Bez Branimira, pardon Vladimira Doline „Nad lipom 35“ jednostavno ne bi bila ono što jest pa čak i ako ima našu kumu Mirnu Valentić
„I Emilija je dobra, stvarno je građena odlično, ali moj izbor je Mirna jer je savršena u svakom pogledu!“
Jel’ vas netko tražio?
Upravo vi.
Koliko ste puta dobili po glavi, pravo čudo da stojite na nogama?!
Ni sam više ne znam koliko puta sam dobio po glavi, poprilično se puta to dogodilo ali zahvaljujući današnjoj medicini koja iz dana u dan napreduje, sve je to sanirano pa posljedica neće biti. Inače, zanimljivo je kako je do toga došlo. Kada smo snimali prve epizode „Jel’ me netko tražio“ falio sam jednu scenu, pa sam falio još jednom, pa i treći put. I baš kada sam falio treći put, pokojni Grga me raspalio po glavi. Ja sam ostao iznenađen a kako su kamere sve zabilježile, pogotovo moj iznenađeni izraz lica, producentima se to svidjelo pa je tako ostalo i do danas.
Barem vas cure ne mlate. Mirna Maras ili Emilija Bunjac, da morate birati, s kojom bi se vaš lik malo pohvatao?
Definitivno Mirna jer je stvarno predraga cura. O njoj mogu reći samo sve pohvalno, trudi se na snimanjima i jako je draga. Baš mi je drago da je sretna i u privatnom životu i da će postati mama. O Mirni samo sve najbolje. I Emilija je dobra, stvarno je građena odlično (smijeh) ali moj izbor je Mirna jer je savršena u svakom pogledu!
Odličan izbor, Flika! Nego, gledate li kada se „Nad lipom 35“ prikaže na TV-u i smeta li vam onaj ubačeni smijeh?
Gledam obavezno. Mislim da bi većina mojih kolega rekla da ne gledaju ali mislim da svi gledaju. Ako želiš nešto ozbiljno raditi, onda moraš pogledati kako si to odradio, tako da idući put znaš što treba popraviti, u čemu možeš biti bolji. Ubačeni smijeh? Pa i meni izgleda glupo, pogotovo što se ponavlja stalno isti smijeh. To je isto kao da je netko prožvakao hranu i onda mi je dao nakon što je sve što valja iscijedio iz nje. Glupo je to kada ti netko određuje što je smiješno i kada da se smiješ. Ali, nažalost, tako je.
Često spominjete Mokošicu?
To je moj dodatak u dogovoru sa scenaristima. Kada je „Jel’ me netko tražio“ počinjao, scenarist je bio jedan totalno otkačen tip, bivši DJ koji je prošao cijelu obalu pa je tako poznavao i naš kraj. Svima se svidjela ta riječ Mokošica pa je tako ostalo. Zbog toga sam beskrajno sretan.
Mokošičani su sigurno ponosni
Da, ali mislim da više to znači ljudima koji više ne žive u Mokošici nego negdje širom Lijepe naše ili još dalje pa im znači kada čuju za svoje rodno mjesto.
Poistovjećuju li vas ljudi sa likom iz „Nad lipom 35“ i lupaju li vas po glavi ovako u prolazu?
Bogu hvala pa me ne lupaju ali je nevjerojatno kako me poistovjećuju. Na ulici, na kolodvoru, ovako negdje vani dobace mi nešto i onda kada im normalno odgovorim a ne nekako bedasto, kako bi moj lik odgovorio, onda se zbune i čudno me gledaju. Jedanput me je jedan čovjek na kolodvoru pitao zašto mu nisam odgovorio kao što bi u seriji odgovorio, a ja mu kažem – Jesi ti zidar? Jesi? Pa što ne zidaš sad? Ljudi ne shvaćaju da sam ja drugačiji od lika iz serije.
Jesu li naporna snimanja?
Mogu reći da nisu. Snimanja nikada nisu bila naporna jer smo mi već uigrana ekipa. Ima nas koji se znamo još od vremena „Jel’ me netko tražio“ a i novi su se odlično uklopili. Mi smo kao jedna velika obitelj i zbog toga sam beskrajno sretan. Gostovao sam u jednoj epizodi Bračnih voda i to je sasvim druga priča.
Jesu li uopće bili potrebni novi likovi koji su ubačeni u „Nad lipom 35“?
Mislim da jesu jer je kao i u svakom poslu potrebno osvježenje. Svaki novi lik se odlično uklopio, evo i Mario koji je došao zadnji se odlično snalazi. Počelo nas je četvero sa samo jednom kamerom a pretvorilo se u veliki projekt. Meni su „Jel’ me netko tražio“ i „Nad lipom 35“ kao moja djeca.
Kako je uopće došlo do početka suradnje?
Cvikić i Nikolić su došli do ideje ali su oni to planirali ostvariti sa Zločestom djecom. Ipak, Zločesta djeca su stvarno bila zločesta djeca pa nisu došli na prvi sastanak, nisu se pojavili ni na drugom, ni na trećem i ideja je krenula u nekom drugom pravcu. Povezali su se sa nekim tipovima, raspitivali su se i tako sam ja dobio poziv da dođem na probno slikavanje.
Zvonimir Doline, čudno neko ime za vašeg lika. Po kakvim je dolinama dobio ime?
Nije Zvonimir već Vladimir. Česta je to greška i vidio sam da na puno mjesta piše Zvonimir. Doline je došlo kao zezancija na nekog managera a Vladimir tek tako.
U sklopu emisije bude i dosta dosadnih glazbenih izvođača. Tko je po vama bio najiritantniji?
Pa teško mi je reći tko je bio najiritantniji jer oni dođu, otpjevaju svoje i pođu. Ali zato mogu reći tko je bio najbolji. Po meni Zečić i Stavros. Kada oni dođu to je praznik jer donesu vina i hrane pa svi skupa guštamo a Nižetić i ova nova generacija jede našu hranu (smijeh). Ja više volim ovako narodni tip, kad se svi skupa zabavimo.
Današnji trend je snimanje sapunica, kad ćemo dočekati da Vladimir Doline postane latino zavodnik Juan los Dolines?
Nećete to dočekati iako to ne bi bilo loše (smijeh). Prvo iz razloga jer živim gdje živim a sapunice se snimaju svakodnevno. Ja sam odavno odlučio što ću i kako raditi i da ne selim iz našeg kraja. Meni je teatar posao, nešto što je moja prva ljubav već 25 godina. Ova snimanja kao što su „Jel’ me netko tražio?“ su samo da pokažem ljudima da sam živ. Nikada mi nije palo na pamet raditi nešto drugo.
No comments