Istražili smo zašto je donedavno zabranjeni seks postao popularan kao oralni i zašto cure pristaju na njega

Istražili smo zašto je donedavno zabranjeni seks postao popularan kao oralni i zašto cure pristaju na njega. Zbog svog ili njegovog užitaka? Pročitajte rezultate najvećeg istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 4500 žena.

BOL, NEUGODA, PA UŽITAK

Prije tridesetak godina većina je analni seks smatrala monopolom gej muškaraca. Sama pomisao zvučala je prije rizično (odraz latentne homoseksualnosti) nego provokativno ili sablažnjivo. Jedan od prvih filmskih prikaza heteroseksual­ nog analnog odnosa (“Posljednji tango u Parizu”) mogao je proći samo zato što je glavni protagonist bio društveno nepri­ lagođen i emocionalno oštećen muškarac u dobi u kojoj se više ništa ne može popraviti (pa ga zato na kraju i sustiže metak), kao i stoga što se sve događa u francuskoj prijestolnici – a svi znaju da Francuzima svašta pada na pamet. I tako, u to ne tako davno povijesno doba u kojem sam stjecao prva seksualna iskustva, analni je seks bio neprirodan,prljav i rezerviran za one koje je hrvatski zakon u to vrijeme kazneno progonio, barem izrijekom.

Da ste u međuvremenu pratili i uspoređivali podatke iz velikih nacionalnih studija seksualnog ponašanja u zapadnim zemljama, uočili biste nešto zanimljivo. Od osamdesetih godina do danas broj heteroseksualnih muškaraca i žena s iskustvom analnog seksa polagano se povećavao iako je analni odnos bez zaštite, to jest bez kondoma brzo prepoznat kao najrizič­ nija seksualna aktivnost. U posljednjih desetak ili nešto više godina udio heteroseksualnih žena i muškaraca koji tvrde da su probali analni seks povećao se na otprilike trećinu ukupne populacije seksualno aktivnih osoba. Je li to kraj trenda rasta popularnosti ili će analni seks za neko vrijeme postati standardni dio seksualnog repertoara, baš kao što je to bio slučaj s oralnim seksom prije četrdesetak godina?

Nije posve jasno što je izazvalo taj porast interesa, no dvije su stvari nedvojbeno odigrale važnu ulogu: rastuća seksualna permisivnost i sve veća dostupnost pornografije. Seksualna je revolucija označila kraj ženske pasivnosti i tradicionalnog moralizma (nikada obve­ zujućeg za muškarce) koji je nalagao da je za ženu seks prihvatljiv jedino u braku ili s partnerom kojeg će vječno voljeti. S druge strane, digitalna tehnologija i internet omogućili su ranije nezamisliv pristup eksplicitnim prikazima seksa. U velikoj mjeri besplatan i posve anoni­ man. Zavirite li malo u noviju literaturu koja se bavi istraživanjima pornografije, ustanovit ćete da je prosječna dob prvog kontakta s pornografijom između 10 i 11 godina. Upotreba pornografije pret­ hodi seksualnim iskustvima.

DOBRA PRIPREMA

Usprkos pričama iz svakodnevnog života i popularnim “učini sam” seksualnim knjigama, mogući negativni aspekti analnog odnosa – poglavito iskustvo bola i/ili neugode – ostali su potpuno neistraženi. Nekoliko postojećih istraživanja, provedenih na homoseksualnim muškarcima, zaključilo je da ih otprilike 15 posto pati od tzv. anodispareunije ili kroničnog bola pri analnoj penetraciji, što rezultira izbjegavanjem te seksualne aktivnosti. O heteroseksualnim ženama ni slova. Taj nedostatak važnih podataka o seksualnoj praksi, koja postaje sve popularnija, bio je ishodišna točka dvaju istraživanja koje smo psihologinja Dea Ajduković i ja proveli 2010. i 2011. godine. Primarni cilj tih studija bio je ispitati raširenost, intenzitet i interpretaciju bola izazvanog analnim odnosom. Minimaliziraju li informiranost i pripremljenost za analni odnos (čitaj: analna predigra i korištenje lubrikanata) iskustvo bola i neugode? Postoje li anodispareunične žene? Kako žene ocjenjuju uzbuđenje i užitak vezan uz analni seks?

