Anita i ja smo provele vikend radeći kao ring djevojke, a naravno da su mi pri ulasku u ring svi vidjeli pola guze!
„A kad počnemo nositi runde, naravno pol guze mi je van jer je haljinica takva da neće biti dobro ako je povučem prema dole“
‘Anita! Vamo je 02. Dođi.’
Blejimo kao telad po aerodromu pokušavajući se snaći. Ok, imam pedeset misli u glavi, ali ne mogu vjerovati da sam sa 17 godina samostalno otišla za Ameriku. Sada mi šifre djeluju kao mikenski alfabet.
Na check inu ispadamo urnebesno mudre nakon što na šalteru doznamo da je jedno sjedalo do prozora a, drugo do prolaza. ‘Aaaa što nismo zajedno?’ Prekasno sam skužila, riječi su već izrečene. ‘Da, skupa ste. Jedno sjedalo je do prozora, a drugo, dakle, ono do njega, je do prolaza.’ Pokunjim se i nastavim tipkati na mobitel, dok nam se pola reda smije. Tokom leta sam pod izlikom straha iskoristila priliku i detaljno ispipkala Anitu. Dobro da je let i prošao samnom jer su mi pobacali kreme za sunčanje. Odprotestirala sam svoje , a carinik me pogledavao ispod obrva. Ali ne na sexy način. U Dubrovniku nas je dočekao prekrasan hotel. A bazen… a drugi bazen.. a pivo.. jedno..drugo.. peto.. Anita je skoro završila u žbunju. Ne znam kako smo to uspjele, ali smo se izgubile ispred hotela. Brat bratu, ne sjećam se ni zašto smo preskakale zidiće. Klasika, malo smo uzurpirale druge goste i djelatnike, a onda otrčale na presicu. Dok se dečki važu, mi se trudimo djelovati normalno. Ljutito se odmjeravaju, a ja se prisjećam da me bivši tako pogledavao. Kad ono. Ooo kao ono. Oko mi se paraliziralo. Neki ljepotan se stvorio preda mnom. Blejim i ne vjerujem. Čovječe, ne možeš s takvim licem šetati po svijetu. Motiram Aniti ‘Je*o majku što je dobar.’ A ona odmah kima glavom. Nisu ni naši borci loši. Impresivni su, nabijeni. Veliki. Pogotovo glavna borba. Veliki crnac i još veći, naš dečko. Vesele i nasmijane nakon snimanja se povlačimo na terasu hotela. Prebacujemo se u potpuno drugačiji mod. Ti trenutci, ta životna idila: mladost, opuštenost i bezbriga, nešto je što bi se moglo nazvati intergriranim životom. Mjesec je pravio sjene i odražavao oblike rubove stolica, lijeskanje vode, njene duge noge i boce alkohola. Opuštene se povlačimo u krpe jer nas sutra čeka veliki dan.
