10 zanimljivosti o brzinskim rekordima

0

Fascinantni svijet lova na brzinske rekorde sadrži mnoge zanimljive priče, a ovo su neke od najzanimljivijih

 

„Najkontroverzniji pokušaj obaranja brzinskog rekorda na zemlji odvio se 1979. na slanom jezeru Rogers, u sklopu zrakoplovne baze Edwards u SAD. Cilj: probijanje zvučnog zida“

 

U naravi je čovjeka da uvijek teži za većim, boljim, jačim… I bržim, dakako. Baš kao što će djeca na svakom novom automobilu kojeg vide prvo pogledati ‘koliko ide’, odnosno koja je najveća brojka ispisana na brzinomjeru, tako su i oni malo stariji skloni u praksi provjeriti koliko se najbrže može voziti s raspoloživim sredstvima. A ako su ta sredstva malo veća, pokušat će postići da njihov automobil ide brže od svih ostalih. Oni kojima je to uistinu i uspjelo postići ušli su u legendu. Ovo je priča o nekima od njih, od suludo hrabrih pionira s kraja devetnaestog stoljeća pa sve do današnjih četveroznamenkastih brzina.

 

ELEKTORMOBIL JE 1899. GODINE POSTIGAO 105,9 KM/H

Belgijanca Camillea Jenatzya  nazivali su ‘crvenim vragom’, zbog guste crvene brade. Bio je jedan od najznačajnijih vozača ranih utrka, no slavu je prvenstveno stekao višestrukim obaranjem svjetskog brzinskog rekorda, kao i bespoštednom borbom s Gastonom de Chasseloup-Laubatom za titulu najbržeg vozača na svijetu. Obojica su u borbi za rekord koristili tada najrazvijenije električne automobile. U toj je borbi 29. travnja 1899. aerodinamičnim vozilom ‘La Jamais Contente’ (Nikad zadovoljan) probio barijeru od 100 km/h. Vozilo je imalo dva elektromotora Postel-Vinay od po 25 kW, koji su izvlačili 124 Ampera i radili na naponu od 200 V, a postignuta je brzina iznosila 105,9 km/h.

 

NA PARU SLUŽBENO 205,4 KM/H, NESLUŽBENO BLIZU 300

U ranim danima automobilizma parni, električni i benzinski automobili ravnopravno su se borili za kupce, no i za titulu najbržeg automobila na svijetu. Parni su automobili nevjerojatno dobro ubrzavali, čak i za današnje pojmove: Doble i Stanley su se po tome mogli mjeriti s današnjim superautomobilima. Upravo je na vozilu marke Stanley Fred Marriott 1906. probio magičnu granicu od 200 km/h. Na plaži Daytona na Floridi, mjestu koje će ostati legenda automobilizma, vozio je 205,4 km/h. Sljedeće je godine imao gadnu nesreću pri oko 300 km/h, nakon čega je odustao od lova na rekorde. Zanimljivo, njegov je rekord u kategoriji parnih vozila trajao više od stoljeća – oboren je tek 2009.

 

HRVAT KOJI JE BIO NAJBRŽI ČOVJEK NA SVIJETU

Gary Gabelich, dijete hrvatskih emigranata iz San Pedra u Kaliforniji, sa 16 godina počeo je nastupati u utrkama ubrzanja, a s devetnaest je pobijedio u prvoj ikada održanoj utrci dva dragstera na mlazni pogon. Osvajao je utrke i naslove na stazama i slanim jezerima, ali i na vodi, u utrkama glisera. Potkraj 1969. angažiran je kao vozač vozila Blue Flame, namijenjenog obaranju svjetskog brzinskog rekorda, nakon što je Craig Breedlove tražio previše novaca, a drugoodabrani Chuck Suba poginuo. 28. listopada 1970. je na jezeru Bonneville odvezao dvije vožnje prosječnom brzinom od 1001.67 km/h, postavivši rekord koji će trajati čak trinaest godina. Gabelich se početkom 1984. motociklom iz nerazjašnjenih razloga velikom brzinom zabio u kamion, ostavši na mjestu mrtav.

