Ona je mlada, zgodna, uspješna i komunikatvna djevojka koja osvaja Hrvatsku
„Oduvijek sam željela istaknuti nešto drugo na sebi, a to nije imalo veze s izgledom, no bila bi neiskrena da kažem da plava kosa, zelene oči i dobar ten ne pomažu u kontaktu s ljudima“
Kada je odluka pala da vi preuzimate DFWZ, jeste li ipak osjetili strah od novog izazova?
Moja mama se s godinama zasitila posla u showbusinessu, jednostavno je osjetila da je vrijeme da se aktivnije posveti nekim drugim projektima poput serije svojih kuharica od kojih su sad dvije izašle kao blagdanski pokloni na svim kioscima. Ja sam od samih početaka DFWZ-a njoj bila pomoć u organizaciji, a kako sam kao mlađi član tima prigrlila nove trendove u oglašavanju, marketinškoj komunikaciji, društvenim mrežama i svim ostalim popratnim, novonastalim alatima promocije,već sam duže vrijeme bila zadužena za inovacije na projektu i općenito dio posla vezan uz promociju. Stoga je logičan slijed bio da preuzmem i tu službenu titulu direktorice od nje, ali ne kako bi primarno preuzela sav posao i svu odgovornost koja ide uz nju, nego više kako bi postala mlađe lice koje svi povezuju uz DFWZ. Sve u svemu, mama je i dalje tu, kao najveća podrška i kao osoba koja jednim pozivom riješava sve probleme. Što se tiče straha, izazova se, kao ni posla ne bojim, puno se više bojim činjenice da se ne znam odmarati i da mi treba mjesec dana odmora da bi se konačno opustila i ne mislila na posao.
Koliko je teško u današnje vrijeme recesije organizirati veliki događaj poput DFWZ-a?
Naravno da je puno teže nego prije pet, šest godina i to će vam reći svaki organizator događanja pa i puno manjih. Ne samo zato jer su budžeti manji nego jer vlada opći osjećaj nezadovoljstva i ljudima moda, modna događanja i mnoge lijepe i pozitivne stvari ne pružaju isti osjećaj sreće i zadovoljstva kao nekad. Kad nemate novaca za osnovne potrebe, teško da će vas zanimati moda. Upravo je to najgori element koji je donijela kriza – da se ljudi ne raduju jednako stvarima koje radite. S druge strane, nama je najvažnije da je financijska konstrukcija projekta unaprijed zatvorena i da imamo odličan, kvalitetan tim mladih ljudi koji taj projekt žive. Kada imate kolege koji doma nose posao i iskreno se raduju, ali i nerviraju svim usponima i padovima u poduzeću, znate da imate odličnu ekipu i da će projekt, unatoč vremenu recesije opstati još dugo, dugo godina.
Koliko je DFWZ velik projekt? Objasnite našim čitateljima kako nastaje cijeli projekt, dakle od prve ideje do konačnog proizvoda?
Sve kreće puno, puno prije sa slaganjem financijske konstrukcije i traženjem partnera s kojima se onda radi na razvijanju njihovih aktivnosti kroz projekt, zatim se radi na sadržaju i programu – dakle domaćim i stranim dizajnerima, zatim na slaganju neke komunikacijske strategije – od službene kampanje do komunikacije putem svih mogućih kanala poput društvenih mreža i naših medijskih partnera, zatim se osmišljavaju neke dodatne kreativne i zabavne aktivnosti, scenografija, partiji i finalno se kreće u operativu od castinga, press konferencije do samom eventa koji ne završava s poslijednjim danom revija već s razno raznim izvještajima, slaganjem press clippinga, a nekad i završnim partijem i eventom. Cijela organizacija traje oko 6 mjeseci tako da čim završi jedno izdanje počinje se planirati sljedeće.
Koliko uopće imate slobodnog vremena za sebe?
Ovisi u koje doba godine – ljeto nakon DFWZ-a provedem skoro cijelo na moru, radeći doduše s mora, ali to mi je vrijeme opuštanja, osim naravno kada organiziramo neke ljetna događanja. Svaki sam dan tada do 12-13h na kompjuteru i onda sam slobodna, to je luksuz koji si ne može svatko priuštiti. Isto tako, 12 mjesec imam jako puno posla, ali ga pokušavam držati pod kontrolom, češće raditi od doma kako mi blagdanski ugođaj ne bi trajao samo par dana. Tijekom ostatka godine pripremam DFWZ, radim na Wall.hr portalu i bavim se organizacijom evenata i odnosima s javnošću za druge klijente, tako da tijekom tijedna slabo imam slobodnog vremena, uglavnom su to vikendi koje koristim za druženja s prijateljima, izlaske, večere, ženske tretmane i općenito sve što propuštam tijekom tjedna.
Kada ste prvi put osjetili privlačnost marketinga, i koje su osobine koje treba imati pravi marketinški stručnjak?
