Novi sudar nogometnih divova večeras odlučuje o prvenstvu, najboljem strijelcu i Mourinhovom kompleksu
„Mržnju katalonskih navijača na svojoj koži osjetio je i Portugalac Luis Figo koji je 2000. godine crveno-plavi dres odlučio zamijeniti bijelim Realovim“
Večerašnji susret između Barcelone i Reala cijeli sportski svijet s nestrpljenjem iščekuje. Ne samo zbog toga što će se prvenstvo u slučaju pobjede Barcelone zakomplicirati već i zbog toga što je El Clasico najgledaniji nogometni derbi na svijetu kojeg gleda čak 500 milijuna gledatelja širom svijeta!!!
U slučaju pobjede Barcelone prednost Reala će se istopiti na samo bod a Katalonci će imati vjetar u leđa koji bi ih na kraju mogao odnjeti i do titule. Katalonski div je po mnogima favorit i u posljednje vrijeme doslovno gazi Real koji je posljednju pobjedu protiv Barcelone u prvenstvenim ogledima upisao prije četiri godine, uz jedan remi sve ostalo je bila dominacija Barcelone uključujući i pobjedu 3-1 u Madridu u posljednjem međusobnom ogledu. Mourinho očigledno ima kompleks Guardiole, međutim ako itko može prekinuti niz Katalonaca tada je to upravo Special One.
Ne zaboravimo da se večeras nastavlja okršaj i dva stroja za zabijanje golova, Messija i Ronalda, i samo jedna genijalnost ovih igrača bi mogla odlučiti prvenstvo.
FRANCOVI LJUBIMCI PROTIV KATALONSKOG PONOSA
Suprotno uvaženom mišljenju, pojam El Clasico se ne odnosi samo na ligaške susrete, kojih je do danas bilo 163 (68 pobjeda Reala, 64 Barcelone i 31 remija), već na sve njihove okršaje, uključujući Kup kralja, te europske kupove. U 218 odigranih El Clasica, rezultat je izijednačen – Real i Barcelona imaju po 86 pobjeda uz 46 remija.
Prvi El Clasico održan je davne 1902. godine, međutim malo je podataka o svim El Clasicima do 1929. godine. Upravo u to vrijeme počinje i veliki rivalitet koji, pogotovo tada, nadilazi sportske okvire. Dok je Real bio klub koji je imao neskrivenu podršku diktatora Miguela Prima de Rivere i Francisca Franca, Barcelona je bila simbol katalonskog otpora. U to vrijeme je bilo kakav regionalni jezik bio zabranjen pa je otpor Katalonaca jačao te je nastao i Barcelonin moto „motto més que un club“ (više od kluba). U jeku Francove diktature čak je i predsjednik Barcelone Josep Sunyol ubijen od strane Francove tajne policije.
Koplja su se dodatno zaoštrila početkom 50-tih godina kada su oba kluba odlučila u svoje redove dovesti Alfreda di Stefana. Oba rivala su tvrdila da su ga upravo oni potpisali a nastala je tolika zbrka da je FIFA donijela solomunsko rješenje – di Stafano je trebao nastupati za oba kluba naizmjenice!? I tada nastaje jedna od najvećih kontroverzi u odnosima između dva kluba. Pod pritiskom Franca, Barcelonin predsjednik, kojega je sam Franco postavio, prepušta di Stefana mrskom rivalu! Di Stefano postaje jedan od najvećih, ako ne i najveći, igrač u povijesti Reala, zabija dva pogotka u prvom El Clasicu u kojem je nastupao te je sa ukupno 18 pogodaka najefikasniji strijelac El Clasica svih vremena.
BOCAMA PUNIM VODE NA FIGA!
Katalonci Francove simpatije prema Realu nikada nisu zaboravil,i ni oprostili, pa je i dan danas El Clasico za njih više od susreta! Koliki je rivalitet i „mržnja“ među klubovima najbolje dočarava slučaj od prije četiri godine. Naime, ako je prvak odlučen prije posljednjeg kola, u posljednjem kolu igrači kluba protiv kojeg novi prvak nastupa moraju pljeskom pri izlasku na teren dočekati novog prvaka. Igrom slučaja ispalo je da tadašnji novi prvak Real igra protiv Barcelone te su katalonski igrači morali pljeskom dočekati ljutog protivnika. Za mnoge od njih to je bilo poniženje pa su u pretposljednjem kolu namjerno dobijali druge žute kartone kako ne bi mogli igrati to posljednje kolo i pljeskati Realovim igračima! Mržnju katalonskih navijača na svojoj koži osjetio je i Portugalac Luis Figo koji je 2000. godine crveno-plavi dres odlučio zamijeniti bijelim Realovim. Na prvom idućem El Clasicu na Camp Nou „izdajica“ Figo je dočekan sa tolikom mržnjom da ni korner nije uspio izvesti jer ga je publika zasula svime što im je bilo pri ruci – uključujući litarske boce pune vode! Figo se jadan čudio svemu iako je dobro znao kako prolaze „izdajnici“ i sa jedne i sa druge strane.
Među izdajnicima, tj. igračima koji su direktno iz Barcelone prešli u Real su bili i Bernd Schuster (1988), Michael Laudrup (1994) i Luis Milla (1992) dok su u obrnutom pravcu igrači rjeđe „putovali“. Najzvučnije ime je sigurno Luis Enrique (1996) koji je u Barci ostvario zavidnu karijeru.
Više je igrača koji su između nastupa za dva velika kluba nastupali u nekom trećem te na taj način ublažili mržnju bivših navijača. Jedan od njih, većini navijača Barcelone i Reala ipak nevažan, je i Robert Prosinečki koji je iz Reala prešao u Oviedo te 1995. u Barcelonu u kojoj je igrao samo sporednu ulogu. Najpoznatiji igrači koji su igrali za oba kluba su sigurno Ronaldo, koji je nakon Barcelone nastupao za Inter pa nakon toga za Real, te Eto’o, koji je u Realu bio proglašen neperspektivnim pa je poslan u Mallorcu iz koje je prešao u Barcelonu.
OVACIJE RONALDINHU USRED MADRIDA
U susretu prije dvije godine Barcelona je proslavila najveću pobjedu nad Realom (5:0) što je ništa u usporedbi sa rekordnom Realovom pobjedom od 11:1! Treba ipak spomenuti da je to bilo daleke 1943. godine.
Među najveće El Clasice, osim polufinala Lige prvaka 2002. godine, treba spomenuti i susret iz studenog 2005. godine kada je na Santiagu Barcelona slavila sa 3:0. Za Katalonce je tada nastupao Ronaldinho koji je uz Maradonu jedini Barcelonin igrač kojeg su navijači Reala nagradili ovacijama!
Ne zaboravimo ni masakr iz 2009. u Madridu kada se Barcelona doslovno poigrala Realom. Konačnih 2:6 je i dan danas noćna mora Realovih navijača. S druge strane Katalonci još i danas pamte petardu koju su u Madridu primili 1995. godine.
No comments