U prvom istraživanju, provedenom internetskim upitnikom, sudjelovalo je više od 2500 žena između 18 i 25 godina. Većina ih je imala iskustvo analnog odnosa (63%), što smo i očekivali smatrajući da će malo žena bez iskustva biti motivirano ispuniti upitnik posvećen analnom seksu. Prvi analni odnos uglavnom se dogodio u vezi, sa stalnim partnerom. Bez obzira na to, većina je parova – sudeći po sporadičnoj upotrebi lubrikanata i rijetkoj predigri – bila poprilično nepripremljena. Nimalo iznenađujuće, nalazi su potvrdili raširenu prisutnost bola i neugode. Gotovo polovica sudionica (49%) morala je prekinuti prvi pokušaj analnog odnosa zbog prejakog bola. Bol je i kasnije vrlo prisutan. Među ženama koje redovito imaju analni odnos, manje od deset posto je navelo da nikada nisu osjetile bol ili neugodu pri analnoj penetraciji. Vrlo mala skupina žena, njih oko pet posto, u potpunosti je odgovarala kliničkoj definiciji anodispareunije. Usprkos izrazitom bolu pri svakom odnosu i manjem zadovoljstvu vlastitim seksualnim životom u usporedbi s drugim sudionicama, te su žene i dalje pristajale na analni seks.

ZAŠTO NEĆEMO REĆI NE?

Iako smo nalaze istraživanja uskoro objavili u vodećem američkom znanstvenom časopisu u području seksualne terapije, na neka pitanja i dalje nismo imali odgovor. Analni seks je predstavljao užitak za otprilike 40 posto žena koje su ga nastavile prakticirati, no što je s ostalima? Trpe li neugodu ili bol za ljubav partneru ili misle da bi ih odbijanje analnog odnosa učinilo manje seksualno kompetentnima? Je li takvo ponašanje specifično za mlađe žene? Da bismo potražili odgovore na ta pitanja, 2011. proveli smo novo online istraživanje, s dodatnim pitanjima. Nadali smo se da ćemo na temelju tih iskaza rekonstruirati načine na koje žene interpretiraju bol (ili neugodu) te kako se nose s njim.

U novom je valu istraživanja sudjelovalo gotovo 1900 žena između 18 i 60 godina, od kojih je većina (79%) navela iskustvo analnog odnosa. Slično nalazima iz prethodnog istraživanja, za velik je broj žena (40%) bol pri prvom pokušaju bio nepremostiva prepreka. “Ne, ne želim više nikada probati. Jednom mi je bilo i previše!!!” Za dio sudionica i sljedeći su pokušaji imali isti ili sličan ishod. “Svaki pokušaj analnog odnosa završio bi gubitkom želje s moje strane. Bol je bio okidač da odlučim stati.” Ipak, za većinu anketiranih žena koje su nastavile prakticirati analni odnos vrijeme i iskustvo donijeli su bitne promjene. Više od trećine sudionica navelo je da više ne osjeća neugodu ili bol tijekom analne penetracije, a za većinu ostalih bol ili neugoda prisutni su isključivo na početku odnosa. “Malo me boljelo na početku, ali sad smo već uhodani i uopće ne boli. Treba znati opustiti mišiće.”

“Analni seks je nešto ipak drugačije i posebnije u odnosu na vaginalni i oralni. Posebnost je u tome što i partner mora znati i razumjeti da je to drugačije za ženu i mora sudjelovati onoliko koliko to partnerica traži. Uloga bola je da partner bude svjestan da se mora prilagoditi partnerici.” S vremenom je dobar dio žena (i njihovih partnera) razvio specifičnu koreografiju analnog seksa koja otklanja ili barem minimalizira neugodu. Analna koreografija najčešće uključuje tri važne točke: analnu predigru, korištenje lubrikanta i vrlo polaganu, postupnu penetraciju. Uz to, za neke žene postoji i preduvjet za upuštanje u analni seks – visoka razina seksualnog uzbuđenja. Nije to, kažu, baš za svaki dan. Kao što je jedna sudionica napisala: “Ako postoji visoka razina uzbuđenost, nema bola. Da, uzbuđenje, a potom i užitak su to što dovodi do toga.”

