Argentina, kao jedna od najjačih nogometnih reprezentacija svih vremena, dala nam je toliko puno velikih nogometaša da je bilo teško izabrati njih 10
„Nema sumnje da je Maradona jedan od najvećih, ako ne i najveći, čarobnjak koji je ikada trčao nogometnim terenima“
10. JAVIER ZANETTI
Neuništivi Zanetti je s 145 nastupa u reprezentativnom dresu rekorder među Argentincima, a istu čast nosi u u plavo-crnom dresu Intera za kojeg je do sada nastupio više od 750 puta. El Tractor, kako je prozvan zbog svog načina igre i izdržljivosti, ni danas u svojoj 41. godini ne namjerava stati, te igra istim žarom kao i na početku karijere. Jedan od najboljih defanzivnih veznjaka svoju je dugu karijeru počeo kao 19-godišnjak u malenom Talleresu, ali je već iduće godine obukao dres Benfielda. Nakon dvije sezone u Argentini, Zanetti je kupljen od strane Intera u čijim redovima igra još i danas, nakon gotovo 20 godina. Čak 16 trofeja je osvojio u dresu Intera – pet naslova prvaka Italije, jednu titulu pobjednika Lige prvaka i Kupe UEFA. Zanetti, ili Il Capitano kako ga zovu u milanskom klubu, je toliko puno napravio za Inter da ga čeka mjesto u struci kluba nakon što se umirovi. U dresu reprezentacije je nastupio na dva svjetska prvenstva (1998. i 2002. godine), postigavši jedan pogodak protiv Engleske 2002. godine, a bio je i dio reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti osvojila srebro.
9. AMADEO CARRIZO
Tarzana se i danas smatra jednim od najinovativnijih vratara koji su se ikada pojavili na terenu, a neki stručnjaci ga smatraju i najboljim južnoameričkim vratarom, iako će većina izabrati Fillola. Amadeo je bio prvi vratar koji je nosio rukavice, prvi vratar koji je izlazio van svog šesnaesterca kako bi prekinuo kontranapade protivnika, te prvi koji je koristio ispucavanja za pokretanje kontranapada svog tima. Tarzan je tako bio posebna atrakcija, a svoju karijeru je započeo sa 19 godina u River Plateu koji su predvodili Angel Labruna i Alfredi Di Stefano. Isti dres je nosio čak 23 godine tijekom kojih je osvojio sedam prvenstava. Da Argentina nije, zbog političkih razloga, odbila sudjelovati na prvenstvima 1950. i 54. godine, Tarzan bi nosio „jedinicu“, a ovako je nastupio samo u Švedskoj 1958. godine. Nakon 513 nastupa (samo dva manje od rekordera Labrune) u dresu River Platea, i rekorda od 769 minuta bez primljenog pogotka, Amadeo je u 43. godini prešao u kolumbijski Millonarios u kojem je i zaključio karijeru iduće godine.
8. ANGEL AMADEO LABRUNA
Koliko je Labruna bio dobar, najbolje govori podatak da je veliki Di Stefano morao biti posuđen Huracanu, jer za njega u ubojitoj liniji River Platea, koju su činili još i Juan Carlos Munoz, Joss Manuel Moreno, Adolfo Pedernera i Felix Loustau, jednostavno nije bilo mjesta. Po završetku svoje velike karijere, Di Stefano je La Maquinu, kako su nazivali tadašnju momčad River Platea, nazvao najboljim timom koji je ikada gledao, boljim čak i od slavnih generacija Reala iz 50-tih i 60-tih. Labruna je bijeli dres River Platea s brojem deset nosio punih 20 sezona, te je i danas rekorder po broju nastupa (515), ali i pogodaka u El Superclasicu (16). Za puna dva desetljeća u istom klubu, osvojio je devet naslova prvaka, a 1943. i 1945. godine je bio i vodeći strijelac lige, a s 293 pogotka je najbolji strijelac u povijesti lige. Nažalost, ovaj je veliki igrač samo jedmom nastupio na Svjetskom prvenstvu i to u dobi od 40 godina. Imao je tu nesreću da je u njegovim najboljim godinama harao Drugi svjetski rat, a na iduća dva prvenstva je Argentina odbila sudjelovati.
