Pedeset nijansi sive nam je prodao priču o zabranjenom seksu a ponudio nam dosadnu priču s još dosadnijim seksom
Marketinška priča je izuzetno važna. Dovoljno je baciti pogled na npr. Apple, čiji će se proizvodi prodavati bez obzira koliko (ne) kvalitetni bili, a svima koji su radili na marketinškoj prodaji Pedeset nijansi sive treba skinuti kapu jer su uspjeli podignuti prašinu i prije nego se film počeo prikazivati, te su na kraju uspjeli prodati – ništa.
Anastasia Steele (Dakota Johnson) je studentica književnosti koja, kako bi zamijenila gripoznu cimericu i studenticu novinarstva, pođe napraviti intervju s mladim i zgodnim 27-godišnjim biznismenom Christianom Greyem (Jamie Dornan). Sam intervju se pokaže katastrofom, ali Steele postane potpuno opčinjena Greyem a njihova „veza“ brzo postane začinjena seksualnim perverzijama.
Priču vam vjerojatno nije trebalo niti prepričavati jer ste je sigurno čuli, a ne sumnjamo da je knjigu svaka vaša prijateljica ili poznanica pročitala. Naravno, svima je bilo jasno da nas čeka chick-flick, ali škakljiva tema, kao i zabrane prikazivanja u nekim zemljama jer je film prozvan soft pornićem, ipak su nas natjerali da ga pođemo pogledati. Na kraj, ispada da je bolje da smo slušali razum…
Pedeset nijansi sive je upravo ono što smo trebali i očekivati – napuhani marketinški balon koji će puknuti onog trenutka kada počne prva od predugih 125 minuta. Ništa od onoga što nam se prodavalo nismo vidjeli – čak su i scene seksa dosadne, neuvjerljive pa čak i (vjerovali ili ne) najgori dio filma. Kada su u filmu koji se prodaje na seks najbolje i najzanimljivije scene prije prve scene seksa – sve vam je jasno.
Kako povjerovati u priču o djevojci koja je djevica sve do prve noći sa dominantnim Greyem, a koja već noć nakon toga doslovno svršava od spankinga, laganih udaraca bičem i slično? Ili koja ozbiljnorazmišlja o tome treba li dopustiti vaginalni fisting ili ne? Djevojka koja u svojih 20 + godina nikada nije bila s muškarcem (niti ženom)? Što tek reći na dijaloge u filmu koji su katastrofalno loši i u stilu su cheesy akcijskih filmova iz 80-tih? Što reći o razvučenoj priči, pa ćete na kraju filma izaći shvativši da se tijekom dva sata nije dogodilo baš ništa?
Fanovi knjige su najviše bili zabrinuti izborom uloga pa nisu bili oduševljeni niti Johnson niti Dornanom. I dok Dornana ne možemo doživjeti kao nekog čvrstog muškarca na kojeg će djevica odmah pasti (više ga možemo doživjeti kao psihopata), Dakota Johnson je jedini dobar dio ovog filma. Njezina interpretacija sramežljive djevojke koja se zaljubljuje i lomi se između ljubavi i „hladnog“ muškarca je itekako uvjerljiva. Toliko je dobra da ćete i zaboraviti da gotovo polovicu filma provodi bez odjeće. Kemija između dvoje glavnih glumaca ne postoji ali to nije njezina greška, već greška lošeg scenarije, režije i Dornana. Pred ovom djevojkom, sigurni smo, je velika budućnost.
Hoćete li poći pogledati ovaj film u konačnici je naravno isključivo odluka svakog pojedinca. Ali ovaj film je pravi film za žene, baš kao što je i Seks i grad, samo s nešto više seksa. Ali, iako je tema BDSM seks, scene koje ćete gledati nisu ništa posebno, ništa što na TV-u već nismo vidjeli. Također, iako se priča vrti oko zabranjenog voća, ovo je ipak film o neuzvraćenoj ljubavi, i lomljenju između ugode i ljubavi, dakle tipično ženska tema. Stoga, ako ćete poslušati nas, ne nasjedajte na marketinške priče koje spominju samo seks, i to „zabranjeni“ – ovo je ipak film za vaše bolje polovice. A čak će i one na kraju biti razočaranje.
No comments