Bol i užitak su za većinu ljudi su­ protnosti koje se međusobno isključuju. Osobito u seksu. (“Bol ne može imati nikakvu ulogu u seksu, barem ne kod mene… Seks treba biti zadovoljstvo i ugoda.”) Prema našim istraživanjima, analni seks je bolan ili kontinuirano neugodan za priličan broj žena. Logično, izbacile su ga sa svog seksualnog repertoara. Čak i za žene koje prakticiraju analni odnos bol je nerijetko neka vrsta semafora: “Ako osjetim bol na početku odnosa, znači penetracija nije uspjela, svakako prekidam.”

Kada smo analizirali podatke prvog istraživanja, bili smo zbunjeni nalazom da se mnoge žene povremeno upuštaju u analni odnos usprkos bolu. Novo je istraživanje pojasnilo da je riječ o bolu ili neugodi koji su, najčešće, prisutni samo na početku odnosa. U situacijama obilježenim izrazito visokom razinom seksualnog uzbuđenja, bol se ne mora ni pojaviti. No, novi je val istraživanja otkrio drukčiju priču o bolu, koju je bivša balerina njujorškog gradskog baleta Toni Bentley tako elokventno iznijela 2004. u svojoj knjizi “Surrender”. Za neke od anketiranih žena bol je imao (i vjerojatno još ima) posebnu ulogu. Određena razina bola je seksi, on uzbuđuje, simbolizira potpuno prepu­ štanje ili potvrđuje bliskost i intimnost. “Partnerova dominacija u tom trenutku, odnosno dano mu povjerenje i potpuni čin predavanja koji se miješa s bolom, neugodom, a onda i užitkom… sve to daje posebnu notu.”

Opisana erotizacija bola obuhvaća dvije temeljne i najčešće nerazmrsive dimenzije. S jedne strane, on može biti način da se podigne razina uzbuđenja: “Da, bol je igrao važnu ulogu. To je bila neka vrsta adrenalina bez kojeg, sve češće, nisam mogla zamisliti seks. Za mene nešto posebno uzbuđujuće.”

POTPUNA PREDAJA

Nakon dva istraživanja i niza razgovora s međunarodnim istraživačima seksu­ alnosti koji se bave problematikom anal­ nog seksa nisam siguran da imam odgovor na pitanje s početka teksta. Hoće li analni seks postati standardni dio seksualnog repertoara ili je njegova popularnost već dosegnula vrhunac? Činjenica je da većina sudionica istraživanja nije bila pripremljena za eksperimentiranje s analnim odnosom, što vjerojatno vrijedi i za njihove partnere. Vrlo rijetka upotreba lubrikanata i analne predigre sugeriraju nedostatak informacija o specifičnostima analnog seksa.

Neke žene, primjerice, nisu imale pojma da se nakon analne penetracije ne smije nastaviti s vaginalnim odnosom jer je rizik infekcije rodnice bakterijama iz anusa iznimno velik. U tom smislu, više informacija o analnom erotizmu sigurno će smanjiti broj bolnih iskustava, no to ne znači da će bol ili neugoda pot­ puno nestati. Analni seks je zahtjevan, osobito na početku. A i mogućnost opuštanja, presudna za smanjivanje ili eliminaciju bola pri analnom odnosu, mogla bi biti vrlo individualna. Rezultat je širok raspon iskustava, od potpune odsutnosti bola do onog neizdrživog. Osim toga, činjenica je da analni erotizam nije svima privlačna ideja. Ne nužno zato što smo plašljivi ili opsesivni higijeničari.

U kojem se god smjeru razvijala seksualna kultura u kojoj živimo nadam se da nećemo izgubiti iz vida pravo za koje smo se izborili. Pravo na seksualni izbor. Inzistirati na tome da sve treba probati čini mi se jednako represivnim kao i tumačiti da je svaki seksualni kontakt osim bračnog grešan. Mješavina užitka, bola, bliskosti, strasti, želje, fantazije, povezanosti, transgresije, odgovornosti, sreće, prljavštine, ljubavi i svega ostalog što vezujemo uz seks posve je osobna receptura. I jedino je naš vlastiti okus mjerodavan za procjenu onoga što na­ staje iz te kombinacije začina.

Aleksandar Štulhofer je profesor sociologije i predstojnik Katedre za seksologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Tekst je preuzet s cosmopolitan.hr!