Jedan od najstarijih očuvanih ostataka pračovjeka imao je čak 57 tetovaža a njegova starost procjenjuje se na preko 5.000 godina
Tetoviranje je danas postalo sasvim normalna stvar, dapače gotovo je teško pronaći osobu, bilo mušku, bilo žensku, koja nema barem jednu malenu tetovažu. Tetoviranje je postalo trend, ali ako se vratimo desetak godina unatrag pa čak i još više, tetoviranje se smatralo izražavanjem problematičnog karaktera i bilo je namijenjeno samo osobama koje su u „sukobu sa zakonom“.
Međutim, jeste li se ikada zapitali od kada postoji tetoviranje? I jeste li prvo pomislili da je tetoviranje počelo po zatvorima? Pa ako je odgovor na oba pitanja „da“, niste bili u pravu a kult je tu da otkrije sve tajne!
POČECI UKRAŠAVANJA TIJELA
Tetoviranje je poznato čak još od neolitičkog doba. Poznati „Ozti the Iceman“ čija se starost procjenjuje na 3.300 godina prije Krista je imao čak 57 tetovaža! Križ sa unutarnje strane lijevog koljena, šest ravnih linija na području bubrega te paralelne linije iznad zglobova su samo dio bogatog „slikopisa“ pronađenog na sačuvanom pračovjeku. U određenim provincijama Kine pronađeni su mumificirani ostaci ljudi zapadnog tipa koji su također bili tetovirani a starost im se procjenjuje na 2.000 godina. Isti je slučaj i sa nekim mumijama sa turskog područja koje su otkrile tetovaže životinja.
U jednoj od četiri klasične kineske novele iz najranijeg doba, od 107 likova barem njih tri su tetovirani. Također, legenda kaže da je majka Yue Feia, najpoznatijeg generala iz dinastije Song, svom sinu prije odlaska u vojsku iglicom namočenom u tintu tetovirala riječi „jing zhong bao guo“ kako bi Fei uvijek imao na pameti da se zemlji mora odužiti odanošću.
U starom Egiptu kao i Indiji, tetoviranje je također bilo vrlo popularno a predkršćanski Germani i Kelti su svoja tijela također često ukrašavali različitim tetovažama. Zapisi također spominju i Skandinavce kod kojih je prije 10. stoljeća bilo popularno tetoviranje „od noktiju do vrata“ a svoja tijela su najčešće tetovirali slikama drveća?!
Sa pojavom kršćanstva, tetoviranje se počelo smatrati poganskim i đavolskim pa su narodi koji su preuzeli kršćanstvo sve manje koristili iglu i tetoviranje.
Promjena odnosa prema tetoviranju najbolje se može prikazati na primjeru Japana. Iako se smatra da je tetoviranje na ovom otoku počelo još 10.000 godina prije Krista, u razdoblju između 1603. – 1868.godine tetovirale se se samo ukiyo osobe, odnosno vatrogasci, fizički radnici i prostitutke kako bi pokazali svoj društveni status. Tetovirani su kriminalci, nastupila je praksa koja je zamijenila staru tradiciju prema kojoj su kriminalcima otkidane uši i nosevi. Umjesto toga, kriminalcima su tetovirani prsteni za svaki zločin koji su počinili. Ovu praksu je u 19. stoljeću prekinula Meji vlada koja je općenito zabranila tetoviranje, smatrajući ga barbarskim.
SAMOA- KRALJEVSTVO TETOVAŽA
Samoa, malo otočje u Oceaniji se slobodno može nazvati kraljevstvom tetoviranja. Tetoviranje u ovom rajskom otočju postoji već više od 2.000 godina i od tada se gotovo da nije ni promijenilo.
Ovo otočje su otkrili Nizozemci koji su 1722. godine doplovili tu. Kapetan Jacob Roggewein je tada u svoj dnevnik zapisao kako su domoroci izuzetno pristupačni te da se ni po čemu ne vidi njihovo divljaštvo. Također je istaknuo da se za razliku od drugih otoka, stanovnici Samoe ne oslikavaju nego da samo nose čudne svilene čarape! Posada se ustvari nikada nije ni približila previše domorocima jer da jest, primjetili bi da domoroci ne nose „čudne čarape“ već da su im cijele noge tetovirane!
