Riječ od koje će se svakoj ženi dignuti kosa na glavi!
„Majka je uglavnom uvijek u pravu, ona nikada ne želi zlo. Ona se možda nekad krivo izrazi, pa je mi pogrešno protumačimo. Svaki njezin potez je rađen za naše dobro“
Na temu – ta divna stvorenja – svekrve, navire mi mnoštvo simpatičnih sijećanja. Stoga sam se odlučila malo konkretnije pozabaviti tom problematikom, da stvari nazovem pravim imenom. Tko se do sada susretao s mojim tekstovima, trebalo bi mu već biti jasno da ne pišem partiture ni etide. Dajem pisani oblik sličicama iz života. Dajem na uviđaj čovjeka u sebi, ne sveca. Nešto skroz opskurno pa ipak privlačno, kao u priči o nevjernom Tomi.
Neću reći da sam tada imala nešto manje mozga nego sada, već više zadrške na jeziku. Znala sam odlaziti u kupovinu pravih babskih haljina i đempera koje bi nosila na krštenja, svadbe, obiteljske večere nebi li izbjegla barem ona prigovaranja koja mogu. ‘Ma koliko ti Ena imaš kila? Jer vidim na nisi mršava, a jedeš k’o vrabac. Nije li ti ta haljina ipak prekratka? Ma koliko si ti to visoka? Nije to baš lijepo za jednu curu. Tvoj tata je pomorac, čujem? Znaš što se kaže za djecu od pomoraca. ‘ Opaske i sitne doze otrova tadašnje svekrve, nisu se manifestirale kao velike svađe, ali poput kapanja vrućeg voska koji ne stvara opekline, ipak su neugodno žarile. Da sam sve primala k srcu, imala bi teže komplekse od onih da sam previsoka, debela anoreksičarka koja se pita tko joj je otac.
Što to majke naših dečkiju čini tako zaštitnički, da ne kažem mrziteljski, raspoloženima prema nama, njihovim curama? Što ih tjera na pomisao da je ona prije ili ona nakon nas, dostojniji uzorak i da više zaslužuje tu ulogu? Poduže su liste primjera u kojima svekrve pretjeruju, pa i naše najbolje vrline prikazuju kao mane. Neke se odluče za suptilniji način, dok neke nerijetko posežu za javnim vrijeđanjem, bockanjem i omalovažavanjem. Svaka majka uzdiže svoje dijete i smatra da nitko njega nije dovoljno vrijedan (osim moje, ona ima ogromnu dozu apatije prema mojim odabranicima, uvijek kaže, a jaadan nesretnik.) Sjećam se jedne prigode kada mi je prijateljica pričala: ‘…i donesem joj štrudle od jabuke za Uskrs, a ona meni spominje kako je njegova bivša Dunja svake godine spremala nekoliko vrsta kolača i svi su bili savršeni. Vratim se iz Pariza i donesem joj pepeljaru,a ona opet o toj Dunji kako joj je donosila suvenire sa svih putovanja. I stalno tako. Uvijek neke usporedbe s naglaskom da je ona duplo bolje sve radila od mene. Jeli možeš to zamisliti?!’. Jep, mogla sam. Iznimno lako. Deja vu – Moja svekrva i ja na kauču dok mi ona pokazuje slike bivše cure mog dečka i plače kako su bili divan par, kako se nada da će se pomiriti, jer je ona bila prava za njega. Njezin otac je doktor. Vidjela je jučer na mostu i baš su lijepo popričale. Molila je da mu se javi, da odu na kavu. Ona je dobra cura. Njezin tata je doktor. Kako je poznato, osljepiti se može samo onaj tko ima oči. Ove majke krtice, slijepe su po naravi. Je li u pitanju zaista naivna nada da će ona druga biti primjerenija? Da li stvarno vjeruju da je on zaljubljen i nesvjestan njezinih mana, a one su tu da budu na oprezu? Poput strašne verzije Bogorodice, oštrim okom promatraju nas s visoka i kao da prijete svojom pojavom – nemoj me izazivati da moram intervenirati. Možda ne traže savršenu djevojku za sina, možda su u potrazi za savršenom snahom. Mirnom, pokornom, ne pretjerano inteligentnom ni karakterno snažnom. Možda su u strahu da ne budu izgurane, da njihovu krunu najvažnije ženske figure se ne drzne oteti druga žena. Kako god bilo, znaju da su zaštićene od povratne reakcije, jer znaju da će ih sinčići braniti, što iz poštovanja, što iz očekivanja da trebaju uvijek biti na majčinoj strani. Možda čisto iz nesigurnosti prema svojoj tadašnjoj vezi. Teško je prekinuti pupkovinu. S tim meni oduzimaju elementarno pravo na ironiziranje. Pri svakom mom komentaru koji nije nedvosmislena potvrda Njezine preuzvišene ljubaznosti, u najmanju ruku slijedi pogled mrk poput tramvajnskog kontrolora. Cijena koju plaćam za slobodu govora.
