Kako je nastao hot dog

0

Već sam spomen hot doga priziva ljeto, pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje od druge polovice 19. stoljeća slovi za jedno od najpopularnijih jela

 

I dok kobasica pripada najstarijim poznatim mesnim prerađevinama, suvremeni hotdog nastao je tek kada se kobasica, najčešće od svinjetine i govedine, smjestila u duguljasto, meko pecivo.

Unatoč demokratičnom karakteru, ova se kulinarska uspješnica, koja se uz mnoštvo dodataka ipak tradicionalno uživa najviše sa senfom i kečapom, ogrnula i s nešto hollywoodskog, pa čak i kraljevskog glamura. Krenemo li tragom toga ukusnog jela neobična naziva (hotdog, eng. vrući pas), naići ćemo na pregršt zanimljivih legendi i priča.

Premda prvi spomen kobasice nalazimo u Homerovoj Odiseji još iz 9. stoljeća prije Krista, smatra se da je prvu načinio Gaj, kuhar rimskog cara Nerona, 64. godine nove ere. U starom Rimu svinje su se izgladnjivale tjedan dana prije klanja i pripreme za jelo. Prema legendi, za carsku je trpezu jednom prigodom ispečena svinja kojoj nisu bile odstranjene iznutrice.

Kako bi provjerio da li je pečenka prikladna za jelo, kuhar je nožem rasporio trbuh životinje iz kojeg su ispale iznutrice. Bile su prazne od izgladnjivanja, ali i napuhnute od topline, što je Gaju bilo posebno zanimljivo. Crijeva je napunio mješavinom mljevenog mesa divljači i govedine te žitom i začinima te podvezao u pravilnim manjim razmacima. Tako su nastale prve kobasice.

Kobasica je od tada prevalila dug put ugnijezdivši se u njemačkoj kulinarskoj tradiciji u svoj množini svojih inačica. Iako je ceh mesara u Frankfurtu 1853. godine predstavio začinjenu i dimljenu kobasicu pod imenom „frankfurter“, taj je njemački grad prije 30-ak godina obilježio pet stoljeća od nastanka kobasice koja nosi njegovo ime i gdje je, prema predaji, nastala samo pet godina prije nego što je Kolumbo zakoračio u Novi svijet.

Prema drugoj legendi, popularnu je kobasicu osmislio mesar JohannGeorghehner iz Coburga potkraj 17. stoljeća, koji je kasnije otputovao u Frankfurt kako bi promovirao novi proizvod. Frankfurter je postala poznata i pod imenom „dachshund“ ili jazavčar, na kojega podsjeća zbog tankog i dugog oblika. No 1805. godine Bečani su pokušali osporiti podrijetlo ove kobasice tvrdeći da je upravo habsburška metropola (njem. Wien) mjesto nastanka slavne „wienerwurst“ (njem. wurst, kobasica), kako se još naziva.

S njemačkim je emigrantima ova kobasica svoj novi dom našla u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je dobila i svoj ogrtač u obliku duguljasta mekog peciva. Njemački je mesar Charles Feltman 1867. godine otvorio prvi ulični štand na Coney Islandu u Brooklynu u New Yorku na kojem je prodavao „dachshund“, kobasice u pecivu, kao brzi i jeftini obrok namijenjen masama.

Upravo će pecivo doživjeti svoju preinaku trinaest godina kasnije kada je Anton Feuchtwanger prodavao vruće kobasice na ulicama St. Louisa u Missouriju. Kako ne bi opekli ruke, kupcima je davao i bijele rukavice koje nitko nije vraćao, stoga je njegova praktična supruga savjetovala da kobasice prodaje u prerezanom dugačkom i mekom pecivu i još k tome angažirala svojeg brata pekara da ga osmisli i izradi. Tako je nastao hotdog kakav poznajemo danas.

Već je 90-ih godina 19. stoljeća bilo znano kao hotdog jer se 1894. godine u Yaleu prodavalo iz tzv. „dogwagons“ (pseća kola), što je bio sarkastičan naziv zbog sumnje u moguće podrijetlo mesa. Nastanku imena ipak je kumovao drugi događaj.

Do tada su se slavne kobasice u pecivu ustalile kao omiljeno jelo tijekom bajzbolskih utakmica na kojima su potencijalnim kupcima prodavači izvikivali da kupe „dachshund“ kobasice dok su još vruće. Prizor je 1901. godine nadahnuo Tada Dorgana, sportskog karikaturistu New York Journala da nacrta karikaturu kobasica u pecivu koje laju poput jazavčara. Ne znajući ispravno napisati „dachshund“, jednostavno je napisao „hotdog“ i tako je popularno jelo kršteno novim imenom.

Ipak, najzaslužniji za populariziranje hot doga u SAD-u bio je židovski emigrant iz Poljske NathanHandwerker koji je, nakon što je godinu dana radio za Feltmana, 1916. godine osnovao vlastiti Nathan’s Famous, Inc. koji do današnjeg dana slovi za najvećeg opskrbljivača glasovitog jela.

Tajnim receptom i dvostruko nižom cijenom od Feltmanove postigao je velik uspjeh. Zanimljivo je da je kao pomoćnicu zaposlio i izvjesnu ClaruBowtinelli, koja je 20-ih godina prošlog stoljeća zabljesnula kao ClaraBow, jedna od najvećih zvijezda nijemog filma. Svojedobno je i legendarna MarleneDietrich izjavila da njezin omiljeni obrok čine upravo hotdog i šampanjac.

Koliko je jelo bilo popularno, svjedoči i činjenica da je odlučeno da bude posluženo na pikniku koji su predsjednik Franklin D. Roosevelt i supruga Eleanor trebali upriličiti 1939. godine na svojem imanju u Hyde Parku u državi New York u čast posjeta britanskog kralja Georgea VI. i njegove supruge.

O izboru jela naveliko se raspravljalo, jelovnik je objavljen u New York Timesu, a mnogi, uključujući i majku predsjednika, nisu skrivali zabrinutost zbog njegova mogućeg učinka na dignitet države. No piknik je postigao uspjeh i kralj ne samo da je bio oduševljen Nathanovimhotdogovima, već je zatražio još!

Amerikanci su bez sumnje najveći potrošači hot doga, a najviše ih pojedu između Dana sjećanja (posljednji ponedjeljak u svibnju) i Praznika rada (prvi ponedjeljak u rujnu), što je ujedno i vrijeme sezone bejzbola.

Srpanj je proglašen nacionalnim mjesecom hot doga, a tijekom proslave Dana nezavisnosti 4. srpnja, inače najvećeg hotdog blagdana, pojede ih se više od 155 milijuna! S Danom nezavisnosti, koji je ovog vikenda obilježen u SAD-u, pravo je vrijeme da i mi upotpunimo roštilje tim američkim kulinarskim klasikom koji je simpatično opisao Laurence J. Peter riječima: „Najplemenitiji među psima (dog) jest onaj vrući (hotdog); hrani ruku koja ga grize.“

 

Tekst preuzet s vecernji.hr.

About author

Večernji

Prvi portal neke novinske kuće u Hrvatskoj stavlja naglasak na kvalitetu tekstova, točnost i pouzdanost informacija. Kliknite vecernji.hr!

No comments

Savjeti za kombiniranje veste i jeansa

Proljeće je vrijeme kada teške zimske slojeve zamjenjujemo laganijim proljetnim, te počinjemo proces „skidanja“ koji će završiti u ljeto. Baš ovo prelazno vrijeme je idealno ...