Bijela kuća se uništava drugi put ove godine, ali je li Emmerich uspio nadigrati Pad Olimpa?
Roland Emmerich je redatelj poznat po fenomenalnim akcijskim filmovima prepunim izvrsne akcije, ali isto tako Njemac je poznat i po kiksevima. Nažalost, Misija: Bijela Kuća je jedan od potonjih, film koji je snimljen dobrih 30-tak godina prekasno. Neinteligentna radnja, Rambo pucnjava, humor za djecu, budalaste izjave glavnog junaka i još budalastiji negativci obilježja su akcijskih filmova iz zlatnog doba Stallonea, Schwarzeneggera i Van Dammea. Zbog istovjetne radnje kao i u Padu Olimpa, neizbježno je upoređivati ovaj film s akcijom s Gerardom Butlerom, ali na nesreću Emmericha Antoine Fuqua ga je u svemu potukao!
Policajac John Cale (Channig Tatum) je rastavljeni 30-nešto godišnjak koji se, kako bi impresionirao svoju Bijelom kućom opsjednutu kćer Emily (Joey King), prijavljuje na razgovor za posao u Tajnoj službi. Ipak, razgovor ne prolazi očekivano, a nakon što se Emily u turističkom obilasku kuće odvoji od Johna, teroristi predvođeni voditeljem predsjednikova osiguranja Martinom Walkerom (James Woods) zauzimaju Bijelu kuću s ciljem zarobljavanja predsjednika Jamesa Sawyera (Jamie Foxx). Kako su svi agenti Tajne službe pobijeni, John Cale ostaje jedina nada u spas ne samo predsjednika, već i cijelog svijeta kojem prijeti nuklearni rat, ali i vlastite kćeri!
Kao što se vidi, radnja filma je izuzetno predvidljiva i sve je već viđeno u filmovima poput Umri muški, Pod opsadom ili Air Force One. Od samog početka gledatelj točno može predvidjeti radnju filma, od scene do scene. Tu su policajac kojega smatraju nedovoljno perspektivnim sve dok ne postane jedina nada za spas svijeta, izjave u stilu najboljih Schwarzeneggerovih, kao i negativci koji su redom: smrtno bolesni starac željan osvete koji nema što izgubiti, rasist koji smatra da predsjednik može biti samo bijelac, stručnjak za kompjutere, bivši specijalci psihopati, generali koji misle da su najpametniji i da treba raditi po njihovom pa nemaju sluha za akcije glavnog junaka… Jednostavno, Misija: Bijela kuća ne donosi baš ništa novo. Ali, unatoč tome, ono što je najveći udar na inteligenciju gledatelja je razlog zbog kojeg Walker odlučuje zauzeti Bijelu kuću. Nekako nam se predsjednikova odluka da povuče vojsku s Bliskog istoka, ne može smatrati kao uvreda ocu čiji je sin poginuo u borbi noseći američku uniformu, uvreda koja će ga nagnati da, nakon što dobije predsjednikove šifre nuklearnog oružja, sprži Bliski istok i uzrokuje Treći svjetski rat!
Bez obzira na radnju i inteligenciju, točnije nedostatak iste, gledatelji neće imati osjećaj da gledaju Emmerichovo dijelo. Njemac nije poznat po dubokoumnim radnjama i dijalozima, ali unatoč stalnoj akciji, nedostaje spektakularnih „Emmerichovih“ scena, osim možda scene s napadom helikoptera. Sasvim neočekivano, Pad Olimpa je čak i u tom segmentu izašao kao pobjednik, baš kao i kada je riječ o izboru glumaca.
Channing Tatum jednostavno ne prolazi kao opaki akcijski junak, koji svojom karizmatičnošću osvaja gledatelje. Žene će možda biti zadovoljne, ali da bi bio badass igrač s kojim se nije zezati, poput Brucea Willisa, Tatum jednostavno nema ono nešto, za razliku od Gerarda Butlera koji se u ulogu spasitelja svijeta savršeno uklopio. Isto vrijedi i za Jamie Foxxa, koji uvijek može proći kao kriminalac, ili odmetnuti policajac, ali nikako kao uzorni predsjednik kojemu je interes svijeta na prvom mjestu! Dva glavna glumca padaju i na važnom ispitu međusobne kemije, koja jednostavno nije uvjerljiva.
Međutim, nije baš sve ni tako loše kako izgleda. Ukoliko uspijete ignorirati sve minuse i napraviti mentalnu blokadu (ili kako bi se u narodu reklo – staviti mozak na pašu) ipak bi se mogli zabaviti. Ovakvi filmovi se gledaju uz dovoljno kokica, pivu i prijatelje raspoložene za zabavu. Misija: Bijela kuća nije najbolji Emmerichov film, niti naslov koji će se naći na popisu najboljih filmova 2013. godine, ali još uvijek može pružiti zabavu i smijeh.
Da je snimljena prije 30 godina Misija: Bijela kuća bi bila još jedan u nizu naslova koji oduševljava muškarce. Međutim, u današnje vrijeme ovakvi filmovi ne mogu oduševiti niti naivnu dječicu. Ipak, ukoliko se prihvate neke činjenice Emmerichov najnoviji naslov još uvijek može pružiti dovoljno zabave i smijeha da ne požalite 50 kn koliko ste dali za ulaznicu.
No comments