Svijet je velik i pun tajni, ali na stranu sve religije, gurui i misteriji, po mojim bivšima izgleda da je ovo jedna od ključnih istina. Osobno bi je nazvala dijaboličnom, ne samo jer mi se sviđa ta riječ. Majka je uglavnom uvijek u pravu, ona nikada ne želi zlo. Ona se možda nekad krivo izrazi, pa je mi pogrešno protumačimo. Svaki njezin potez je rađen za naše dobro. Treba biti ljubazan i duboko ih poštovati. Cijeniti svaku njihovu dobronamjernu kritiku i po defoltu, voljeti. Ako to nije slučaj, nešto je jaako neobično s nama. Nešto nije u redu. Tko normalan ne bi volio njegovu majku? Jer hej, njegova stara je baš zakon. Negdje sam pročitala da ništa nema toliko razornu snagu kao prekršeno obećanje. Učinilo mi se zgodno za parafraziranje. Ništa nema toliko razornu snagu koliko svekrva. Ako joj niste ‘sjeli’, vjerujte mi, nema toga na što ta nije kadra poduzeti da isparite. Možda vas i pošalje na Belize.
Neke riječi mi još probijaju iz sjećanja poput kakvog smrada koji ostaje u zraku: ‘Moja majka nikada nije išla izvan Bibinja i Zadara. U njezino vrijeme se kosa nije bojala. Moja majka je stara, pa ona ima 67 godina, što si tako nerazumna? U njezino vrijeme se nokti nisu lakirali. Mojoj majci nije normalno ništa što ti radiš. Njoj je čudno što ne živiš s roditeljima. Njoj su čudni gumeni bomboni. Moja majka je voljela moju bivšu djevojku, što ja tu mogu? Kad je ona bila mlada, žene su se samo za mlađu braću i sestre brinule.’ Uši mi se kostriješe ne bili dohvatile zrele misli, no osluškujem tek nove gluposti: ‘Njen pojam žene je da se brine za (čitaj služi) oca, braću pa muža. Nemoj još odgovarati ni inatiti se. Što je ne možeš biti normalna za promjenu?’ Aaa! Ne čujem vlastite misli. Din – don din – dooon- din- dooon! Pa ti piši uz ove uvijete. Ipak ima nekih čari živjeti uz crkvu. Upalim svijetlo pa se prošetam u rublju. Katkad i bez njega. Isprike na digresiji. Uglavnom da, jedan bivši je imao urođenu sposobnost da druge hrani fekalijama u koja ni sam ne vjeruje.
Par puta mi je mama rekla (valjda neka drevna mudrost koja se prenosi s koljena na koljeno): ‘Koga god da izabereš, gledaj da je iz sirotišta ili da su mu roditelji umrli. Koliko god da si s njim, a ne s njegovim roditeljima, toliko si s njegovim roditeljima, a ne samo s njim. ‘ Ima nešto soli u tim naizgled okrutnim riječima. I da sam krenula poput argonauta sa zadatkom da pronađem nekog starca s fosiliziranom majkom, teško bi se usrečila. Današnje babe dožive stotu. Možda bi se i udala do šezdesete, ali budući da nisam najboljeg zdravstvenog stanja, a kakve sam sreće, sve te sekrve bi me nadživjele, iz praktičnih razloga sam odustala od majčina savjeta.
Opet sam se raspisala, a samo sam htijela reći – jako je vino u našim čašama.
No comments