Što se čuje nakon što mi muško kaže: ‘Volim te.’ ‘Ena? Enaaa? Gde ideš? Zašto trčiš? Enaaaaaa vrati se!!’
„Pri tom je vodio popis za svaki obrok koji mi je tokom tog pokušavanja priuštio, piće, gorivo. Dostavio mi je i točnu računicu po danu koliko je potrošio novaca i vremena pokušavajući“
U ovom divnom momentu, na praznik rada, dok je nebo bijelo od prhke koprene cirusa, sjedim uz laptop, smirujuću glazbu, čašu vode i sedam vrsta čokolada. Sine mi ideja – Zašto ne bi posvetila malo teksta bolesnicima? Da ne budem nezahvalna, ipak oni meni posvećuju svoju pažnju cijeli život. Baš me prije par dana pitao jedan dečko – odakle toliko psihopata oko mene? Istina je da ne znam ni sama, al nanjuše me k’o svinja tartuf. Ovo bi mogao biti moj najduži tekst ikada, ali obećavam da ću se probat kontrolirati.
Ne osjećam se dovoljno samoubilački raspoložena da bi navela konkretna imena i podrobne opise tih muškaraca, odnosno, osoba drugog spola, da sačuvam dostojanstvo izraza ‘muškarac‘. Moram se također ograditi, neki primjerci nisu medicinski slučajevi, već samo paćenici. Nedajte se zbuniti, nisu ništa manje iritantni.
Započet ću s najblažim rangom – plačipičke. Samilost? Pobogu što ljude nagna na izjave: ‘Joj meni je tako milo kad te vidim tako nježnu oooo, ta tvoja ručica bolesna, to što stalno trčiš, umaraš se, oooo. ‘ Taj duboki, naricajući oooo odzvanja i odzvanja… Da ga lupim nečim metalnim vjerojatno bi proizvela isti zvuk. Taj ‘Ooooo.’ budi u meni , ma ne znam što budi, al’ skuplja mi usne k’o da sam zagrizla nešto kiselo i zateže facu bolje od inekcije botoksa.
Vusaaaa i ajmo dalje. Sljedeća iritantna stvar: muške suze. Isusa ti Boga. Frajer bi se trebao osjetit posramljen, ogoljen, čak i ismijan. S razlogom. Pa ne možeš mi to raditi. Samopoštovanja malo, hello. Gleda on mene pogledom gladne mačke i sve trepće kroz litre suza. Bala mu se s nosa slijepila i sad već curi po usnama. Jada se patnik da ga ja mučim. A muči njega očita gangrena u nekom dijelu lubanje. Ma što taj molim te očekuje? Što je to način da mi se stavi soli na rep? Što stvarno? Niente da far. Ne da se samostalno diskvalificirao, nego je izvadio nepovratnu šup kartu u jednom smijeru. A ta vrsta senzibilnih bolesnika nikada nisu izdvojen slučaj, svi prate isti obrazac ponašanja. Organski vezano, nakon spoznaje da je ispao budala, i da sam ja vidjela da je on budala, slijedi period klačenja između ljubavi i mržnje. Nikako dečko da se odluči dali me voli ili mrzi. Vriskovi, plač, proklinjanja, zapomaganja i obožavanja, molitve za oprost. Rekoh:’ Nisam ja Bog, na njemu je da prašta, ja mogu samo da sudim.’ Pa opet kakofonija. Fascinirana sam i sama. Gle, pa ja tu sjedim i slušam. Već me lagano i lumbago hvata. Časak se obraća meni, čas stropu, Bogu, zraku oko nas ili pak susjedima. Ostala sam u neznanju, jer sam zaključila da nije primjereno prekidati ga. I tako ja grickam usnicu, promatram ispuckani lak na noktima. Tako mi i treba kad ne želim dati više od 30kn za kvalitetniji. Ni tri dana ne izdrži. O gle zanoktica! Gric gric, mm bolje. ‘Kakvo si ti smeće! Kakvo si ti smeće od čovjeka! ‘nastavlja psiho. O prošlo je oko 24 minute. 24 nepovratne minute! Pod kožom me nešto počelo svrbiti. Sada već 25! Mora da i ja posjedujem neko nervno oštećenje kad sam još tu. Rekoh: ‘Stari moj, meni ovo ne treba u životu.’ Opet ridanje i zapomaganje: ‘Ali ja te hoću. Ja te trebam.’ Neka samoubilački opasna degenercija. Nope, tebi ne trebam ja. Tebi treba kvalitetno liječenje. Pomislim. ‘Bit će sve u redu’ izgovorim.