 

BRAĆA KOJA SU OBARALA SVJETSKE REKORDE

Jedna je čitava generacija 60-ih odrastala bez daha prateći borbe za titulu najbržeg čovjeka na svijetu, koje su se vodile na slanom jezeru Bonneville u američkoj saveznoj državi Utah. Čak se i kod nas to intenzivno pratilo, s nekoliko godina odmaka, putem serijala priča u tadašnjem Moto Magazinu, preteči kultnog časopisa Start. Glavne zvijezde bili su Craig Breedlove i Art Arfons, no iz prikrajka je uvijek vrebao i stariji Artov polubrat Walt (preminuo lani), koji je prvo s bratom razvijao vozila za rekorde, a poslije ih napadao sam. Obojica su držali titulu konstruktora rekordnog vozila.  Art je zadržao ime Green Monster, koje su nosili zajednički bolidi, dok je Walt, za kojeg je vozio Tom Green odabrao ime Wingfoot Express. Green je 2. listopada 1964. postigao brzinu od 668,03 km/h, a tri dana potom Art je Green Monsterom pojurio 699,03 km/h. Neka, rekord je ostao u porodici.

 

ROLLS-ROYCE NAJBRŽI NA KOPNU, VODI I U ZRAKU

Tridesetih godina prošlog stoljeća, vozila pokretana Rolls-Royceovim motorima istodobno su držala svjetske brzinske rekorde na vodi, na zemlji i u zraku. Sir Malcolm Campbell je Bluebirdom 1935. na slanom jezeru Bonneville postigao rekordnih 484,6 km/h. To je vozilo pokretano 36,5-litrenim motorom V12 s prednabijanjem, snažnim otprilike 2300 KS. Avion Supermarine S6/6A ‘N248’  je 1929. osvojio prestižni Schneider Trophy, postigavši usput tadašnji rekord od 528,9 km/h – time je ujedno i  počela priča o razvoju legendarnog avionskog motora Merlin, posljednjeg remek-djela Fredericka Henry Roycea. Bluebird K4 je pak ime čamca kojim je Sir Malcolm Campbell 1939. na jezeru Coniston postavio svjetski brzinski rekord na vodi s 228,1 km/h. Ove modele spominjemo zbog slike, no Rolls-Royce je imao još rekorda, a i aktualni zemaljski je u vlasništvu vozila pokretanog njihovim motorom.

 

SVJETSKI REKORD NA JAVNOJ PROMETNICI STOJI VEĆ VIŠE OD 76 GODINA

Potomak napuljskih emigranata u Njemačkoj,  Rudolf Caracciola je na svoj 14. rođendan odlučio da će postati vozač utrka. Većim je dijelom karijere bio vezan za Mercedes-Benz, čije je automobile i prodavao, uzdržavajući se vođenjem predstavništava stuttgartske tvrtke. Godine 1931. pobijedio je na Mille Miglia, vozeći prekrasni Mercedes-Benz SSKL. U čitavoj će se povijesti te utrke još samo jednom dogoditi da strani vozač i automobil otmu pobjedu Talijanima, učinit će to Stirling Moss 1955., također u Mercedesu. No najnevjerojatniji je neoboreni Caracciolin rekord od 432.7 km/h u letećem kilometru, ostvarenih u siječnju 1938. Mercedesom na autocesti između Frankfurta i Darmstadta. Možda i najveći vozač ikada, Bernd Rosemeyer, poginuo je pokušavajući premašiti tu brzinu, koja i dan danas stoji kao apsolutni brzinski rekord na javnoj prometnici.

