Nakon što je briljirao na Euru, od El Nina se konačno očekuju i velike igre u plavom dresu Chelsea
Život Fernanda Torresa pisao je, do prije godinu dana, samo bajke. Nakon fantastične karijere u Španjolskoj, pošao je na Otok gdje je brzo postao miljenik navijača s Anfielda te jedan od najboljih napadača, ne samo Premier Lige već i cijelog svijeta. Svoju reprezentaciju vodio je do naslova prvaka Europe i Svijeta.
A tada je, nakon prelaska u Chelsea odjednom nestao. El Nino, kako mu je nadimak, je od heroja postao predmetom ismijavanja okrutnog britanskog tiska koji ga je proglasio najgorom investicijom ikada.
Ali, Fernando Torres nije od onih koji su predviđeni za neuspjeh, a zabijanje golova je kao i vožnja biciklom – nešto što se ne zaboravlja. El Nino je ponovo eksplodirao na Euru i sigurni smo da je pred njim uspješna povratnička sezona u klupskom nogometu.
El Nino je sve samo ne tipičan nogometaš. O njemu nećete pročitati vijest kako je uhvaćen s ljubavnicom ili prostitutkom, nećete ga vidjeti kako se ponosno šepiri ispred foto aparata svaki put s drugom starletom ispod ruke, niti ćete vidjeti kako mrtav pijan izlazi iz noćnog kluba u četiri ujutro. Svoj privatni život, za razliku od većine nogometaša drži skriven. Iako izgleda kao maneken i za njim lude žene cijelog svijeta, Torresu su nogomet i obitelj jedine važne stvari u životu. A što je još važnije, unatoč slavi El Nino je ostao isti onaj skromni klinac koji je, kao najmlađi nogometaš koji je zaigrao za prvu momčad Atletica iz Madrida, prvi put istrčao u crveno-bijelom dresu. Zbog svega toga Torres će, za razliku od npr. prenapuhanog Ronalda, uvijek biti faca i frajer kojeg, voljeli ga ili ne, jednostavno morate poštivati.
BIOGRAFIJA
Dok većina Madrižana sanja o bijelom dresu Reala, mali Fernando je uvijek želio obući dres omiljenog kluba njegova djeda – Atletica. Sa samo pet godina priključio se Atleticu, stavši između dvije vratnice. Dvije godine kasnije, odlučio se da ne želi biti golman već napadač. S 13 godina postigao je 55 pogodaka u sezoni te je službeno postao članom mlađih kategorija Atletica. Godinu kasnije pomogao je Atleticu da osvoji Nike Cup u kategoriji U15 te je proglašen najboljim igračem Europe u toj starosnoj kategoriji. Slično je ponovio na europskim prvenstvima U16 i U19. Atletico je dočekao novu zvijezdu.
Iako ga je u svoje redove vrbovao i Real, 2001. godine Torres je ostvario svoj dugogodišnji san te je postao najmlađi igrač koji je obukao dres Realovog gradskog rivala. U Atleticu je napredovao nevjerojatnom brzinom te je već s 19 godina postao kapetan. Međutim, iako je Torres pokazao znakove briljantnosti, nedostatak kvalitetnih suigrača je doveo do toga da Atletico, iako se izdignuo u gornju polovicu tablice, nikada nije konkurirao za sami vrh. Nakon šest godina Torres je odlučio da je vrijeme za napredak.
U ljeto 2007. godine El Nino je za 21.5 milijuna funti prešao u redove Liverpoola. Preuzeo je sred s brojem 9 koji je tada držala Liverpoolova legenda Robbie Fowler a na Anfieldu je dočekan s velikim očekivanjima. Već u prvoj sezoni zabio je 33 pogotka čime je oborio dotadašnji rekord po broju pogodaka stranog igrača u debitantskoj sezoni, kojeg je do tada držao Ruud van Nistelrooy. Vrlo brzo je oborio i rekord kao igrač koji je u crvenom dresu najbrže došao do 50. pogotka. U dresu Liverpoola postao je vrhunski napadač kojeg su stavljali uz bok Ronalda i Messija te je vrlo brzo postao meta najvećih klubova koji su nudili milijune.
U siječnju 2011. godine Chelsea je ponudio 40 milijuna funti za njegove usluge što je Liverpool glatko odbio, baš kao i Fernandov zahtjev za transferom. Četiri dana kasnije Torres je ipak navukao plavi dres i to za rekordni transfer u Premier ligi, odnosno za 50 milijuna funti. Torres nije dobro debitirao u svojoj prvoj sezoni u Chelsea, na njegov gol prvjenac trebalo se čekati punih 903. minuta. Iako je sezonu 2011/12 počeo s par pogodaka usljedila je pauza od nevjerojatne 24 utakmice bez pogotka! U dosadašnjih 46 utakmica u dresu Chelsea postigao je samo sedam pogodaka. Za usporedbu, postotak golova u odnosu na broj susreta u crvenom dresu Liverpoola bio je čak 64%
Iako su Španjolci prvotno zamjerili Torresu što je prešao na Otok, sve bi to palo u zaborav kad bi obukao nacionalni dres. Već na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. s tri pogotka se pokazao kao snaga koja dolazi. Dvije godine kasnije Španjolska je na Euru došla do finala gdje ih je čekala favorizirana Njemačka. Torres je zabio jedini pogodak na utakmici, proglašen je igračem susreta te je postao nacionalni heroj.
2010. godine u Južnoj Africi je postao svjetskim prvakom, iako nije postigao pogotka, da bi ove godine ponovo zablistao na Euru. Osvojio je Zlatnu kopačku, nagradu za najboljeg strijelca, a pogotkom u finalu protiv Italije, postao je prvi igrač koji je bio strijelac u dva finala Eura.
No comments