Tradicionalno samoansko tetoviranje ili “pe’a” je posebna vještina koja se prenosi sa koljena na koljeno te mladi „majstori tetovaže“ provode godine obučavajući se za tetoviranje. Proces je ujedno izuzetno bolan i dugotrajan te se protegne na nekoliko tjedana. Tetoviranje, koje se obavlja obično u doba puberteta se smatralo testom muškosti. Svi oni koji bi zbog boli pokleknuli i prekinuli tetoviranje bili bi izopćeni iz društva baš kao i cijele njihove obitelji. Također, postojala je i velika opasnost od infekcije, te bi priličan broj muškaraca u konačnici i umirao.
Zanimljiv je proces samoanskog tetoviranja koje se odvija u pet faza. U prvoj fazi O le Taga Tapulu određuje se kolika će biti veličina tetovaže na leđima te se njezine granice iscrtavaju i ispunjuju. Slijedi O le Taga Fai’aso u kojoj se iscrtava područje stomka te se spaja sa područjem na stražnjici. Kako taj dio tetovaže prelazi od stomka, preko testisa do stražnjice, možete zamisliti o kojoj je boli ovdje riječ. Treća faza ili Taga Tapau The lausae obuhvaća iscrtavanje na slabinama. Taga o Fusi ma Ulumanu spaja tetoviranje do vrha leđa dok je zadnja faza Umaga u kojoj se tetovira područje samog vrha stomka, odnosno područje gdje se nalazi želudac, izrazito bolno područje.
Kršćanski misonari su u svom procesu pokrštavanja samoanskog naroda također pokušali zabraniti tetoviranje ali kako im to nije uspjelo, postali su liberalniji kada je riječ o samoanskoj tradiciji.
PROBOJ U EUROPU
Iako je tetoviranje postojalo još od najranijih europskih vremena, značajniji proces je počeo kada su se mornari vraćali sa putovanja iz dalekih zemalja gdje su po prvi put upoznavali tetovaže. Zanimljivo je da se Sir Martin Frobisher sa svog putovanja iz Indije vratio sa ženom i dvoje djece koji su bili tetovirani. Oslikana obitelj brzo je postala cirkuska atrakcija ali su svo troje preminuli u roku od mjesec dana po dolasku na englesko tlo.
Čak su se i mornari iz Cookove ekspedicije često vraćali sa tetovažama, pa čak i neki visoko pozicionirani časnici. Sam Cook je u svojim istraživanjima pravio bilješke o tetoviranju te je cijeli proces opisao kao izuzetno bolan. Ipak, trend se sve više širio pa se čak i budući kralj George V sa putovanja iz Jeruzalema vratio sa tetovažom križa! Trend se među kraljevima nastavio a ubrzo je, za razliku od ostalog dijela svijeta gdje se tetoviranje smatralo isključivo za nižu klasu, cijela gornja klasa prihvatila ukrašavanje tijela. Prema istraživanju Harmsworth Magazinea iz 1898. godine, jedan od pet pripadnika gornje klase je bio tetoviran!
VJERSKE ZABRANE
Kako se tetoviranje širilo tako su ga i vjerske zajednice smatrale grešnim, i to ne samo kršćanske već i židovske te muslimanske. Božja je riječ, kako tvrde, da se čovjek ne smije uništavati, kidati svoje dijelove niti pisati po svom tijelu, ljudsko tijelo mora biti čisto. Sve tri vjere se oko ovog pitanja potpuno slažu, s razlikom što se dokazi kod muslimana pronalaze u Shariji, odnosno islamskom zakonu.
Vjerske institucije su tako uspjele usporiti rast „trenda tetoviranja“, čak ga i suzbiti jer su „grešnici“ često bili oštro kažnjavani. Ipak, unatoč naporima, tetoviranje nikada nije izumrlo. Opstalo je tijekom vremena sve do dana-današnjeg kada je trend ponovo u naletu. Metode su danas dosta naprednije, tetoviranje je medicinski sigurnije i općeprihvaćeno među svijetom. Na tetovaže se više ne gleda kao na kriminal, već kao na još jednu mogućnost uljepšavanja tijela. Tako smo na kraju prošli sve, od vremena kada se to smatralo tradicijom, zatim se smatralo grešnim do vremena kada je to modni trend. Što nas čeka u budućnosti?
No comments