 

ANDY GREEN, NAJBRŽI NA SVAKOJ VRSTI GORIVA

Pravi ljubitelji brzinskih rekorda će i ako ih probudite u gluho doba noći znati da aktualni iznosi 1227.99 km/h, a postavio ga je Andy Green 25. rujna 1997. u pustinji Black Rock u američkoj saveznoj državi Nevada vozilom Thrust SSC. No manje je poznato kako je Green u međuvremenu 2006. oborio i svjetski brzinski rekord u kategoriji dizelskih vozila. Upravljao je raketom na kotačima, JCB Dieselmax i postigao brzinu od 563,4 km/h. Green, u svakodnevnom životu pilot RAF-a, uključen je i u projekt Bloodhound, kojem je cilj probijanje brzine od tisuću milja na sat na zemlji, uz još nepoznat datum vožnje.

 

NAJBRŽI GRADONAČELNIK NA SVIJETU

Ab Jenkins bio je toliko popularan u Salt Lake Cityju u da su ga 1940. izabrali za gradonačelnika. Tu je funkciju obnašao do 1944., a za vrijeme dok je bio na njoj oborio je čak 21 brzinski rekord. Upravo je on doveo lovce na rekorde na slano jezero Bonneville i ustanovio okupljanje koje danas poznajemo kao Bonneville Speed Week, najveći i najznačajniji festival ekstremnih brzina na svijetu. Jenkins nije ganjao ukupni rekord nego one o brzini tijekom maratonskih, višesatnih ili višednevnih vožnji, a neki od njegovih rekorda iz 1940. još stoje. Najpoznatiji su automobili koje je vozio i pripremao nosili naziv ‘Mormon Meteor’, tako da ga možemo nazvati i najbržim svjetskim propagatorom vjere.

 

I HENRY FORD NA LEDU JE OBORIO SVJETSKI REKORD

Možda najneočekivanije ime na listi svjetskih rekordera je ono Henryja Forda. U ranim je danima Ford pokazivao sklonost utrkama, jer je to bio najjednostavniji način da javnosti predstavi svoje automobile. Najuspješniji trkaći model bio je 999, kojim je počela karijera legendarnog vozača Barneya Oldfielda. Kasnije je Ford nakon što je automobil uništen u jednoj nesreći, otkupio ostatke i na njihovoj osnovi napravio modificirani rekordni automobil, s kojim je 12. siječnja 1904. na zaleđenom jezeru St. Clair postigao brzinu od 147,05 km/h. Bila je to najveća dotad postignuta brzina automobilom, na bilo kakvoj podlozi.

 

HOLIVUDSKI KASKADERI SU MOŽDA PRVI PROBILI ZVUČNI ZID

Najkontroverzniji pokušaj obaranja brzinskog rekorda na zemlji odvio se 1979. na slanom jezeru Rogers, u sklopu zrakoplovne baze Edwards u SAD. Bolid Budweiser Rocket vozio je holivudski kaskader Stan Barrett, a konstruktor vozila bio je još poznatiji kaskader  Hal Needham. Cilj: probijanje zvučnog zida. Promatrači su definitivno čuli nekakav prasak, no samo oni koji su se nalazili dosta blizu, dok će ga kasnije pri rekordnoj vožnji Thrusta SSC čuti čak i na više kilometara udaljenosti. Ekipa je ustvrdila da je najveća brzina bila 1190 km/h, no mjerenja su bazirana na uređajima u samom vozilu, podložnima trešnji i vibracijama. Rezultat je izračunat i objavljen osam sati nakon vožnje, a zrakoplovne snage su izdale neautoriziranu potvrdu o brzini. Niti jedno službeno tijelo, naravno nije priznalo rekord, ali legenda je ipak ostala.

 

Tekst preuzet s autoportal.hr.

About author

Kult portal

Vodeći se tvrdnjom da nas nitko ne može napraviti boljima nego mi sami, Kult je web magazin namijenjen muškarcima koji se trude i žele biti – bolji

No comments