Iz jutra sve po starom. U petu brzinu i na najglasnije. Kako bezrazložno slovim kao bezosjećajna, tokom ručka se zagrcnem, a Anita umjesto da pomaže stane vrištati: ‘Moram slikati!! Vidim ti suzeee!’ Preživljevanje smo proslavile prženjem na bazenu i skakanjem po luftićima. Kako vrijeme odmiče, već nas lagano trese strah da ne zapnemo u ringu. Ma nije meni zbog sebe, nego da ne osramotim obitelj. Da ne kaže mater ocu – nu kakvu seljanku si mi uje*ao. U tim mislima me upravo mama prekida svojim pozivom: ‘Samo polako, nemoj pasti. Pa što ako ti vide gaćice, kao da nisu već na internetu. A i da padneš, što te boli k*rac. A Je*te, nek ti se malo rugaju. Rugaš se i ti sa svima.’ Istina. I evo nas. Sjedimo i čekamo da borbe započnu. Do mene doktor. Legenda neka. Kreveljimo se , a trema mi popušta. ‘Imaš ti dečka gospodična?’ ‘ Strašno mi je za priznati ali, mene nitko neće. Nemojte širiti dalje da ne ispadnem bijednica. Oko mene pod milim Bogom nitko normalan. Samo neki milijarderi.’ Poskakuje na stolici od smijeha :’Jadnaaa evo mi te baš žao.’ Pokušavam mu objasniti tragediju, ali on misli da se zezam. A kad počnemo nositi runde, naravno pol guze mi je van jer je haljinica takva da neće biti dobro ako je povučem prema dole. Ipak, sve prolazi odlično. Pitam doktora jel se puno vidjelo, a on me ne laže. Zarumenio se i govori: ‘Ne brini se. Lijepo je za vidjeti.’ Komentator isto kima: ‘ Ja sam gospodin pa nisam gledao.’ Kad ono, eto ti ga na. Onaj ljepotan ispada trener il nešto slično. Uglavnom naguzio je svoje prekrasno dupence dva metra od mog nosa. Gotovo pa me ometa da pratim borbe. A borbe su ludilo. Poglavito MMA. Nosim runde i gazim po krvi. Baš pomišljam kako bi bilo fora da naš dečko pobjedi životinju. Na sveopće oduševljenje u par sekunda to i učini. Sve je prošlo vrhunski. Mi se nismo raščetvorile, borci nisu ozbiljnije ozljeđeni, favoriti su pobjedili. Sljedi after s Moralesom u jednom dubrovačkom klubu. Tu smo sa Snježanom, našom novinarkom, njezinim suprugom, organizatorima i još par boraca. Izvan ove vesele družine, ovog stola, ovog smijeha, kao da drugog svijeta ni ne postoji. Osvrnem se, a cure iz žbunja mi nema. Instant posijedim kad je napokon ugledam. Zgrabim je i dovučem natrag. ‘Anita ima da si mi cijelo vrijeme uz guzicu. Ako hoćeš na šank, na wc, slikati se, štogod, ima da me uhvatiš za ruku i idemo skupa. Ok?’ Ja joj ozbiljno govorim, a ona mene zadivljeno gleda i trepće: ‘Kako ti mene primiš, a ne one muške pič*e!’ Pažnju mi krade neki samaritanac. Vuče me za lakat. On bi me vodio na more. Dečko je nedokazan. Sad je već počeo nuditi pare. ‘Znate što ću ja vama reći… Pobrkali ste lončiće, prodaja seksipila i prodaja seksa su dva potpuno različita pojma. Ja sam mrtvo puhalo, shvaćate? Ja samo lajem.’ ‘Ali ja sam taj i taj, mogu ti dati…’ Ne da mu se ni iz petog pokušaja lijepo dokazati i što mi preostaje nego u glavu: ‘Ma moš’ ti meni prodavat priču, al ja tebi neću tijelo. U grosso modo i marš! Pusti me da ločem u miru.’ Jedan dečkić iz ekipe mi prilazi vidjevši da sam tužna. ‘Što je bilo? Jel ti netko nešto napravio? Ružno rekao?’ Gledam njegovo milo lice i sve me boli srce dok izgovaram te riječi: ‘Konobar me ne doživljava.’ ‘Što ti se sviđa konobar?’ zabrinuto će. ‘Još žalosnije. Čaša mi je prazna.’ Večer prolazi u smijehu ‘Od Rusije do Amerike sve pijuckaju martinije i koktele. Ona u klubu pije pivo. I to na gajbe.’ O da, i tako se u šest vraćam doma, a u sedam sam već budna. Uglavnom ludilo. Sve super, sve naj. Jutro prolazi brzo, opet preživljavamo let, što se da zaključiti, a na aerodromu nas čeka veliki ćelavac s lančinom oko vrata. S crnim jeepom. Uopće ne djeluje kao da nam je pimp. Evo uopće.
Foto: Ivan Balić Cobra
No comments