A evo primjera i pravog prihopata. Upoznala ja jednom davno divnu osobu. Radili smo skupa, bio je s mojom frendicom i samnom par puta vani, kreveljili se i zabavljali…dok… Dok nemam pojma koji vjetar je puhnuo, ali u njegovoj glavi je nešto kvrcnulo i govori on meni: ‘Zaljubljen sam u tebe.’ Onako, ravno u rebra. Ja mu fino i ljubazno objasnim da ga doživljavam isključivo prijateljski. I sve kao ok. Je krasni kur*c ok. Vrlo brzo smo se pomakli na novu razinu. Romantični elementi su se iskazivali uhođenjem pred mojom kućom, praćenjem s kim sam, gdje sam i neprekidnim pozivima. Ma zdrava ljubav na najjače.
Ali! Ako ste pomisliti da je taj lud, eee da ja vama kažem što znači biti lud… Nema ime, nema prezime, a hvala Bogu ni nema ga više u mom životu. Pala je oklada, da li će me uspjeti odvući u krevet. Pri tom je vodio popis za svaki obrok koji mi je tokom tog pokušavanja priuštio, piće, gorivo. Zatim se prijatelju jadao kako mu ne ide po planu i žalio kako ‘ova kur*a ne da’, a s prošlom je išlo glatko. Dostavio mu je i točnu računicu po danu koliko je potrošio novaca i vremena pokušavajući. I pri tom dobio živčani slom. Nakon što je shvatio da se zaljubio, dobio je još jedan živčani. Kad je dotična odgmizala, u svoj svojoj veličini je došla do izražaja kombinacija poremećaja ličnosti i sociopata. Idilično razdoblje u kojem mi je na maštovite načine pokazivao svoju neizmjernu ljubav i opsesiju. To se možda učinkovito istjeruje egzorcizmom, al ja drugog riješenja doli policije nisam smislila. Da nisam, moglo me se odmah staviti u lijes i bacit u raku. I to sve uz prigodni natpis: ‘brate mili nije mogla više’. Eto, priznam, znam i ja za pojam rezignacije. Eee dragi bolesnici, ima vas više po ulicama, nego u ludarama.
A sljedeći slučaj… … moram malo zastati i dobro se zamisliti. Ovdje ću ipak morati započet sa svojim tipičnim: Bože sačuvaj. Da spomenem briljantnu ideju serenade pod mojim prozorom, kad na večer napokon dovučem svoje umorno dupe u stan i sve što želim je pojesti jedini obrok u danu i zaspati u tišini NIJE romantično ako vam netko zavija pod prozorom. Možda je romantično, doduše, ali ja sam kriva osoba za to i definitivno je on kriva osoba da to meni radi. Zašto pišem o patetici kad je tema patologija? Jer je bolesno kad vam to lik želi prirediti nakon što ga je policija odvukla. Nakon što vam vrišteći da do znanja da posjedujete retardirani primoštenski mozak, da će vam sabotirati karijeru za vaše dobro, kako su svi vaši frendovi idioti, kako će ih dati u novine, uništiti im poslove, kako će vas pretući da vam utjera pamet u bolesnu glavu, kako ste sebični (jer ne želim vezu s njim), kako ste glupi (jer ne želim vezu s njim) i kako ne kužite koliko on vas obožava (jer to nemam s čim skužiti). Eee, zato spada pod patologiju.
Argument zajednički svima: ‘Nisam ja lud. Ti si me izludila!’ Mamić bi imao prigodnu za dodati.
Foto: Tomislav Imprić
No comments