7. GABRIEL BATISTUTA
S 56 pogodaka u 78 nastupa Batigol je najbolji strijelac u povijesti argentinske reprezentacije, a iako s reprezentacijom nikada nije prošao dalje od četvrtfinala, ostat će zapamćen kao jedini igrač kojem je uspjelo postići hettrick na dva različita svjetska prvenstva. Također, bio je vjerojatno jedini nogometaš koji je poznat svakoj ženi! Svoju karijeru je započeo u Newell’s Old Boys, nastavio u River Plateu da bi nakon konstantnih prepirki s tadašnjim trenerom Danielom Passarellom učinio nezamislivo – prešao u redove smrtnog neprijatelja Boca Juniorse! U Juniorsima se nije puno zadržao prešavši u Fiorentinu u kojoj će zauvijek biti zapamćen kao najbolji igrač koji je obukao ljubičasti dres! Violama je, unatoč brojnim ponudama, ostao dugih devet sezona u kojima je zabio čak 168 puta. Njegov debi na Svjetskom prvenstvu u SAD-u je bio eksplozivan – već u prvom susretu je postigao hattrick, ali je nakon Maradoninog pozitivnog nalaza moral reprezentacije naglo pao, pa su vrlo brzo i ispali. Još bolje je zabijao četiri godine kasnije, ali je reprezentacija neočekivano ispala u četvrtfinalu. Iz Fiorentine je ipak, u želji da konačno osvoji Scudetto, prešao u Romu, koju je s 20 pogodaka i odveo do naslova.
6. UBALDO FILLOL
Iako južnoameričke reprezentacije nisu poznate po izvrsnim vratarima, jedno ime i dan danas izaziva poštovanje – Ubaldo Fillol. Stručnjaci ga smatraju najboljim južnoameričkim vratarem svih vremena, a veliki Maradona je izjavio da je Fillol, poznat po nevjerojatnim refleksima, i najbolji vratar svih vremena! El Pato je karijeru počeo u lokalnom klubu Quilmes prije nego je kao jedan od najtalentiranijih vratara potpisao za Racing Club. Odličnim nastupima zaradio je poziv za nastup u Njemačkoj 1974. godine, ali je na prvenstvu samo jednom stao na vrata. Iste godine je prešao u River Plate, klub koji od 1957. godine nije osvojio naslov prvaka. Već iduće godine, Fillol, Passarella i Norberto Alonso su ih odveli do naslova! Godinu prije svjetskog prvenstva u Argentini Fillol je, kao prvi vratar kojemu je to uspjelo, osvojio nagradu za najboljeg igrača prvenstva. I iako su Passarella i Kampos ukrali slavu, Fillol je briljirao i na Svjetskom prvenstvu 1978. godine, u tri utakmice prije finala je sačuvao mrežu netaknutom, a u samom finalu je imao nekoliko spektakularnih obrana! Danas je prema njemu nazvana nagrada za vratara koji ima najmanji prosjek primljenih pogodaka.
5. MARIO KEMPES
Veliki napadač karijeru je počeo u lokalnom klubu prije nego je s 20 godina prešao u jedan od tada najvećih argentinskih klubova Rosario Central, u čijem dresu je već iste sezone bio najbolji strijelac lige. Taj uspjeh je bio dovoljan da dobije poziv u reprezentaciju za nastup u Njemačkoj 1974. godine, ali je Kempes, kao i cijela reprezentacija, podbacio. Njegove dobre igre u Rosariu zapazili su čelnici Valencije koji su ga doveli u svoje redove, a Kempes se odužio tako da je dvije godine za redom bio najbolji strijelac La Lige. Njegova forma je bila tako dobra da ga je Cesar Luis Menotti pozvao u reprezentaciju za nastup na svjetskom prvenstvu u Argentini, iako je prije toga izjavio da će moći igrati samo igrači koji i nastupaju u Argentini. El Matador se odužio na način tako što je postao najbolji strijelac i najbolji igrač svjetskog prvenstva, a dva pogotka postigao je i u samom finalu! Tri godine kasnije vratio se u domovinu, u redove River Platea, kao „protuteža“ Maradoninom transferu u Boca Juniors. Kempes će uvijek biti zapamćen kao napadač koji je, za razliku od drugih napadača, volio dobiti loptu dalje od šesnaesterca nakon čega bi počeo svoj karakteristični prodor.
4. LIONEL MESSI
Unatoč tome što mu je tek 26 godine, te da ćemo ga još dugo gledati na terenu, nema sumnje da će jednog dna Lionel Messi biti proglašavan najboljim igračem svih vremena. Nabrajati nagrade koje je do sada postigao trajalo bi predugo, pa spomenimo samo da je četiri puta proglašavan najboljim igračem svijeta, da je tri puta bio pobjednik Lige prvaka, da je osvojio šest naslova prvaka Španjolske, te da je već s 24 godine postao najbolji strijelac u povijesti velike Barcelone! Međutim, da bi jednog dana ušao u društvo onih najvećih poput Pelea i Maradone, treba mu još samo jedno – naslov prvaka svijeta! Svoju treću priliku imat će ove godine u Brazilu. Maleni Messi je karijeru počeo u dresu Newell’s Old Boysa, a život mu se promijenio kada je zbog problema s hormonom rasta preselio u Barcelonu. U prvi plan je iskočio 2005. godine kada je na Svjetskom prvenstvu za mlade igrače odveo Argentinu do naslova prvaka, osvojivši nagrade za najboljeg igrača i strijelca. Već iduće godine bio je jedan od najzaslužnijih za Barcelonino osvajanje La Lige i Lige prvaka. Od tada Messi nije zastao, te ga se sasvim zasluženo, uz Cristiana Ronalda smatra najboljim igračem današnjice.
