Osamdesete su donjele pravi boom navijačkih skupina pa je svaki klub iz tadašnje lige imao svoje navijače udružene u prave skupine
TORCIDA
Hajduk, Split
Najstariju navijačku skupinu u Europi osnovali su splitski studenti iz Zagreba prije utakmice sa Crvenom zvezdom, daleke 1950. godine. Tijekom 70-tih počinje se s tzv. južnjačkim navijanjem koji uključuje marširanje gradom prije susreta te isticanje klupskih zastava. Tada počinju i prva nasilja, koja su kulminirala 80-tih godina klanjem pjetla prije susreta s Tottenhamom, te bacanjem suzavca za vrijeme susreta s Marseilleom zbog čega je Hajduk izbačen iz europskih natjecanja. U rujnu 1990. godine pri vodstvu Partizana 2:0 na Poljudu navijači su uletjeli na teren, rastjerali igrače, skinuli trobojnicu s jarbola te je zapalili. Za Torcidaše i dan danas taj dan predstavlja definitivan kraj Jugoslavije.
BBB
Dinamo, Zagreb
Iako je Dinamo kroz povijest uvijek pratila horda navijača, službeno su osnovani 1986. godine nakon susreta s Hajdukom na Poljudu. Ime skupine, Bad Blue Boys, je prema legendi izabrano po uzoru na Film Bad Boys sa Sean Pennom. Boysi su od početka bili politički nastrojeni pa su se s „milicijom“ prvi put sukobili već 1987. godine. Od njih su strahovali u svim gradovima u kojima je Dinamo gostovao a i dan danas ih pamte u Bergamu gdje je Dinamo igrao protiv Atalante. Najvažniji datum u povijesti Boysa je definitivno 13. svibnja 1990. godine kada su BBB, nakon provokacija Delija, uletjeli u teren i sukobili se s „milicionerima“. Mnogi taj dan, i akciju BBB-a smatraju početkom borbe za hrvatsku neovisnost.
DELIJE
Crvena zvezda, Beograd
Navijači Crvene zvezde su se službeno okupili tek na Božić 1989. godine, kada su se pod nazivom Delije okupili Zulu Warriorsi, Ultrasi i Der Devilsi. Nova skupina se prozvala sprskim nacionalistima pa su nošena isključivo srpska obilježja, a na sjeveru su se smjela spominjati samo imena Zvezde, Beograda i Srbije. Iako su u bivšoj Jugoslaviji djelovali samo godinu dana, zbog raspada same države, ostali su zapamćeni kao jedna od najagresivnijih skupina koja je provocirala i izazivala nerede na putovanjima pogotovo u susretima protiv hrvatskih klubova, ali i protiv vječnog rivala Partizana. Ostat će u pamćenju i njihovi okršaji s neonacistina u Dresdenu, te pohodi na Koln, Glasgow i Milan.
GROBARI
Partizan, Beograd
Zbog boje dresova navijači Zvezde su Partizanove navijači počeli nazivati grobarima što su ovi objeručke prihvatili pa su 1970. osnovali navijačku skupinu upravo imena Grobari. U vrijeme bivše Juge Grobari su bili najveća i najorganiziranija navijačka skupina poznata i po pjesmi „Mi so Grobari, najjači smo najjači“. Grobari su itekako bili poznati i po huliganizmu te krvavim pohodima po Splitu, Zagrebu a posebno se pali izazivanje požara i kaosa za vrijeme susreta s Romom 1988. godine. Vjerojatno najdomišljatija akcija Grobara je bila kada su prije susreta s Hajdukom u Splitu, na splitskim automobilima zamjenili tablice beogradskim. Torcidaši su u bjesu automobile izlupali, neke čak i bacili u more, ne shvaćajući da je riječ o podvali…
RED FIRM
Vojvodina, Novi Sad
U danima ponosa i slave FK Vojvodine, klub su pratili mnogobrojni navijači koji su sebe nazivali Tulips, Barabem Red Crew i Novo naselje. Uoči susreta sa Dinamom u Zagrebu u ožujku 1989. godine ujedinjeni su pod imenom Red Firm. Za razliku od većine navijačkih skupina u to vrijeme Red Firm nisu bili skloni nasilju, a najpoznatiji su bili po navijanju u susretim s klubovima velike četvorke. Posebno se pamte njihove pjesme „Jedem luka i slanine, navijač sam Vojvodine“ te „Ide, nastupa, ne boji se seksa, Vojvodina jebe bez kompleksa!“
HORDE ZLA
Sarajevo, Sarajevo
Do 1987. godine navijači Sarajeva su bili poznati kao Pitari, a na Koševu su bili smješteni na istočnoj tribini. U susretu sa Zvezdom su na teren bacili poskoka (!?) pa su ih organi reda i mira prebacili na sjever koji je udaljeniji od terena. Već u idućem susretu pojavila su se prva obilježja Hordi zla, a sjever je postao njihov dom. Od tada je nasilje postalo njihov zaštitni znak, a meta su im, osim navijača mrskog im Željezničara, bili Grobari, čija su dva navijača izboli nožem 1990. godine, te navijači Dinama i Novog Sada. U susretu protiv Vojvodine, nakon skadniranja domaćina „Odavde do Irana bit će groblje muslimana“ uletjeli su u teren i napravili potpuni dar-mar.
MANIJACI
Željezničar, Sarajevo
Iako osnovani krajem 1987. godine s djelovanjem su počeli tek iduće godine. Van stadiona bili su poznati po okršajima, posebno s Hordama zla pa i dan danas prepričavaju tučnjavu ispred robne kuće Sarajka prije gradskog derbija 1990. godine. Stradali su i Delije, demoliran je vlak na putu za Zagreb… Zanimljivo, Manijaci na stadionima nisu izazivali nerede već su se isticali navijanjem i pjesmama poput „Navijam za Želju i koristim drogu, drogiram se neprestano dok ne padnem s nogu!“.
RED ARMY
Velež, Mostar
Jedna od brojnijih skupina bili su i navijači Veleža koji su znali u tisućama ići na gostovanja. Crveni šejtani, kako su se u početku zvali, promjenili su ime u Red Army nakon finala Kupa maršala Tita protiv Dinama. Ime je došlo ne samo zbog crvene boje dresova Veleža već i zbog privrženosti Titu i partiji. Od incidenata pamti se jedino Tuzla krajem osamdesetih kada su izgubili titulu u zadnjem kolu. Njihova omiljena navijačka pjesma bila je „Hercegovka, Hercegovka, najbolja je loza, s njem se grije armija tifoza.“
OSTALI
Riječani su 1987. godine pred finale Kupa s Hajdukom osnovali Armadu koja je osim s „Forza Fiume“ svoj klub bodrila „Bjež’ te ljudi dok ima nade, evo idu članovi Armade“. Godinu kasnije Osječani su osnovali Kohortu koja je protivnike plašila skandiranjem „Tko ne voli Osijeka sa Drave, taj će kući razbijene glave.“
Rad je imao United Force, malobrojnu skupinu koja se nije bojala ulaziti u tučnjave s brojnijim navijačkim skupinama, što su osjetili i Boysi koji su iako brojniji, dobili batine od njih desetak. Borac iz Banja Luke je imao Lešinare, Čelik iz Zenice Robijaše, a Sloboda iz Tuzle Fukare.
Pamte se još i Green Dragonsi, navijači Olimpije iz Ljubljane, Komiti, navijači Vardara iz Skopja te Varvari koji su bodrili Budućnost iz tadašnjeg Titograda.
No comments