je baš u toj drugoj strani koja je često nemilosrdna. Putujete 365 dana u godini, živite po aerodromima i hotelima, nakon meča (kakav god on bio) već sljedeći tjedan kreće drugi, ali kao što sam rekao, sve je to manje važno kad uživate u igranju. Odricanja su bila velika, nije bilo ‘normalnog’ djetinjstva, odrastanja, školovanja, ali mislim da je nas tenisače taj tenis odgojio i naučio nas najvažniju lekciju od svih, a to je da se stvari ne postižu prečicama, već samo predanim radom i trudom se mogu dogoditi velike stvari i onda kad se jedna takva dogodi – kao što je osvajanje US Opena, sva ova odricanja imaju smisao i na njih gledate kao dar, a ne kao kaznu.
Koliko vremena imate za sebe? Ako ste recimo u New Yorku, koliko imate vremena za vidjeti sami grad i posvetiti se samome sebi?
Ovisi od grada do grada. Konkretno New York mislim da znam dosta dobro, puno sam toga vidio, isto je s Parizom, Londonom, Melbournom. U biti, kada su veći turniri u pitanju onda u istom gradu budem 2-3 tjedna, a na manje turnire često dođem dan, dva prije početka i čim završim s turnirom traži se karta i idem dalje. Ali barem u svakom gradu znamo dobre restorane (smijeh).
Koji je grad ostavio najveći dojam na vas?
New York! Zar bi mogao biti neki drugi? Šalim se, ali doista NY ima tu jednu posebnu energiju koja osvaja i svaki put s veseljem odlaziš tamo. Meni se još sviđaju i australski gradovi – Sydney, Melbourne..
Znate da vas moramo pitati – koliko vremena uspijete posvetiti Kristini? Ona je pravi dragulj! Znate li da je bila najseksi Dubrovkinja upravo po izboru Kulta?
Kristina i ja smo već dugo zajedno i pokušavamo isplanirati vrijeme na najbolji mogući način, nije jednostavno zbog putovanja, ali uvijek se nađe način kad se hoće. Znam da ste je baš vi izabrali za najseksi Dubrovkinju, i ona zbilja jest pravi dragulj!
No comments