3. DANIEL PASSARELLA
Biti prvi na ljestvici strijelaca s 24 gola ne bi bio podatak vrijedan posebne pažnje da nije riječ o braniču! Upravo to je pošlo za nogom Danielu Passarelli 1976. godine u dresu River Platea! Drugi najbolji strijelac među braničima u povijesti nogometa je bio poznat po svojim visokim skokovima, gospodarenju svojim šesnaestercem, ubojitim slobodnim udarcima, ali i velikom srcu kojeg je ostavljao na terenu. Upravo je El Gran Capitan, nakon što je osvojio četiri naslova argentinskog prvaka, najzaslužniji što je Argentina na svom terenu 1978. godine osvojila naslov prvaka svijeta, a Passarelli je, kao kapetanu, pripala čast da prvi podigne trofej u zrak. Nakon neuspjeha u Španjolskoj 1982. godine, Passarella je ostvario uspješnu karijeru u Italiji, prvo u Fiorentini a kasnije i u Interu. Kapetansku traku u argentinskoj reprezentaciji je izgubio pred Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986., kada je izbornik Bilardo odlučio da traku treba nositi Maradona. Bio je to početak velikog neprijateljstva između dva velika igrača, neprijateljstva koje traje i danas, a zbog tog poteza Bilarda Passarella je odlučio da neće nastupati u Meksiku zbog „bolesti“. Unatoč tome, Maradona i danas smatra Passarellu najboljim obrambenim igračem svih vremena.
2. ALFREDO DI STEFANO
Iako je pitanje je li trebalo uopće staviti legendarnog Di Stefana na ovu listu, vodili smo se time da je rođen u Argentini, te da je prve nastupe za reprezentaciju imao u plavo-bijelom dresu. Di Stefano je naime, osim za Argentinu, kasnije nastupao još za Kolumbiju i Španjolsku, a Španjolci ga vole svojatati kao svoga. Saeta rubia (u prijevodu plava zvijezda), kako su ga zvali, je svoju bogatu karijeru počeo sa 17 godina u River Plateu, a nakon štrajka u argentinskoj ligi prešao je u kolumbijski Millonairos. U osam sezona s ova dva kluba osvojio je šest naslova prvaka te postigao čak 139 pogodaka – više nego dovoljno da zainteresira dva najveća španjolska kluba – Real i Barcelonu. Na kraju je završio u kontroverznom transferu završio u kraljevskom klubu, u kojem je s Ferencom Puskasom tvorio nevjerojatno ubojit napadački tandem. Za vrijeme 12 sezona u Madridu, upisao je 216 pogodaka u 284 susreta! Ovog ubojitog napadača ugledni France Football je proglasio četvrtim najboljim 20. stoljeća, a velikani poput Pelea i Eusebia su ga smatrali najkompletnijim nogometašem svih vremena!
1. DIEGO MARADONA
Staviti Maradonu na mjesto broj jedan najboljih argentinskih igrača nikada nije bilo upitno, danas se, uostalom, još uvijek lome koplja oko toga tko je najbolji svih vremena – Maradona ili Pele. Da je u njemu nešto posebno, vidjelo se još s 15 godina kada je debitirao u Clausuri za Argentinos Juniors, a dvije godine kasnije već je bio najbolji strijelac lige. S 22 godine, za tada rekordnih milijun dolara, prešao je u Barcelonu u kojoj je pokazao sav svoj talent, ali i upoznao čari noćnog života. Svijet je u čudu gledao njegove čarolije kojima je vodio Argentinu do naslova, nakon čega je prosječni talijanski klub, Napoli, pretvorio u jedan od tada najvećih europskih klubova. Bio je to i vrhunac njegove karijere nakon čega su počeli problemi van terena, ali i velika sramota kada je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine pao na doping testu. Ipak, unatoč svemu, nema sumnje da je Maradona jedan od najvećih, ako ne i najveći, čarobnjak koji je ikada trčao nogometnim terenima. Lopta kao da se lijepila za njegove noge, a driblinzi koje je izvodio nitko ne može ponoviti.
No comments