S obzirom da je i moja mama magistrirala marketing, oduvijek sam proučavala njene knjige, a s obzirom na moju pričljivost i komunikativnost bilo je logično da ću se baviti s prodajom iz koje naravno izvire marketing koji je meni najzanimljivija djelatnost kojom se čovjek može baviti. Oduvijek sam znala da ću nakon gimnazije ići na Ekonomski fakultet iako sam prvo željela predati papire i na Pravni fakultet, ali sam od toga odustala jer sam znala da bi bila nekonvencionalni pravnik, a i teško bi branila krive. Što sam se više upoznavala sa svim kolegijima na marketingu, to mi je on bio draži i evo da me sada pitate bi li ponovo išla na fakultet učiti neke novine vezano za cijeli taj dio ekonomije, odmah bi pristala. Moji kolege s marketinga uvelike su se razlikovali od kolega s recimo financija, naša su ‘marketinška’ predavanja oduvijek bila vrlo živa i aktivna, svatko je imao nešto za reći i prava se borba odvijala za pravo na govor, dok je kod drugih suprotno, gledaju samo kako izbjeći aktivnost na satu. Iz toga bi mogla izvući osobine kvalitetnih marketinških stručnjaka – komunikativnost, brzina, znatiželja bez srama, općenito neka aktivnost, strast za onim što se radi te poštovanje kolega i mogućnost timskog rada.
Gdje se, kao ambiciozna osoba, vidite u nekoj budućnosti?
Ufff, to je malo problematično pitanje jer se vidim svuda, a morati ću odabrati kojim putem aktivnije krenuti, ali recimo da se vidim u nekoj velikoj kompaniji kao savjetnik za korporativne komunikacije. Uz to, da imam svoje poduzeće koje se bavi organizacijom evenata, vjenčanja i odnosima s javnošću. Kako trenutno stvari stoje, u planu mi je što prije se ostvariti na poslovnom planu kako bi se mogla nekoliko godina posvetiti politici. Politika kao takve me ne zanima, ali me zanima situacija i država u kojoj živim, a ona nije nikako dobra. Stoga bi se voljela ostvariti najprije poslovno kako bi u politiku ušla iz čistog uvjerenja da mogu nešto promjeniti, pomalo utopistički, ali tako se mijenja svijet, a ne svakodnevnim gunđanjem.
Koliko će teško, jednog dana, biti uklopiti vlastitu obitelj uz sve poslovne obveze?
Moja mama je uspjela i ja joj se divim zbog toga, i njoj i drugim ženama koje to uspjevaju. Kažu da to sve dođe prirodno i koliko god se to meni sada čini teško i gotovo nemoguće, sigurna sam da će i meni doći samo po sebi i da ću sve uspjeti, ipak sam dobar organizator. Trenutno o tome ne razmišljam, nisam osoba kojoj je osnivanje obitelji prvo na listi prioriteta nakon fakulteta. Iako imam skoro 27 godina, smatram se vrlo mladom, na kraju krajeva, osjećam se kao dijete i mislim da dijete ne može imati dijete. U nekoj budućnosti, naravno, obožavam djecu i jako sam obiteljski tip i sigurna sam da ću biti dobra mama…
Mislite li da vam je dobar izgled u dosadašnjoj karijeri više pomagao ili odmagao?
Hvala vam za ovo dobar izgled… Iskreno, ne primjećujem da itko u mom poslu prvenstveno percipira kako ja izgledam. Nitko se prema meni u poslu nikada nije ponašao na temelju izgleda i to kako izgledam smatram ne bitnim za posao koji se bavim. Svoj izgled ne ističem kao nešto važno, dapače, s obzirom da sam se u prošlosti bojala kako bi ljudi mogli reći . ‘ma što će mi ona dolaziti na sastanak, mala plava šminkerica’ odlučila sam se, iz bunta prema tome što ljudi često prvo primjećuju izgled, odjevati vrlo neutralno, pokriveno, bez uske odjeće, uglavnom sam u ravnim cipelama i ne šminkam se previše. Oduvijek sam željela istaknuti nešto drugo na sebi, a to nije imalo veze s izgledom, no bila bi neiskrena da kažem da plava kosa, zelene oči i dobar ten ne pomažu u kontaktu s ljudima. Polazeći ovdje od sebe, ljudi u mom poslu vole vidjeti lijepe, uredne i uređene ljude pa sam sigurna da je i meni to pomoglo u otvaranju nekih vrata u prošlosti, a da ni ne znam.
Vratimo se malo na modu. Tko je po vama kriv za hodajuće vješalice na modnim pistama?
Čini mi se da u Hrvatskoj nije takva situacija i da su naše domaće djevojke uglavnom samo vitke, ali ne i kosturi što mi je izuzetno drago jer volim vidjeti pravu ženu sa svim svojim atributima. Iskreno, ne znam tko je kriv, time se ni ne opterećujem previše, mislim da svakodnevne žene i tu i vani izgledaju normalno, a da manekenke nisu neka referenca na što bi se mlade djevojke trebale ugledati kada govorimo o kilaži. Mislim da je najbitniji odgoj mladih djevojaka i ulijevanje samopouzdanja u mladoj dobi pa da im nikada ni ne padne na pamet neko izgladnivanje. Tko je kriv? Vjerojatno dizajneri i klijenti koji takvim curama daju posao pa ostale djevojke misle da moraju tako izgledati da bi dobile posao, što je očito nažalost tako.
Za kraj, Kult već duže vrijeme traži osobu za marketing, kako da vas nagovorimo da bacite oko i na nas?
Hahaha, hvala na pitanju. Da imam vremena za nove projekte, vrlo bi rado postala dio Kult tima, ali nažalost već imam neke svoje projekte poput Instituta za organizaciju vjenčanja koji su na čekanju jer im se ne stignem posvetiti kako bi stigla.
No comments